U razgovoru za Zaštitu predsjednik UHMS-a najavljuje IV. konferenciju menadžera sigurnosti, hvali strategiju antikorupcijskog djelovanja Vlade RH, cijeni pomoć MUP-a, iznova poziva na uspostavu partnerskog odnosa između privatne i javne sigurnosti, te poziva na što čvršću suradnju znanosti, korporativne i privatne sigurnosti, države i građana s ciljem ostvarivanja ukupne sigurnosti
[ Antun Krešimir Buterin ]
Uoči IV. konferencije hrvatskih menadžera sigurnosti koja se pod visokim pokroviteljstvom hrvatske Vlade održava u Zagrebu 25. i 26. studenoga, dali smo prigodu predsjedniku UHMS-a i Organizacijskog odbora Konferencije da ukratko predstavi ciljeve toga središnjeg skupa profesionalaca sigurnosti, ali i da ocijeni ulogu menadžera sigurnosti u sigurnosnoj infrastrukturi države, i opću sigurnosnu situaciju u državi kandidatkinji za punopravno članstvo u EU, kao i da prokomentira najnovija društvena zbivanja i aktualnu antikorupcijsku borbu koja se u posljednje doba vodi sve većom žestinom.
Još je vrlo malo ostalo do IV. konferencije vaše Udruge koja se ove godine održava pod temom "Antikorupcijsko djelovanje i partnerstvo javne, privatne i korporativne sigurnosti". Zašto ste se i kako odlučili upravo za ovu temu?
Osim što je riječ o trenutačno vrlo aktualnoj i bolnoj temi u Hrvatskoj, cilj nam je kroz pet sekcija i uz brojne stručnjake, sudionike Konferencije upoznati s trendovima u razvoju partnerstva javne i privatne sigurnosti, aktualnostima u zakonodavstvu sigurnosti, korištenjem novih tehnologija kao alata sigurnog poslovanja te u području antikorupcijskog djelovanja u javnom i privatnom sektoru.
Možete li objasniti ulogu svake od spomenutih sigurnosti u antikorupcijskom djelovanju? Kako, recimo, zamišljate djelovanje privatne sigurnosti?
Kad je riječ o borbi protiv korupcije, nužno je zajedničko djelovanje svih razina vlasti - zakonodavne, izvršne i sudske, ali i aktivno sudjelovanje poslovnih subjekata i cjelokupnog privatnog sektora. Uostalom, hrvatska je Vlada donijela Akcijski plan za provođenje Antikorupcijskog programa za trgovačka društva u većinskom državnom vlasništvu za razdoblje 2010.-2012., i Strategiju suzbijanja korupcije. Plan implementiran u poduzećima u većinskom državnom vlasništvu svojevrstan je "benchmark" koji se može primijeniti i na poslovne subjekte u privatnom vlasništvu. Iako je UHMS nevladina organizacija, smatram da su to dokumenti koji u sebi u cijelosti nose proaktivni pristup suzbijanju korupcije te ih u potpunosti podržavamo.
Menadžeri sigurnosti i u privatnom i u javnom sektoru zahvaljujući svojoj kompetentnosti mogu dati velik doprinos uspostavi antikoruptivnih poslovnih procedura i kontrolnih aparata, pri čemu je važna uspostava sigurnosnog sustava u financijskom i računovodstvenom poslovanju
Glavno je težište Strategije i Akcijskog plana stavljeno na jačanje pravnog i institucionalnog okvira, svih oblika prevencije korupcije te represije, kao i unaprjeđenje međunarodne suradnje i suradnje s civilnim društvom. Upravo menadžeri sigurnosti i u privatnom i u javnom sektoru zahvaljujući svojoj kompetentnosti mogu dati velik doprinos uspostavi takvih poslovnih procedura i kontrolnih aparata i to kroz suradnju s drugim segmentima poslovanja unutar korporacija. Tu je prvenstveno važna uspostava sigurnosnog sustava u financijskom i računovodstvenom poslovanju. Osiguranje snažnih aparata potpore u provođenju poslova interne revizije i kontrolinga te implementacija sustava informacijske sigurnosti. Tu su i upotreba metoda "business inteligencea" i uspostava organizacije sustava nabave otporne na korupciju. Na kraju, svakako je bitna i suradnja s državnim i drugim institucijama u suzbijanju koruptivnih radnji. Problem korupcije nije samo problem javnog sektora, korupcija je problem i privatnog sektora.
Posljednjih se mjeseci otvorio velik broj afera i još veći broj korupcijskih istraga u mnogim tvrtkama kojima je korupcija već naštetila. Jesu li te tvrtke, državne i privatne, imale svoje menadžere sigurnosti? Ako da, što su oni tamo radili, odnosno jesu li mogli, trebali ili morali djelovati davno prije sudskih i policijskih tijela?
U UHMS-u ne vodimo evidenciju tvrtki obuhvaćenih istragama, a na temelju subjektivnog dojma nije dobro donositi sudove. Koliko su pojedini sektori poslovanja u društvima koja su obuhvaćena istragama uspješni, ocjena je koju prvenstveno treba donijeti poduzeće sâmo. Poduzeće internim procesima mora detektirati koja je najslabija karika u lancu nabave, prodaje, marketinga, revizije, financija i računovodstva ili sigurnosti. No iz javno dostupnih izvora vidljiva je proaktivnost menadžera sigurnosti, poglavito u aktivnoj borbi protiv zlouporaba u osiguranja, a to jest jedna od mjera antikorupcijskog djelovanja u javnom i privatnom sektoru.
U svjetlu teme IV. konferencije, koji bi zapravo bili antikorupcijski modeli djelovanja menadžera sigurnosti? Znate li možda za kakve pozitivne primjere u aktualnim zbivanjima?
Antikorupcijski modeli organiziraju se sukladno osnovnoj djelatnosti poduzeća slijedom čega se kroz akcijski plan Antikorupcijske borbe inkorporiraju mjere poput ustroja interne kontrole, jačanja discipline radnog mjesta, organizacije i provedbe prevencija različitih oblika zlouporaba, uspostava i jačanje interne revizija, implementacija sustava informacijske sigurnosti i dr.
UHMS od samoga osnutka ustraje na nužnosti povezivanja javne i privatne sigurnosti. Kakvo ste stanje zatekli 2007. kad je Udruga osnovana, a kakvim biste stanje ocijenili danas?
U pravu ste. Kada smo na našoj I. konferenciji menadžera sigurnosti u Biogradu n/m javno iznijeli našu viziju u kojoj ustrajemo na nužnosti povezivanja javne i privatne sigurnosti, mnogi su postavili pitanje - što to mi ustvari želimo? Odgovor je vrlo jednostavan i u cijelosti na tragu europskih trendova suvremenih sigurnosnih studija. U ostvarivanju sigurnosti naše zajednice nema razdiobe interesa između javnog i privatnog sektora, nema konkurencije. Postoji samo potreba za jačanjem partnerskog odnosa sukladno zakonski definiranim ovlastima, nadležnostima i odgovornostima. Ovdje moram pohvaliti Ministarstvo unutarnjih poslova RH koje te europske trendove slijedi i svim subjektima sigurnosti u RH otvoreno pruža ruku partnerstva.
Koga smatrate glavnim nositeljima javne i privatne sigurnosti u državi?
Zanimljivo bi bilo čuti što o tome misle građani i laici. Pretpostavljam da bi prva asocijacija bila policija. Zatim bi se netko sjetio i obavještajne zajednice ili vojske u području nacionalne sigurnosti, zaštitarskih društava i slično. Ipak, svakom je stručnjaku jasno da je nemoguće opću odgovornost u području javne i privatne sigurnosti vezati uz jednu instituciju, a kamoli uz privatnu organizaciju. Imperativ je razvoj partnerskih odnosa između svih karika javnog i privatnog sektora u ostvarivanju ukupne sigurnosti, što je i temeljno polazište u radu Udruge. UHMS smatra da u ostvarivanju sigurnosti nema razdiobe interesa između državnog i društvenog sektora. Udruga se zalaže za suradnju znanosti, korporativne i privatne sigurnosti, te države i građana s ciljem ostvarivanja ukupne sigurnosti. Kad je riječ o sigurnosti lokalne zajednice, Udruga smatra da odgovornost za prevenciju kriminaliteta i ostalih protupravnih ponašanja pojedinaca i/ili skupina, nije i ne smije biti isključivo na policiji. U prevenciji kriminaliteta nužno je aktivnije sudjelovanje svih relevantnih subjekata lokalne zajednice; poglavarstava, socijalnih službi, pravosuđa, odgoja i obrazovanja, predstavnika sektora privatne sigurnosti, stručnih udruga te samih građana.
Unatoč krizi, vjerujem da smo uspjeli zadržati zadovoljavajuću razinu poslovne etike. Ona uvelike počiva na radnoj etici s kojom imamo više problema. Da, nedostatak radne etike može naštetiti kompaniji, no nisam siguran može li joj naštetiti više od nedostatka poslovne etike
Jesu li obje "sigurnosti" pokazale spremnost na suradnju? Gdje su, ili tko, najveće kočnice u tom procesu?
Policijski menadžment u Republici Hrvatskoj prepoznao je potencijal korporativne i privatne sigurnosti. Trend je uspostava kvalitetne suradnje policije s korporativnim sustavima sigurnosti u ostvarenju zajedničkog cilja. Također, MUP je u ostvarivanju sigurnosti zajednice, lokalnoj samoupravi i upravi otvorio velik prostor za aktivniju ulogu gradova i općina poglavito u prevenciji kriminaliteta, razvoju prometnog redarstva, komunalnog redarstva i dr. Kočnice su svakako - razvoj sustava korporativne sigurnosti i svijest kompanija o važnosti menadžera sigurnosti.
Nedavno je održan Prvi hrvatski sabor inženjera sigurnosti koji su nezadovoljni svojom premalom ulogom u sustavu sigurnosti pa traže veću zastupljenost kod odlučivanja i planiranja u svim tvrtkama – javnim, privatnim, velikim, malim... Što mislite o tom apelu? Doživljavate li inženjere sigurnosti kao konkurenciju ili kao saveznike?
Mnogi inženjeri sigurnosti članovi su UHMS-a, a naša Udruga zastupa interese svih koji profesionalno upravljaju procesima sigurnosti. Njihov apel pozdravljamo i pritom opet ističem da u ostvarivanju sigurnosti nema konkurencije, nema razdiobe interesa. Od prvog dana djelovanja UHMS-a kroz priopćenja za javnost, konferencije i svoje ukupno djelovanje naglašavamo da utjecaj menadžmenta sigurnosti mora biti snažniji. U tu svrhu i provodimo aktivnosti koje sam maloprije nabrojao.
U svjetlu skorog ulaska RH u EU, što mislite, hoćemo li nakon toga živjeti sigurnije?
Prečesto potpuno krivo percipiramo naš ulazak u Europsku uniju: nije stvar u ulasku, već u procesu pristupanja. Ne smijemo željeti ulazak radi ulaska samog, već zato što taj ulazak zahtijeva promjenu zakona, nove regulative i usklađivanja te, na kraju, promjene ponašanja. To nam u konačnici donosi dobro. Nastavno na to, sklon sam vjerovati da nas neće sigurnima učiniti činjenica da smo dio EU-a, već činjenica da smo učinili sve kako bismo u EU ušli s visokom razinom sigurnosti, kako u privatnom, tako i u javnom sektoru. Ako u tome uspijemo naš će sustav biti otporan na sve utjecaje ulaska u EU od onih pozitivnih ili negativnih.
Je li Hrvatska u procesu pristupnih pregovora i prilagodbe zakonodavstva učinila sve potrebne promjene na području industrije sigurnosti? Koji su važni zakoni koje će trebati donijeti prije dobivanja punopravnog članstva?
Standardizacija profesije sigurnosti jedini je odgovor na to pitanje.
Vratimo se iz budućnosti u sadašnjost: je li korporativni kriminalitet mjerljiv? Koliko je prisutan u našim korporacijama, tko su njegovi sudionici, na kojim su obično položajima, te kakvu štetu on u prosjeku nanosi jednoj korporaciji?
Svakako da ga je moguće izmjeriti. Mjerljiv je prvenstveno kroz posljedice, odnosno štetu koja nastaje za kompaniju, a ona je na kraju krajeva uvijek financijska, izražena egzaktnim brojčanim pokazateljima. Tko je odgovoran uvelike ovisi o oblicima kriminaliteta, a tu je raspon prilično širok - od velikih pronevjera, preko korupcije koja je moguća na svim razinama pa sve do zloporabe tvrtkinih resursa za privatne svrhe - korištenje poslovnih kartica, telefona, Interneta i sl. Najveća šteta definitivno je gubitak ugleda, tj. narušen imidž, što ponekad može dovesti i do potpunog raspada poslovanja.
Jedna je od tema Konferencije i "poslovna etika". Što mislite o poslovnoj etici u Hrvatskoj, te je li uz nju vezana i radna etika, odnosno spremnost i želja za radom? Uostalom, i radnici svojim neradom također nanose štetu korporaciji...
Zanemarimo li postojeću gospodarsku krizu, vjerujem da smo još uvijek uspjeli zadržati zadovoljavajuću razinu poslovne etike. Možda je razlog tomu što nismo toliko konkurentno tržište kao, npr., Njemačka, Francuska, SAD... Iako imamo primjera da kompanije ne žele preuzeti odgovornost za negativna djelovanja na građane, socijalno i poslovno okruženje ili okoliš, želim vjerovati da nam se u skorijoj budućnosti ipak ne bi mogao dogoditi jedan Enron. Poslovna etika uvelike počiva na radnoj etici. Ipak, radnu etiku vidim kao vrijednost, odnosno kvalitetu pojedinca koju netko ima ili ne, te je kao takvu projicira na kolektiv i poslovanje. Zbog naše specifične situacije, odnosno iznimno visoke stope nezaposlenosti, držim da je o radnoj etici nezahvalno govoriti, iako je opće vjerovanje da Hrvatska ima većih problema s njom, nego s poslovnom etikom. Naravno da nedostatak radne etike može naštetiti kompaniji, no nisam siguran može li naštetiti više od nedostatka poslovne etike.
Zaključno, doživljavate li sigurnost u Hrvatskoj, s posebnim naglaskom na korporacije, u pozitivnom ili negativnom svjetlu? I što mislite što će se događati u idućih pet godina?
Polazeći od činjenice da je jedan od osnovnih motiva zaštite upravo vlasništvo, uvjeren sam u izrazito snažan razvoj korporativne sigurnosti. Također, uvjeren sam u daljnji još kvalitetniji razvoj partnerskih odnosa javnog i privatnog sektora i to na način da se poslovanje, znanost, korporativna i privatna sigurnost što više približe vladinim sektorima sigurnosti te međusobno surađuju u cilju ukupne sigurnosti društva. Prema europskim trendovima možemo najaviti i smanjenje i nestanak razdiobe interesa. Očekujemo i sve ozbiljnije zahtjeve za daljnjim stručnim usavršavanjem profesionalaca sigurnosti, ali i za korištenje najsuvremenijih metoda i vrhunskih menadžera. Vrijeme novih tehnologija nosi i nove rizike i sofisticirane oblike ugrožavanja poslovanja, na što moramo biti spremni.