Autori velikog istraživanja stavova hrvatskih građana o privatnosti i nadzoru, uključujući i videonadzor u školama, bankama i na javnim površinama, za Zaštitu pišu što su sve otkrili - boje li se Hrvati videonadzora, kome više vjeruju privatnom ili državnom sektoru, što misle o sigurnosti privatnih podataka i zaštiti privatnosti, o utjecaju adzornih kamera na privatnost i o nužnosti širenja videonadzora po gradovima i na drugim javnim površinama...
Neki su rezultati pritom očekivani, no dio
[ Jelena Budak, Ivan-Damir Anić, Edo Rajh ]
Moderno "društvo pod nadzorom" (surveillance society) ovisi o prikupljanju, pohrani, analizi i primjeni individualnih informacija o svakodnevnom životu pojedinca – na poslu, putovanju, za službene baze podataka, za praćenje komunikacije, potrošačkih navika i slično. Nadzor se više ne promatra kao sredstvo političkog ili režimskog pritiska, već kao sastavni dio modernog života. Pitanje privatnosti pritom se aktualizira primjenom naprednih informacijsko-komunikacijskih tehnologija.
U svijetu su brojna istraživanja mišljenja i obrazaca ponašanja ljudi u društvima pod nadzorom, što nas je ponukalo da osmislimo istraživanje i u Hrvatskoj. Naš je tročlani istraživački tim Ekonomskog instituta iz Zagreba ovoga proljeća proveo iscrpno istraživanje stavova hrvatskih građana o privatnosti i nadzoru. Rezultate istraživanja predstavili smo na 2. godišnjoj konferenciji europske znanstveno-istraživačke mreže Living in Surveillance Societies (LiSS) u rumunjskom gradu Iasi. Suvremena multidisciplinarna istraživanja u visokorazvijenim su zemljama usmjerena na nove pojavne oblike nadzora i njihove učinke.
Telefonska anketa širom države
U istraživanju "Public Attitudes Towards Surveillance and Privacy in Croatia", objavljenom u radnim materijalima Ekonomskog instituta (http://www.eizg.hr/hr-HR/Stavovi-javnosti-o-nadzoru-i-privatnosti-u-Hrvatskoj-698.aspx) analizira se praksa nadzora u Hrvatskoj te kako ona utječe na život i ponašanje pojedinaca, koje su percepcije i razina svijesti građana o izloženosti nadzoru te osjećaju li povredu privatnosti. Istraživanje je provedeno telefonskom anketom u veljači i ožujku 2011. godine na nacionalno reprezentativnom uzorku od 506 građana u dobi od 18 do 70 godina. Upitnik se sastojao od 43 pitanja-tvrdnje koje su ispitanici ocjenjivali na ljestvici od 1 (uopće se ne slažem) do 5 (u potpunosti se slažem).
Ispitanici uglavnom odobravaju uvođenje strože kontrole u školama (npr. pretraživanje torbi i učenika u potrazi za nedozvoljenim predmetima) što može poslužiti u raspravi o smanjenju nasilja, pušenja i droge u školama te o eventualnoj promjeni propisa
Pitali smo hrvatske građane koliko im je zaštita osobne privatnosti važna, u koga imaju povjerenje da pouzdano čuva njihove privatne podatke, kako čuvaju svoje osobne informacije te koliki je procijenjeni rizik od zlouporabe. Nadalje nas je zanimalo kolike bi ovlasti u raspolaganju privatnim informacijama građani dali policiji, poslodavcima i djelatnicima u školama u cilju učinkovitijeg sprječavanja kriminala. Niz pitanja odnosio se i na ocjenu primjerenosti zakonodavne regulative i razine educiranosti u području zaštite privatnosti i rizika od zlouporabe. Rezultati istraživanja prikazani su u tablici. Najniže dodijeljena ocjena u cijelom upitniku dodijeljena je tvrdnji "Osjećam se neugodno u prostoru koji je pod videonadzorom", što pokazuje da se velika većina ispitanika s njom neće složiti. U ovom trenutku ni institucije niti privatne tvrtke ne trebaju očekivati kritiku javnosti pri uvođenju videonadzora, osobito ako se kamere postavljaju na mjestima potencijalnih izgreda vandala i kriminalnih aktivnosti. Dapače, građani opravdavaju postavljanje nadzornih kamera kao učinkovitog sredstva sprječavanja krađe, kriminala, huligana i vandala.
Građani također ne smatraju da videonadzor na javnim mjestima ugrožava građanska prava i slobode. Što se tiče percipiranog utjecaja nadzornih kamera na privatnost, građani smatraju da kamere u trgovinama, bankama i sličnim mjestima ne ugrožavaju privatnost kupaca, klijenata, ili zaposlenika. Neznatno je veća svijest o tome da kamere postavljene na trgovima, ulicama ili stadionima mogu ugroziti privatnost građana, no i dalje se većina neće složiti da nadzor javnih površina ugrožava privatnost. Ovi su stavovi javnosti zanimljivi utoliko što građani istodobno smatraju da nema kvalitetne kontrole pristupa i korištenja snimki nadzornih kamera.
Tri skupine: za, protiv i zabrinuti
Prema rezultatima ankete, identificirane su tri skupine građana koji dijele slične stavove: građani koji zagovaraju veći stupanj nadzora, građani zabrinuti da se nad njima provodi nadzor te građani zabrinuti za zaštitu podataka i privatnosti.
I građani koji zagovaraju veći stupanj nadzora (plava linija) i građani zabrinuti da se nad njima provodi nadzor (crvena linija) slažu se s tvrdnjama o nužnosti pojačanog nadzora jer se time učinkovito sprječavaju kriminal, terorizam i korupcija. Međutim, te će se dvije skupine ponašati upravo suprotno kad su u pitanju telefonski razgovori, razgovor na javnome mjestu ili pri slanju poruka e-poštom. Građani zabrinuti da se nad njima provodi nadzor pritom su vrlo oprezni jer "nikad se ne zna prisluškuje li netko" te nisu sigurni ima li netko treći pristup njihovim porukama. Građane koji zagovaraju veći stupanj nadzora nimalo ne brine potencijalno prisluškivanje niti smatraju da nadzorne kamere ugrožavaju njihovu ili tuđu privatnost. Njihov stav utemeljen je na vjerovanju da se trenutačno u Hrvatskoj nadzor nedovoljno široko i čvrsto provodi te da ga je stoga nužno pojačati, posebice u cilju kontrole potencijalne kriminalne aktivnosti trećih osoba. Ova se skupina, za razliku od druge dvije, zalaže za širenje ovlasti policije i drugih službenih osoba da pretražuju sumnjive osobe, prikupljaju podatke i više koriste različite instrumente nadzora.
Većina za kontrolu u školama
Postoje indicije da je sklonost starijih i manje obrazovanih građana većem nadzoru dio povijesnog nasljeđa iz socijalističkog sustava bivše države jer 60 posto građana koji zagovaraju veći stupanj nadzora čine ispitanici stariji od 47 godina. Tri četvrtine te skupine osobe su sa završenom osnovnom i srednjom školom, a u skupini prevladavaju osobe s nižim primanjima kućanstva i nezaposleni.
Građane zabrinute da se nad njima provodi nadzor brine manipulacija njihovim osobnim podacima, ali se protive uvođenju pojačanog nadzora. Ovu skupinu čine građani sličnih demografskih obilježja kao u prethodnoj skupini (nizak stupanj obrazovanja, niži prihodi i nezaposleni), no to su pretežito mlade osobe. Na cijelom je uzorku ispitanika zabilježena niska ocjena o povredi privatnosti putem nadzornih kamera, no ova je skupina građana ipak nešto zabrinutija od ostalih.
Iako Hrvate ne smeta videonadzor u trgovinama, bankama i drugdje, istodobno misle da ne postoji kvalitetna kontrola pristupa i korištenja snimki nadzornih kamera pa su zabrinuti zbog razmjene i korištenja njihovih osobnih informacija u marketinške ili neke druge svrhe
Treću skupinu čine građani zabrinuti za zaštitu podataka i privatnosti. To je nova generacija više obrazovanih, zaposlenih muškaraca i žena s višim prihodima kućanstva, koji metode nadzora ne smatraju naročito učinkovitima u prevenciji kriminala. Posebno se protive svakom jačanju službenih ovlasti. Međutim, ta je skupina vrlo zabrinuta za zaštitu privatnosti i očuvanje osobnih informacija, kako od strane privatnih tvrtki, tako i javnih institucija. Stavovi mlađe i obrazovanije populacije mogu poslužiti za kreiranje budućih mjera javne politike, ali i poslovnih strategija privatnog sektora.
Općenito, hrvatske građane ne smeta videonadzor u trgovinama, bankama i drugim poslovnim prostorima, ali su vrlo zabrinuti zbog razmjene i korištenja njihovih osobnih informacija u marketinške svrhe. Najvažniji rezultati ove studije otkrivaju zanimljive stavove javnosti o nadzoru i privatnosti. Građani čvrsto tvrde da im je zaštita osobne privatnosti jako važna. No samo se djelomice slažu da je osobna privatnost ugrožena i neprimjereno zaštićena postojećom regulativom. Javnost vjeruje da se danas, u usporedbi s 10 godina ranije, privatnost manje poštuje i slabije štiti. Građani su čvrsto uvjereni da bi odmah prijavili zlouporabu privatnih podataka, no ne znaju kome podnijeti prijavu.
Nekoliko je i praktičnih pouka ovoga istraživanja. Građani većinom odobravaju uvođenje strože kontrole u školama (pretraživanje torbi i učenika u potrazi za nedozvoljenim predmetima) što može poslužiti u raspravi o smanjenju nasilja, pušenja i droge u školama te o eventualnoj promjeni propisa. Građani također smatraju da privatni sektor bolje čuva informacije od institucija javnog sektora, što ukazuje na potrebu uvođenja postupaka u javnom sektoru koji će vratiti povjerenje građana u institucije.