Rješenje podjele poslova i izdavanja licence za pojedine poslove koje nudi novi prijedlog Zakona o privatnoj zaštiti puno je bolje u odnosu na sadašnje odredbe, ali još uvijek nedovoljno za postizanje potrebnih standarda kao što ih prepoznaje EU
[ Kristijan Družeta ]
Djelatnost privatne zaštite područje je sigurnosti koje svaka država uređuje posebnim zakonima i propisima. Danas postoje mnoge organizacije, ustanove, udruge i osobe koje nude tečajeve i izobrazbe u segmentu privatne zaštite. Dio njih navodi da se završetkom tečaja dobiva međunarodno priznata licenca za obavljanje određenih poslova, no to nije istina. Ne postoji međunarodna licenca niti mogućnost završavanja izobrazbe koja će pružiti mogućnost legalnog rada na međunarodnoj razini. Takve diplome, a ne licence, mogu biti priznate od organizacija koje imaju svoje podružnice u svijetu ili od strane poslodavaca u procesu zapošljavanja ali nisu garancija dobivanja potrebne licence od strane regulatora poslova privatne zaštite u specifičnoj državi. Za dobivanje licence/iskaznice potrebno je zadovoljiti još cijeli niz uvjeta koje propisuje država u kojoj se obavlja djelatnost privatne zaštite.
Unutar djelatnosti privatne zaštite postoji niz poslova koje obavljaju djelatnici koji pružaju usluge sigurnosti u privatnoj zaštiti, a te usluge mogu biti pružane kao samostalna djelatnost, obrt ili kroz neki drugi oblik pravne osobe. Na koji način se može obavljati takva djelatnost propisano je posebnim zakonima određene države. Negdje je to prilično jednostavno pa nije nužno zasnivati ugovor o radu sa pravnom osobom ili otvarati obrt, već je dovoljno imati dopuštenje i iskaznicu te direktno ugovarati posao sa klijentom, što je posebice prihvatljivo kod povremenih poslova kao što su poslovi tjelohranitelja, zaštitara u ugostiteljskim objektima ili trenutačnim potrebama za većim brojem djelatnika zbog posebnih događaja.
S obzirom da popis poslova nije svugdje isti, i izobrazba za poslove u privatnoj zaštiti razlikuje se od države do države. Postoje neki poslovi koji su navedeni kao dio djelatnosti ali nije svugdje navedena obaveza izobrazbe prema specifičnostima pojedinih poslova već se izdaje generalno dopuštenje, odnosno iskaznica, kao što je recimo kod nas za zaštitare. U Velikoj Britaniji se, primjerice, za svaki pojedini oblik posla izdaje potrebna posebna licenca nakon završene specifične izobrazbe te zadovoljavanja drugih potrebnih uvjeta kako bi se dobila licenca od strane njihovog regulatora.
S obzirom da svaki posao unutar djelatnosti privatne zaštite ima svoje specifičnosti smatram puno boljim rješenjem da se takve specifičnosti prepoznaju i vrjednuju te se sukladno tome provode specijalističke izobrazbe i izdaju posebna dopuštenja za obavljanje tih specifičnih, a često i visoko rizičnih poslova.
Program izobrazbe za zaštitare od 100 sati i za čuvare od 40 sati je daleko od principa razvijanja potrebnih vještina i znanja za specifične poslove
Konfederacija europskih sigurnosnih službi COESS, krovna europska organizacija koja okuplja nacionalna udruženja privatnih zaštitarskih tvrtki, razlikuje djelatnost prijevoza novca i vrijednosti, video nadzora i kontrole, sigurnosti u zračnim lukama, pomorske sigurnosti, sigurnosti kritične infrastrukture i fizičke zaštite.
Temeljem članstva Hrvatskog ceha zaštitara vidljiva je i određena podjela djelatnosti i interesa na području zaštitnih i istražnih djelatnosti u Hrvatskoj s obzirom da Ceh čine udruga tehničke zaštite, udruga projektanata zaštite, udruga tjelesne zaštite, udruga unutarnjih zaštitarskih službi, hrvatska udruga bankarsko-novčarske zaštite, udruga privatnih detektiva i udruga zaštitarske djelatnosti. U Sloveniji se provodi izobrazba za poslove čuvara, zaštitara, zaštitara tehničara, zaštitara operatera u sigurnosno-nadzornom centru, menadžera sigurnosti, ovlaštenog inženjera sigurnosnih sustava, zaštitara nadzornika i zaštitara tjelesnog čuvara. Pored toga zakon propisuje potrebno iskustvo za dobivanje pojedinih licenci, a koje ovisi o pojedinom poslu. Ovo rješenje smatram prilično dobrim te bi se moglo uzeti kao primjer za uređenje potrebnih uvjeta za rad na određenim poslovima u privatnoj zaštiti u Hrvatskoj.
Trenutno važeći Zakon o privatnoj zaštiti u Hrvatskoj je prepoznao djelatnosti koje imaju za cilj zaštitu osoba i imovine, a osobito osiguranje mirnih prosvjeda i javnih okupljanja, potom osiguranje stambenih i poslovnih prostora, neposrednu tjelesnu zaštitu osoba (tjelohranitelji), zaštitu prirodnih dobara i okoliša, osiguranje i pratnju novca, vrijednosnih papira i dragocjenosti.
Unutar djelatnosti privatne zaštite usluge mogu biti pružane kao samostalna djelatnost, obrt ili kroz neki drugi oblik pravne osobe
Poslovi unutar djelatnosti privatne zaštite, ovisno o razini složenosti te ovlastima osoba koje ih obavljaju, razvrstavaju se na poslove čuvara, zaštitara i zaštitara- tehničara. Zakon definira izdavanje jedinstvenih licenci prema poslovima a ne prema djelatnostima ili specifičnim zahtjevima i rizicima posla.
Osobno to smatram vrlo lošim rješenjem jer se složenost poslova za pojedine djelatnosti prilično razlikuje te su potrebe izobraze kao i uvjeti za dobivanje iskaznice moraju razlikovati prema složenosti i riziku posla. U novom prijedlogu Zakona o privatnoj zaštiti djelatnost privatne zaštite se dijeli na poslove koji imaju za cilj zaštitu osoba i imovine i to na zaštitu stambenih, poslovnih i drugih objekata i prostora te javnih i drugih površina, zaštitu novčarskih institucija, pružanje intervencije po dojavi, neposrednu tjelesnu zaštitu osoba, zaštitu mirnih prosvjeda, sportskih natjecanja i javnih okupljanja, zaštitu objekata kritične infrastrukture, zaštitu kulturnih dobara ili stvari od znanstvenog, umjetničkog, povijesnog ili tehničkog značaja koja se nalazi u javnoj zbirci, zaštićenoj privatnoj zbirci ili je izložena za javnost, osiguranje i pratnju novca, vrijednosnih papira i dragocjenosti te zaštitu osoba i imovine tehničkom zaštitom. Ti poslovi privatne zaštite razvrstavaju se na poslove čuvara, zaštitara, zaštitara-specijalista, zaštitara-tehničara i zaštitara-IPU. Sukladno podjeli izdaju se i licence. Rješenje koje nudi novi prijedlog Zakona o privatnoj zaštiti smatram puno boljim u odnosu na sadašnje odredbe, ali još uvijek nedovoljno za postizanje potrebnih standarda kao što ih prepoznaje EU.
Kako bi osoba mogla započeti raditi poslove privatne zaštite u Hrvatskoj mora zadovoljiti posebne uvjete koji su propisani Zakonom o privatnoj zaštiti te dobiti dopuštenje za obavljanje istih na temelju kojeg dobiva i iskaznicu. Jedan od bitnih uvjeta je položen stručni ispit. One osobe koje imaju tri godine radnog iskustva na poslovima policijskog službenika MUP-a odnosno na vojno-policijskim poslovima Ministarstva obrane, istražnim poslovima, poslovima državnog odvjetništva, pravosudnog policajca, pripadnika gardijskih postrojbi ili pripadnika sigurnosnih službi ne moraju polagati stručni ispit za čuvara i zaštitara. Isto tako osobe koja su završile srednju školu smjera čuvar/zaštitar, policajac ili pravosudni policajac ne moraju polaziti izobrazbu za čuvare i zaštitare. Svi drugi moraju prije izlaska na stručni ispit proći izobrazbu za čuvara odnosno zaštitara. Sama izobrazba i stručni ispit propisani su Pravilnikom o izobrazbi i stručnom ispitu za zaštitare i čuvare kao i Pravilnikom o uvjetima i načinu polaganja te programu stručnog ispita za zaštitara – tehničara.
Kako bi osoba mogla započeti raditi poslove privatne zaštite u Hrvatskoj mora zadovoljiti posebne uvjete koji su propisani Zakonom o privatnoj zaštiti
U tom Pravilniku propisani su uvjeti koje mora ispunjavati ustanova i uvjeti koje moraju ispunjavati predavači, način provođenja izobrazbe i stručni ispit. Izobrazba se sastoji od teoretskog i praktičnog dijela. Program izobrazbe za čuvare traje 40 sati teoretske nastave, razvrstanih u četiri programske cjeline, a to su normativno uređenje područja rada i ovlasti zaštitara i čuvara, uporaba sredstava i uređaja tehničke zaštite, osnove kriminalistike i pravila postupanja, osnove komuniciranja.Program izobrazbe za zaštitara traje 100 nastavnih sati, razvrstanih u šest programskih cjelina, od čega je 50 sati teoretski dio, a 50 sati praktični dio. Uz programske cjeline koje su jednake kao i kod izobrazbe za čuvara, tu su i osposobljavanje u rukovanju i gađanju vatrenim oružjem i osposobljavanje u primjeni tjelesne snage – samoobrane. Pristupnik koji je završio izobrazbu polaže stručni ispit pred ispitnim povjerenstvom kojeg imenuje ministar unutarnjih poslova. Stručni ispit za zaštitara sastoji se od praktičnog i teoretskog dijela, a stručni ispit za čuvara samo od teoretskog dijela.
Sam program izobrazbe za zaštitare od 100 sati i za čuvare od 40 sati je daleko od principa razvijanja potrebnih vještina i znanja za specifične poslove.
Da situacija može biti i gora ukazuje primjer zaštitara tehničara za koje Pravilnikom niti nije predviđena izobrazba nego se, uz srednju strukovnu kvalifikaciju tehničkim obrazovnim programom, predviđa samo stručni ispit. Stručni ispit sastoji se od osnove tjelesne zaštite i zaštite novčarskih institucija, djelatnosti tehničke zaštite i građevinske regulative, osnove kriminalistike i zaštite tajnosti podataka.