I Hrvatska na udaru potresa i tsunamija

[ Nataša Gajski Kovačić ]

Nakon što je Japan sredinom ožujka pogodio razoran potres od 9 stupnjeva po Richteru, cijeli je svijet ostao zadivljen ne samo dobrom pripremljenošću raznih japanskih hitnih službi, već i staloženošću običnih Japanaca koji se nisu prepuštali panici. No bez obzira na dobru pripremljenost, Japan se ipak našao u kaosu što je posljedica dodatnih potresa i tsunamija, a osobito iščekivanja epiloga priče s nuklearnim elektranama. S obzirom da je i Hrvatska na seizmološki aktivnom području,  o našoj pripremljenosti za potrese te o tome kakva nam stvarna opasnost prijeti od njih, porazgovarali smo s Krešimirom Kukom iz Seizmološke službe na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu.
"Japan se nalazi na seizmološki vrlo aktivnom području na kojem su mogući i češći i jači potresi. Upravo zato Japanci  vode računa o dobroj pripremljenosti za takve događaje. Generalni je pristup problemima u Japanu na vrlo ozbiljnoj razini. Japanci su znali da mogu očekivati ovako jak potres zbog jako izražene geodinamike i velikog seizmičkog potencijala. Iako se potresi ne mogu predvidjeti, sustavnim praćenjem seizmičnosti i niza drugih parametara vezanih uz geodinamiku i seizmotektoniku,  pa i samih statističkih podataka, moguće je predvidjeti da će do jakog potresa  doći – ali ne i kada. Zato su Japanci bili spremni, što znači da se nuklearne elektrane automatski zatvaraju, vlakovi staju, sve službe savršeno funkcioniraju...", osvrnuo se Kuk najprije na japansku tragediju, a onda se preselio k nama.
"Srećom, kod nas su jači potresi rjeđi, iako postoji realna opasnost da se dogode. Doduše, ne jaki poput japanskog, ali bi bili dovoljno jaki da izazovu velike ljudske i materijalne štete. Iako Hrvati nisu pripremljeni kao Japanci, o našoj spremnosti kao društva na razorne katastrofe u zadnje se doba vodi više računa. U teoriji svaki pojedini segment  službi i institucija koje bi trebale djelovati u kriznim stanjima funkcionira, no teško je reći bi li svi oni bili jednako učinkoviti i u praksi", pita se Kuk.
Dodaje da Hrvatska već više godina ima Državnu upravu za zaštitu i spašavanje kao krovnu instituciju za slučaj kriznih situacija, dok u Zagrebu kao glavnom gradu s najviše stanovnika i najviše upravnih i administrativnih  ustanova, djeluje i Ured za upravljanje u hitnim situacijama.

Ključ je protupotresna preventiva
"Što se tiče hrvatske pripremljenosti za potrese, ona je svakako najbolja  u Zagrebu. Grad je lani osigurao i dvije nove seizmološke postaje koje smo uključili u državnu seizmološku mrežu, a dogodine ćemo dobiti još dvije postaje. No glavna zadaća Seizmološke službe nije izvijestiti kad se potres dogodi i kojeg je intenziteta bio te zašto je došlo do potresa, već na temelju dosadašnjih potresa i uz suvremene metode današnje seizmografije, dati egzaktne parametre o gibanju tla i građevina za vrijeme budućih potresa. Podaci se prikupljaju zbog izračuna seizmičkog standarda, na kojem se baziraju zaštita, građevinski standardi, planovi spašavanja te obavještavanje institucija kako bi mogle brzo reagirati", kaže Kuk za Zaštitu.
Dodaje da je protupotresna preventiva u građevinarstvu presudna, što se najbolje vidi po razaranjima u zadnja tri velika potresa – u Japanu, na Haitiju i u Čileu. Iako je potres u Japanu bio snažniji od onoga na Haitiju, Haiti je sravnjen sa zemljom, dok su razaranja u Japanu neusporedivo manja jer su tamo građevine
građene protupotresno", tumači Kuk. PMF i Seizmološka služba jedina su institucija u Hrvatskoj koja se bavi seizmološkim proučavanjima i izradom seizmoloških karata. Karta iz 1987. godine još je aktualna, a na njoj se mogu iščitati maksimalno očekivani intenziteti potresa u pojedinim hrvatskim regijama.
Prema standardima postavljenim tom kartom, na širem području seizmički aktivnih regija u zemlji kao što su područja Zagreba, Rijeke i južnog priobalja, trebalo bi graditi građevine koje mogu izdržati potres od 8 stupnjeva Merkalijeve ljestvice, a negdje čak i 9.

Seizmička istraživanja stranci provode, a domaći ih izbjegavaju!
Nažalost, tih se naputaka pri gradnji nisu svi pridržavali. Uz to su za sve strateški važne objekte kao što su elektrane, vijadukti, bolnice, sportske dvorane, mostovi... zahtijevana posebna seizmološka istraživanja, no ni to se kod nas u praksi nije poštivalo. Zanimljivo, mogu primijetiti da su strani investitori koji su gradili u Hrvatskoj taj propis uglavnom poštivali, ali domaći baš i ne. Npr. od četiri sportske arene sagrađene za SP u rukometu, seizmološko istraživanje rađeno je samo za zagrebačku Arenu! To pouzdano znam jer nitko osim nas ne radi takvo istraživanje, a zvali su nas samo u Zagrebu. S obzirom da su seizmološka istraživanja vrlo jednostavna i jeftina, a u trusnim područjima iznimno važna, ne razumijem prepreke za njihovo provođenje", ističe Kuk.
Seizmolozi su upravo, otkriva nam, dovršili novu seizmološku kartu Hrvatske u skladu s europskim normama (Eurocod 8) koje definiraju pravila za cijelu Europu. Jasno, u svakoj od karata ugrađene su lokalne specifičnosti svake regije. U novu seizmološku kartu Hrvatske utkana su sva znanja domaće seizmološke struke, a izrada karte koordinirana je s resornim Ministarstvom i Zavodom za mjeriteljstvo. "Nova seizmološka karta vrlo će brzo ući u upotrebu", najavljuje Kuk te dodaje da se, za razliku od stare karte, nova bazira na akceleraciji gibanja tla što je znatno kvalitetniji parametar za gradnju od dosadašnjeg.   
"Kada bi Zagreb danas pogodio potres snažan kao onaj 1880. (procjenjuje se da je magnituda čak bila manja od 6 stupnja po Richteru) najviše bi stradao stari dio grada jer je građen od cigle. Bit je gradnje protupotresnih zgrada čvrsta, ali elastična zgrada koja može podnijeti trešnju, a da se pritom ne sruši. Takve su zgrade građene od armiranog betona. Tlo se pri potresu giba, a budući da su cigle neusporedivo slabije od betona počinju se raspadati i zato se realno očekuje da bi pri jakom potresu došlo do većih stradavanja takvih zgrada.
Jasno, količina razaranja znatno ovisi i o jačini i dubini potresa, kao i o udaljenosti njegova epicentra od naseljenog područja i o drugim lokalnim uvjetima. Primjerice, sjeverozapadni dio Zagreba poznat je po klizištima tla pa bi se pri potresu ti negativni učinci tla dodatno povećali", objašnjava Kuk.
Naš sugovornik ističe da bi potres očekivane jačine od 6,5 stupnjeva po Richteru na dubrovačkom području sigurno nanio štete i u samome gradu, kao što je to 1979. učinio i znatno udaljeniji potres s epicentrom u Crnoj Gori. U Dubrovniku su u međuvremenu pojedine zgrade unutar zidina ojačane, a i seizmologija je uključena u neka od istraživanja u tom pravcu. Hrvatsku je zadnjih nekoliko desetljeća uzdrmalo više potresa koji su prouzročili znatne štete. To su onaj iz 2007. u Drežnici, jačine 4,7 po Richteru, u Stonu 1996. jačine 6 po Richteru te u Dubrovniku 1979. jačine 7 stupnjeva po Richteru. "Iako ta statistika pokazuje da se svakih desetak godina dogodi veći i razorniji potres, idući nas potres može pogoditi već sutra, a može i za tek 100 godina", kaže Kuk dodajući da se Hrvatska zapravo svakodnevno trese, katkad i više puta dnevno, no to su tek neznatna podrhtavanja tla koja bilježe samo instrumenti.
Medijska izvješća o potresima daju se samo za potrese koji se osjete na širem području. Potresi ne ubijaju, upozoravaju seizmografi, a tako stoji i na letku o potresima koji je nedavno dijeljen po kućanstvima u Zagrebu i Hrvatskoj.

Bijeg na otvoreni prostor
Naime, najviše ubijaju građevine koje se uslijed potresa ruše. "To je istina, osim u slučajevima katastrofalnih potresa magnitude 9 ili više stupnjeva po Richteru koji uzrokuju reljefne promjene - pukotine, brazde i rasjede. Tada stradavaju čitavi objekti i ljudi u njima. U San Franciscu je, recimo, nakon potresa ostao rasjed dužine 700 kilometara, širine 4-5 metara", podsjeća Kuk i dodaje da je u hrvatskim uvjetima u slučaju potresa najsigurnije - izaći na otvoreno.
To se relativno brzo može učiniti ako živite u obiteljskoj kući, ali puno teže i sporije ako ste na višim katovima nebodera. Najviše žrtava potresa posljedica su urušavanja, pucanja stakla, eksplozija plinskih instalacija i požara koji obvezatno  prate potrese.