Uvođenje naplate intervencija HGSS-a prema osiguravajućim kućama stimuliralo bi strane turiste da se prije posjeta Hrvatskoj osiguraju te da više paze na sebe dok obilaze naše prirodne ljepote
[ Dražen Najman ]
Do sredine kolovoza Hrvatska gorska služba spašavanja intervenirala je oko 460 puta, a "kroz ruke" gorskih spasilaca pri tome je prošlo tristotinjak osoba. Od toga broja njih oko 70 posto bili su hrvatski državljani, a oko 30 posto stranci, ponajviše turisti koji su se došli diviti našim ljepotama, ali su zbog niza okolnosti došli u - nezgodnu situaciju, često po život opasnu. Budući da su tijekom ljeta mediji pratili neke od spektakularnijih i zahtjevnijih akcija spašavanja u "režiji" HGSS-a, primjerice na Velebitu, Biokovu, Svetom Iliji ili morskoj pučini, još se jednom otvorila tema naplate akcija spašavanja stranih turista, posebice stoga što je takva praksa na snazi u nekim europskim zemljama. Tako je, primjerice, i u susjednoj Italiji.
Zbog toga, ali i u svjetlu izmjena Zakona o Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja, u glavnom stožeru HGSS-a potražili smo pročelnika Službe Vinka Prizmića.
"Iako znam da vas, prije svega, zanimaju brojčani podaci o tome koliko bi se godišnje uštedjelo, drugim riječima privrijedilo akcijama spašavanja stranih državljana na teritoriju RH, moram napomenuti da HGSS svake godine spasi velik broj stranaca i često prima diplomatske i pojedinačne zahvale izvana. Ta se činjenica posvuda visoko cijeni, i važna je za turizam te - uz lijepo more, predivne krajolike i čistu prirodu, sve više postaje hrvatski brand", rekao nam je Prizmić.
Novac kao sekundarno pitanje
Potaknut pisanjem medija koji se u zadnje vrijeme dosta bave mogućnošću naplate potraga i spašavanja stranaca, Prizmić smatra da je to ipak "tek sekundarno pitanje, jer u tim "izvanrednim" situacijama svako moralno društvo, svaki dobar domaćin i pojedinac moraju učiniti baš sve što je moguće za očuvanje života i sigurnosti svakog čovjeka, a poglavito gostiju.
Tek se nakon toga, kaže on, može govoriti o troškovima, koji se najčešće podmiruju po raznim osnovama osiguranja. "Naime, gotovo svi turisti koji pohode Hrvatsku imaju ih po nekoliko i putem njih se mogu nadoknaditi gotovo svi realni troškovi, poglavito jer pripadnici HGSS-a ne naplaćuju svoj rad i vrijeme. Na žalost, zbog manjkavosti hrvatskih propisa, poglavito Zakona o HGSS-u, to zasad nije moguće učiniti. Zato većina stranaca koje smo spasili i pomogli, sami izražavaju potrebu da donacijom nadoknade troškove te pomognu Službi u humanitarnom djelovanju. Stranci na tome gotovo inzistiraju".
Budući da se Hrvati, dodaje Prizmić, uvijek trude uspoređivati i "usklađivati" s drugima, onda je normalno pratiti i primijeniti inozemne modele i načine financiranja akcija spašavanja.
Usporedbe radi, kad je nedavno jedan Hrvat u Austriji poginuo u lavini, skijajući se izvan označenih staza, austrijski gorski spasioci njegovoj su obitelji ispostavili račun od 19.000 eura za pronalazak i izvlačenje tijela
No, u nečemu uvijek treba i prednjačiti. "Učinkovitost, humanost, etičnost, požrtvovnost i neupitna i neuvjetovana briga za goste, uvijek se na kraju prepoznaju i cijene te se obilato i dugoročno isplate", smatra pročelnik Službe koja je nedavno dobila još jednu zahvalu, i to iz veleposlanstva SAD-a u RH "zbog visokog profesionalizma i požrtvovnosti tijekom potrage za američkim državljaninom Brandonom N. Weillom (24) na Biokovu.
Podsjetimo, dana 31. srpnja nesretnik se odvojio od svoje skupine te se sam krenuo uspinjati biokovskim liticama. Vjerojatno zbog neopreza i nepoznavanja terena pao je niz 70-ak metara visoku stijenu i poginuo. U akciji potrage pripadnici HGSS-a locirali su i prenijeli mladićevo tijelo. Osim veleposlanstva SAD-a, pismo zahvale u Kozarčevu 22, u sjedište Službe, uputila je i Brandonova obitelj koja je - inzistirala na nadoknadi troškova. Ovaj primjer zorno pokazuje kako trenutačno funkcioniraju stvari.
Zato smo Prizmića zamolili da nam otkrije statistiku spašenih i zbrinutih osoba do kraja kolovoza. Uzmemo li kao početni broj 300 spašenih osoba i odbijemo dvije trećine domaćih državljana, ostaje nam oko 100 stranaca. Dodamo li tome da jedna intervencija pripadnika HGSS-a stoji između 10.000 i 30.000 kuna, a jedan sat leta helikoptera HRZ-a još oko 30.000 kuna, dolazimo do višemilijunske svote koja se godišnje izdvaja za spašavanje i izvlačenje iz opasnosti stranih državljana koji su "zapeli" na bespućima Velebita ili Jadrana.
Godišnje 10 milijuna kuna uštede
Računica je jednostavna pa i analiza 2008. godine dolazimo do slične svote. Tijekom 2008. HGSS je imao 760 intervencija u kojima je spašeno, zbrinuto ili izvučeno iz opasnosti oko 400 osoba. Ako su trećina biti stranci, opet je u pitanju broj od stotinjak inozemnih gostiju obuhvaćenih intervencijama. Iako je, ponavljamo, vrlo teško reći točan iznos koji bi se zaradio od osiguravajućih kuća ili pojedinaca koji su grubo prekršili sva pravila sigurnosti pa i zdrave logike, zasigurno je riječ o višemilijunskoj svoti. Samo na osnovu ovogodišnje i lanjske statistike, posrijedi je pet do 10 milijuna kuna, što bi svakako rasteretilo državni, ali i proračun lokalnih zajednica.
"Izmjenom Zakona o HGSS-u trebaju se otvoriti veće mogućnosti financiranja naše Službe vlastitim prihodima, uz ostalo i naplatom intervencija od osiguravajućih kuća, a ne neposredno od stranaca, osim ako su oni sami grubom nepažnjom prekršili pravila. Naplaćivanje od nepažljivih i neodgovornih pojedinaca bio bi dio preventive na koju HGSS godišnje ionako izdvoji 95 dio svoga posla. Ostalih pet posto spada u intervencije i akcije, od kojih mediji stvaraju konačnu sliku Službe u javnosti. No, mi se najveći dio godine bavimo preventivom, što uključuje niz aktivnosti - edukaciju, uređenje planinskog terena, markiranje staza, održavanje dežurstava, pravljenje improviziranih heliodroma, izradu elaborata i niza drugih stvari...", zaključuje Prizmić.
Tijekom razgovora za "Zaštitu" pročelnik je primio nekoliko telefonskih poziva s terena jer su pripadnici HGSS-a organizirani tako da su, kao javni servis, uvijek i posvuda na raspolaganju državi, lokalnim zajednicama i svim građanima.
"Bilo je dosta slučajeva da su spašeni i zbrinuti stranici bili osigurani po više osnova. Usprkos tome što su htjeli platiti intervencije, to nisu mogli ostvariti zbog manjkavosti Zakona o HGSS-u iz 2006. Izmjenama Zakona, za što se zalažemo, država i lokalna zajednica, kao subjekti koji sudjeluju u financiranju naše Službe, rasteretile bi se tako što bi se naplatom spašavanja pokrila trećina godišnjeg proračuna HGSS-a. Država, dakle, više ne bi bacala novac koji nam se naprosto nudi. Što se tiče hrvatskih državljana, treba naglasiti da je njihovo spašavanja dio javnih potreba koje se naplaćuju iz proračuna", objašnjava Prizmić.
Pročelnik HGSS-a na kraju nam je razjasnio i spornu situaciju u svezi osiguravajućih kuća. One, naime, ne pokrivaju intervencije kada osigurana osoba sama skrivi svoju nesreću. Prizmić je to usporedio s primjerom iz automobilskog osiguranja, kad pijani vozač grubim kršenjem propisa skrivi nesreću pa ostane bez naknade svoje osiguravajuće kuće, tada mu HAK, temeljem ovlasti iz Zakona o Hrvatskom auto klubu, ne šlepa auto o trošku države, pa nema razloga (osim nedostatka slične legislative o HGSS-u) da HGSS i hrvatski porezni obveznici snose troškove uzrokovane nečijom neodgovornošću.