Jedan od najvećih problema u radu HGSS-a jest stabilno financiranje. Iako su po Zakonu o Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja jedinice lokalne samouprave dužne financirati HGSS, to često nije slučaj. Nerijetko se dogodi da poneke Stanice moraju doslovno štedjeti kako bi imale dovoljno sredstva da iziđu na akciju. Hladni pogon, oprema, vozila, gorivo koštaju i moraju biti operativni u svakom trenutku
[ Nataša Gajski Kovačić ]
Ubuduće kad krenete ismijavati turiste u japankama na planinama sjetite se onih koji vode svoju djecu u šetnju po zaleđenim jezerima.
Europski dan 112. Nazovite ga u slučaju hitnosti. U ostalim slučajevima radije pozovite neki humanitarni broj. Pazite na sebe i druge.
Temperature zraka padaju. Ako idete u prirodu za vikend, pripremite se i ne tjerajte djecu u Vaše pustolovine. Neka bude obrnuto.
Dio je to objava Hrvatske gorske službe spašavanja na društvenim mrežama. Objava zbog kojih im je Hrvatska udruga za odnose s javnošću nedavno dodijelila nagradu za komunikatore godine. Njihovi tweetovi putem društvenih mreža postali su vrlo prepoznatljivi, a osim iskrenosti i jasnoće u komunikaciji, tu je i svojevrsna doza sarkazma. Najviše pažnje privukli su tweetom objavljenim nakon što je tadašnji predsjednik Sabora snimljen kako ide na skijanje s pratnjom:Idete na skijanje van Hrvatske autobusom, autom ili pod rotirkama? Pazite na sebe. intervencije na skijalištima u Europi nisu džabe.
Nasmijali su i objavom: Ne možemo utjecati na likvidnost tvrtki ali možemo na Vašu sigurnost. Zato pazite na sebe i druge ovaj vikend. A obraćaju se i stranim turistima: Dear tourists, what you’re experiencing right now on the Croatian coast is called Bura. If you didn’t google it, now you feel it.
U Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja djeluje Komisija za informiranje i analitiku (KIA) koja vodi brigu o internom informiranju kao i informiranju javnosti o radu HGSS-a putem web stranice i kanala na društvenim mrežama. Komuniciranje putem društvenih mreža vode dva spašavatelja navedene Komisije - Christijan Nikolić i Jadran Kapović. Kažu njihov pomalo ciničan stil rezultat je nagomilanih frustracija iz akcija jer nekada ne mogu vjerovati s čime se sve na terenu susreću: od potpuno neopremljenih izletnika do onih koje po nekoliko puta spašavaju s istog mjesta. S druge strane opća javnost kojoj se primarno obraćaju prepoznaje taj način komunikacije. Puno joj je jasniji nego suhoparne obavijesti koje često ostaju ili nepročitane ili ignorirane. Kažu, da biste dobro komunicirali, morate prilagoditi i kanal komunikacije kao i način komunikacije javnosti kojoj se obraćate. Sve to bila je tema razgovora s dvojicom HGSS-ovaca, Kapovićem i Nikolićem.
Kakve su povratne reakcije javnosti na objave HGSS-a na društvenim mrežama?
Ljepota društvenih mreža je činjenica do dopiru do “krajnjeg korisnika”. Zapravo se skraćuje put do onih koje želimo informirati i obavijestiti što je i zapravo cilj komunikacije javne službe. Druga je stvar što smo jako olakšali komunikaciju s medijima, a to nam je bitno jer mladi ljudi koriste društvene mreže, ali ljudi treće dobi se oslanjaju više na klasične načine informiranja putem medija. Kad nešto objavimo, a mediji to prenesu, uspjeli smo doći do velikog broja ljudi. Postoji više načina na koji javna služba, a u ovom slučaju govorimo o HGSS-u, koristi društvene mreže: za najave događaja, edukaciju te hitne obavijesti. Pored toga, financiramo se iz jedinica lokalne samouprave i državnog proračuna i dužnost nam je opću javnost obavijestiti o tome što i kako radimo. Povratne reakcije na naš angažman na društvenim mrežama su izuzetno pozitivne i ako se samo jedna osoba zbog naših objava počela odgovornije ponašati smatramo da smo uspjeli.
Koliko su društvene mreže važne u vašoj komunikaciji?
Kao javna služba financirana od države i jedinica lokalne samouprave dužnost nam je informirati javnost o svojim aktivnostima. Komunikacija kanalima društvenih mreža za cilj osim informiranja ima i prevenciju. Društvene mreže smo prepoznali kao idealan način dvosmjernog komuniciranja s javnosti. Svojim objavama pokušavamo osvijestiti ljude o odgovornom ponašanju prema sebi i drugima na način da djelujemo poučno, a ujedno na zanimljiv i javnosti razumljiv način. Jasno, iskreno i s dozom crnog humora. U konačnici mi smo sretni kada možemo pomoći ali smo još sretniji kada nesreće možemo spriječiti, a upravo to je cilj svih naših objava na društvenim mrežama.
Što vam priznanja znače u radu?
Sama nominacija za Komunikatore godine Hrvatske udruge za odnose s javnošću bila je veliko iznenađenje jer nismo bili svjesni da nas stručna javnost iz područja komunikacija i PR-a promatra na takav način. Biti nominiran i u tako istaknutom društvu za nas je bila nagrada. Nešto slično kao što je Mirjana Lučić-Baroni ušla u finale Australian Opena. Velika čast. To što smo mi izabrani je bilo nestvarno. Nagrada HUOJ za Komunikatore godine dodjeljuje se za amatere koji pomiču granice komunikacije i ove je godine po prvi puta dodijeljena jednom kolektivu – Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja.
Godišnje imamo preko 200 dežurstava na planinarskim pohodima, trekking i trail utrkama i ostalim masovnijim događanjima na neurbanim terenima
Nagrada nam je potvrda da se naš trud posljednjih godina isplatio i da je kao takav prepoznat od struke. Kad tome dodamo i da nas citiraju u poznatim svjetskim medijima (le Monde, Daily mail) možemo s ponosom reći da su naše objave pokazatelj ispravne komunikacije s javnosti. Ali najveći uspjeh je taj što smo zahvaljujući toj nagradi bili prisutni u medijima i mogli smo iskoristiti taj “val” da još efikasnije informirano i educiramo javnost.
Koji su najveći problemi s kojima se GSS susreće u svom radu?
Jedan od najvećih problema u radu HGSS-a jest stabilno financiranje. Iako su po Zakonu o Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja jedinice lokalne samouprave dužne financirati HGSS, to često nije slučaj. Nerijetko se dogodi da poneke Stanice moraju doslovno štedjeti kako bi imale dovoljno sredstva da iziđu na akciju. Spašavanje je “skupi sport”. Hladni pogon, oprema, vozila, gorivo koštaju i moraju biti operativni u svakom trenutku. Nadalje, sve se više ljudi kreće i bavi aktivnostima u prirodi čime se broj akcija i intervencija povećava i stoga nam za naš rad treba sve više ljudi i opreme. Vjerujemo da će se stanje popraviti i da će se naš rad prepoznati i adekvatno financirati kao bitna javna služba koja brine o sigurnosti građana na nepristupačnom terenu.
Koliko spašavanja imate na godišnjoj razini?
Broj akcija i intervencija na godišnjoj razini kreće se od 500-700 s tim da se u kriznim situacijama, kao što su velike poplave ili snježno nevrijeme u Dalmaciji 2012., taj broj može povećati i na 1500. Osim toga godišnje imamo preko 200 dežurstava na planinarskim pohodima, trekking i trail utrkama i ostalim masovnijim događanjima na neurbanim terenima.
Redoviti smo predavači na planinarskim, alpinističkim i speleo tečajevima, a veliku pažnju posvećujemo edukaciji u vrtićima i školama kako bi naše najmlađe na vrijeme upoznali s načinima pravilnog reagiranja u slučaju nesreće. Uz to u suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom radimo tečajeve za vodiče pustolovnih izleta kako bi one koji vode izletnike po prirodi što bolje obučili i ukazali na sve ono š čime se mogu susresti, te kako da reagiraju u slučaju nesreće.
Koliko često imate prilike sudjelovati na određenim edukacijama spašavanja?
Zapravo dosta često. Kako smo već naveli, edukacije radimo kroz planinarske škole, osnovne i srednje škole, a educiramo i planinarske vodiče, vodiče pustolovnog turizma itd… Neke od tih edukacija su organizirane na višoj razini, neke su inicirane na lokalnoj razini, a neke dođu same od sebe zbog potrebe edukacije i informiranja. Prevencija je u našem poslu jedna od najvažnijih stavki. Ili kako je to netko mudar jednom rekao: Bolje spriječiti, nego liječiti.
Članovi Komisije za informiranje i analitiku su redovni članovi HGSS-a i odazivaju se na akcije spašavanja u svojim Stanicama, ali i na razini cijele države kada postoji potreba za većim brojem ljudi. Uloga voditelja akcije ne zaobilazi ni nas jer smo svi unutar službe ravnopravni bez obzira na određene obveze unutar pojedinih odjela i komisija u HGSS-u.
Koliko ste dugo osobno članovi GSS-a, što vas je privuklo ovakvom načinu volonterskog aktivizma?
Jadran Kapović: Osobno sam član HGSS-a od 2011. godine. Nakon završene sportsko-penjačke škole i dostizanja određene razine znanja postavio sam si pitanje kako se to novostečeno znanje može iskoristiti za humani cilj. Kako sam poznavao dosta članova HGSS-a raspitivao sam se o službi nakon čega su me kontaktirali i iskazali želju da im se priključim.
Ono što čovjek može osjetiti nakon što nekome spasi život ili barem umanji posljedice nesreće je osjećaj koji je nemjerljiv i sa čim drugim. Prvi put kada sam to osjetio više nije bilo dileme da ću ostati u HGSSU.
Christian Nikolić: U HGSS- sam 15-ak godina. Oduvijek valjda. Nema tu zapravo “privlačenja”. To ili imaš u sebi ili nemaš. Pojedinci su pokušali biti dio tima ali su shvatili da to nemaju u sebi. Ili im je rečeno. Znate, ako morate nekom objašnjavati zašto radite volonterski to što radite, onda nema smisla objašnjavati.
Koliko vam aktivnosti vezane uz GSS oduzimaju vremena?
HGSS je ozbiljna specijalizirana služba koja zahtjeva od svojih članova izuzetnu tehničku, fizičku i psihičku spremu. Održavanje zadovoljavajuće razine znanja i kondicije iziskuje puno vremena, volje i odricanja. Moramo biti odlični skijaši, penjači, speleolozi, spremni u svakom trenutku izići na akciju spašavanja i besprijekorno je odraditi. Ukratko za održavanje spreme godišnje treba oko dva do tri mjeseca aktivnog rada na tehnikama i poboljšanju znanja. Sve to naravno na volonterskoj bazi. Ili pučki rečeno, puno.
Imaju li vaši poslodavci razumijevanja za slučajeve kada trebate izostati s posla radi aktivnosti GSS-a?
Kako svatko od članova HGSS-a ima svoje privatne i poslovne obveze nekad ih je teško uskladiti s onima u HGSS-u. Postoje poslodavci koji to razumiju, ali ima i onih koji nemaju osjećaja za naša izbivanja. Svijest o volonterskom radu u nas nije dovoljno prepoznata kao nešto humano i društveno korisno pa za tečajeve i višednevne akcije najčešće zatražimo godišnji odmor ili alobodne dane kako bi mogli napraviti ono zbog čega i jesmo članovi HGSS-a. Ponekad zbog poslovnih obaveza nismo u mogućnosti napustiti radno mjesto i ti trenutci su teški jer ipak više od svega želimo biti tamo gdje možemo najviše pomoći. Poslodavcima je, uz ovakvu poslovnu i ekonomsku klimu u Hrvatskoj, naš volonterizam “zadnja buža na svirali”. I razumijemo ih. Problem je što oni nas ne razumiju u potpunosti.
Možete li opisati tijek jedne potrage i spašavanja u koju je uključen GSS?
Potrage su logistički najzahtjevnije akcije koje HGSS radi, a često znaju biti i višednevne u koje se uključi i do 150 spašavatelja. Najveći dio vremena za akcije u HGSSu se “potroši” upravo na potrage. Najjednostavnije rečeno, kod pokretanja potrage krećemo od dojave o nestanku i prikupljanja svih relevantnih podataka o nestaloj osobi ili osobama, okolnostima nestanka, fizičkom i psihičkom zdravlju, meteorološkim uvjetima na terenu, procjeni hitnosti... Nakon prikupljanja podataka slijedi analiza. U potragama koristimo i stručnu literaturu sa statističkim podacima i mogućim scenarijima, ovisno o psihičkim i fizičkim karakteristikama nestale osobe. Na osnovu analiziranih podataka izrađuje se plan potrage s opsegom terena koji je potrebno pregledati i s definiranim zonama pretrage. Okupljanjem ljudi i svih resursa koje koristimo u potragama kreće se na teren i pregledavaju zone.
Kako bismo pronašli nestalu osobu koristimo sve raspoložive resurse koje imamo na raspolaganju; od ljudstva, zapovjednog vozila sa svom potrebnom tehnologijom posebno opremljenog za vođenje akcija, bespilotnih letjelica, potražnih timova s psima, GPS uređajima, lociranjem mobitela, kartama, radio vezama, infracrvenim kamerama, helikopterima, a uključujemo i mještane i pripadnike ostalih žurnih službi. Dok ekipe na terenu pretražuju, u bazi se analiziraju dobiveni podaci i planira nastavak potrage. Nakon pretrage slijedi analiza odrađenog posla na terenu i planiranje nastavka potrage, ovisno o podacima s terena.