Ukupan udio žena na dan 1. rujna 2023. u Oružanim snagama i Ministarstvu obrane Republike Hrvatske je 18,65 posto ili 2969 žena. Udio žena 2020. bio je 17,55 posto (2964 žena); u 2021. bio je 17,84 posto (2988 žena) dok je lani bio 18,34 posto (2976 žena). Kada je riječ o časničkim činovima koje nose žene u OSRH i MORH-u, najmanje žena ima čin generalica - njih 3,70 posto; čin brigadirki ima 17,05 posto žena; dok se čin pukovnica 21,50 posto, čin bojnica 21,50 posto i čin satnica 21,33 posto, vrti oko sličnog postotka. Čin natporučnica ima 25,25 posto žena, a čin poručnica njih 26,37 posto. Kada je o dočasničkim činovima riječ, čin časničke namjesnice ima 17,06 posto žena, čin stožerne narednice 18,82 posto, čin nadnarednice 9,59 posto, čin narednice njih 6,78 posto, čin desetnice ima 7,86 posto žena, a čin skupnice 11,92 posto. Vojnikinja, u što su uračunate i razvodnice i pozornice ima 13,25 posto.
U Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu udio žena iznosi 12,86 posto, u Hrvatskoj ratnoj mornarici je 13,28 posto, a u Hrvatskoj kopnenoj vojsci 17,79 posto, saznajemo od Samostalne služba za odnose s javnošću i izdavaštvo Ministarstva obrane Republike Hrvatske.
Bojnica Renata Koković-Novosel jedna je od 21,50 posto žena koje imaju taj čin u OS RH i MORH-u. S bojnicom Koković-Novosel koja obavlja dužnost zamjenice zapovjednice Središta za međunarodne vojne operacije "Josip Briški" u Rakitju, razgovaramo o njenim obavezama u Središtu, ali i počecima rada u vojsci. A Renata Koković-Novosel privatno je majka, supruga, kćer, sestra, unuka, snaha, tetka, prijateljica. Kuharica, čistačica, pralja, slastičarka, njegovateljica, tješiteljica, pomoćnik u učenju, savjetnik za razna pitanja, po potrebi bankomat. „Ništa posebno, sve ono što su i druge žene izvan svojih poslova. I jako se dobro osjećam kad imam dovoljno vremena biti sve to. Volim kratka 'ad hoc' putovanja, volim otići doma, u svoje Zagorje, volim pogledati dobar film kao i pročitati dobru knjigu, a osobito volim sjesti na kavu i kvalitetnu diskusiju s dragim ljudima“, kaže.
.jpg)
Činilo se da se likovi dobro zabavljaju
A što se profesionalnog života tiče, opseg njenih obaveza i zadaća na dužnosti zamjenice zapovjednice poprilično je širok. „Dužnost mi je planirati, organizirati, nadzirati i brinuti o uspješnoj realizaciji zadaća postrojbe koja se ostvaruje kroz osposobljavanje pripadnika OS RH, djelatnika državnih institucija i pripadnika stranih oružanih snaga za dužnosti u NATO/EU/UN vođenim operacijama i kroz nadzor procesa obuke pojedinaca i postrojbi za sudjelovanje u međunarodnim vojnim operacijama. Nakon jutarnjeg postrojavanja i pozdrava zastavi, čime vojnicima počinje svaki dan, moj uobičajeni radni dan sastoji se od koordinacijskih sastanaka, direktnih nadzora provedbe obučnih i ostalih aktivnosti, praćenja općeg stanja i spremnosti u Središtu, predlaganja organizacije ljudstva i sredstava u provedbi zadaća, sudjelovanja u razvijanju novih programa obuka, a još uvijek, što me osobito veseli, neposrednog provođenja obuke u okviru mojih vojno stručnih specijalnosti“, prepričava nam bojnica Renata Koković-Novosel.
Misija SMVO je osposobljavati pripadnike OS RH, državnih institucija i partnerskih oružanih snaga za obavljanje zadaća u okviru NATO/EU/UN vođenih međunarodnih misija i operacija te sudjelovati u procesu ocjenjivanja njihove obučenosti i borbene spremnosti.
„Tu misiju ostvarujemo kroz razvoj i provedbu različitih nacionalnih i međunarodnih NATO/EU/UN tečajeva i obuka usmjerenih na pripremu za sudjelovanje u međunarodnim operacijama i rad u NATO/EU zapovjedništvima. Tri tečaja koja Središte provodi certificirao je UN. Vojarna je opremljena potrebnim kapacitetima za provedbu tečajeva: raspolažemo s nekoliko multimedijalnih učionica, smještajnim kapacitetima, teretanom i knjižnicom, a ukoliko obuka zahtjeva korištenje vojnih poligona, aktivnosti izmještamo na poligone HKoV-a“, pojašnjava naša sugovornica. Za vojni poziv se odlučila gledajući seriju M.A.S.H. jer kako sama kaže: „Činilo mi se da se likovi dobro zabavljaju“. No, šalu na stranu, ozbiljnije je o vojnom pozivu počela razmišljati na fakultetu. „Odabrala sam kao izborni predmet vojnu psihologiju i tu sam prepoznala mogućnost dinamične primjene stručnih znanja, osobito vezano uz organizacijsku psihologiju i psihologiju obrazovanja. Osim toga, odgajana sam u obitelji u kojoj se uvijek držalo do identiteta i dužnosti i tu su se moje osobne vrijednosti poklopile s vrijednostima vojne organizacije“, kaže bojnica Koković-Novosel.
Trajni pečat
Oružanim snagama pridružila se 2005. Iako je već bila zaposlena, čim je vidjela natječaj, prijavila se, prošla selekcijski postupak i krenula. Prvo postavljenje bilo joj je u 1. Gbr "Tigrovi" na mjesto postrojbenog psihologa i na to je osobito ponosna. „Upravo period rada u gardijskoj brigadi, gdje sam imala sreću biti okružena i surađivati i učiti od ljudi koji su imali osim vojnostručnih znanja i stvarno ratno iskustvo, smatram trajnim pečatom za vlastiti odnos prema mojim kasnijim dužnostima. Ljudi koji su najviše na mene utjecali u smislu oblikovanja poimanja časničke dužnosti su ljudi koji su primarno obukli odoru zbog iskrenog i bezuvjetnog domoljublja onda kad je bilo najpotrebnije“, objašnjava bojnica.
Nakon osam godina premještena je na dužnost postrojbenog psihologa u SMVO, međutim ubrzo se izravno uključila u provedbu obuke što joj je omogućilo profesionalni razvoj i u općem vojnom smislu. Završila je niz specifičnih obuka i tečajeva. „Bez obzira na sve napore i trud uložen u dostizanje standarda profesionalnog razvoja, ne bih mijenjala ni dana“, kaže bojnica Renata Koković-Novosel.
Naša sugovornica je dva puta bila upućena u misiju ISAF u Afganistanu: „Bilo je to odlično iskustvo koje mi je jako puno pomoglo u obavljanju dužnosti na kojoj sam tada bila, a i u poslu kojim se eto i danas bavim“. Pojašnjava da vojni poziv po svojoj naravi uključuje rad s opasnim sredstvima, u opasnim područjima, u situacijama elementarnih nepogoda i drugih kriza kao i obučavanje u što je moguće realističnijim uvjetima, što samo po sebi nosi određene opasnosti i to je nešto čega treba biti uvijek svjestan. Zbog te činjenice, upravo je upravljanje rizikom izrazito važno tijekom planiranja, pripreme i provedbe svih vojnih aktivnosti i tome se pridaje veliki značaj, pri čemu se rizik uvijek nastoji svesti na najmanju moguću razinu. S tim na umu, iako je bilo zahtjevnijih i kompleksnijih okružja i situacija, naša sugovornica ni jednu ne bih opisala kao pogibeljnu za nju.
Moramo jamčiti jednaku mogućnost odabira izbora zanimanja svakoj osobi bez osuđivanja i otežavanja
Na pitanje je li se tijekom karijere susrela s predrasudama ili ružnim komentarima od strane kolega i kakav je iz njene perspektive položaj žena u OS RH, odgovara da su predrasude sastavni dio funkcioniranja svakog pojedinaca; čak i oni koji izjavljuju da su vrlo tolerantni, da nemaju predrasude, samo ne poznaju dovoljno sebe. „Predrasude su stečene u procesu učenja kroz život i iskustva pojedinca, s njima se ne rađamo, ali ih usvajamo. Jedan od pokazatelja postojanja predrasuda jest i to da se ovo pitanje vrlo često postavlja ženama u vojsci. I moj je odgovor kategorično ne, nisam se susrela s direktnim ružnim komentarima od strane kolega. A osim toga, OS RH po tom pitanju imaju jasno uspostavljen sustav sankcioniranja eventualnog takvog ponašanja“, objašnjava te dodaje: „Smatraju li se određena zanimanja još uvijek pretežno muškima? Je li vojska pretežno 'muški svijet'? Da naravno. Hoće li određena zanimanja zbog uvjeta rada biti pretežno 'muška' ili 'ženska', vjerujem da hoće. Ono što je najbitnije jest to, da moramo jamčiti jednaku mogućnost odabira svakoj osobi bez osuđivanja i otežavanja izbora zanimanja samo zato jer je rođena kao muškarac ili žena, naravno ukoliko ta osoba ispunjava sve uvjete i izvršava svoje obaveze sukladno zahtijevanim standardima. Mislim da je u našem društvu sve uobičajenije vidjeti muškarca koji je 'teta' u vrtiću kao i ženu u odori. I to je ustvari odlično“.
.jpg)
Kroz rad u vojsci upoznala je jako puno žena koje su svoj posao obavljale ili ga još uvijek obavljaju vrhunski. Žena od kojih je učila i koje su bile spremne angažirati se u provedbi zadaća bezuvjetno. Iskusnih vojnikinja, dočasnica i časnica koje su ponosno i profesionalno nosile i nose odoru. Od mlađih pripadnica s kojima dolazi u kontakt tijekom provedbe obuka i tečajeva i koje je motiviraju za prijenos znanja i iskustva jer žele učiti i doprinositi razvoju sustava do zapovjednice Središta čije je dugogodišnje iskustvo rada u OS RH na različitim dužnostima i razinama kao i međunarodno iskustvo koje posjeduje za našu sugovornicu izvor novih znanja i vještina.
Nataša Gajski Kovačić
(Članak je objavljen u okviru programa poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije)
(Dozvoljeno prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autora)