Sigurnosno gledajući, smještaj Ureda predsjednika na sadašnjoj lokaciji je neusporedivo bolje rješenje od eventualnog smještaja u Visokoj ulici. Pantovčak ima više prednosti: Sam prilaz zgradama u kojima boravi predsjednik države i državni službenici je zaklonjen od javnost visokim i gustim zelenilom i gotov je nemoguće prema toj zgradi uputiti puščani hitac ili neki eksplozivni projektil s prostora gdje je slobodno kretanje građana. U tom smislu znatno je olakšana protu-prislušna zaštita, koja je uredno uspostavljena. Zaštita tajnih dokumenata je već ranije adekvatno riješena. Pješački prolazak do objekta je fizički zaštićen i kontroliran tjelesnom zaštitom i tehničkim sredstvima, tako da se bez uklanjanja tih prepreka teško može približiti objektima. Prolazak vozilima je još bolje kontroliran postavljenim rampama i podzemnim preprekama s kontroliranim koracima prolaska s vozilom, te protueksplozijskim pregledima svakog vozila. Vozila se ostavljaju na udaljenoj točci i osobe se do samih objekata predsjedničke rezidencije prevoze vozilima Ureda, a dolazak s vozilima do same rezidencije, odobren je samo u posebnim situacijama.
Okolni objekti su, obzirom na ogroman okolni prostor zemljišta koje okružuje zgrade Ureda, na odgovarajućoj udaljenosti s koje ne predstavljaju posebnu sigurnosnu prijetnju, bez obzira na to tko u njima boravi. Kretanje vozilima unutar kompleksa je u više smjerova, kao i mogući ulazi i izlazi, tako da teško može doći do zastoja vozila. Niti zgrade, niti prostor nisu ograničeni za tehničko-građevinske nadogradnje u smislu povećanja sigurnosti, koja se konstantno poboljšava.
Nedostatak postojećeg kompleksa je u tome što je riječ o velikom okolnom vanjskom prostoru kojeg je i fizički i tehnički zahtjevno sigurnosno pokrivati. Zato je za osiguranje potrebno izdvojiti veći broj tehničkih resursa i ljudstva, a što svakako proizvodi i znatan trošak.
S druge strane, problemi preseljenja Ureda predsjednika u Visoku ulicu kbr. 15, očituju se prije svega u tome što prilaz zgradi nije ničime ograničen i slobodan je s javne površine, i tako otvoren za sve vrste napada, a okolni objekti, bez obzira na sigurnosnu provjeru, praktički gledaju u prozore i dvorište predmetne zgrade, pa bi tako morali biti pod stalnim nadzorom osiguranja, što bi ga onda dodatno poskupjelo. Prilaz vozila je kroz usku ulicu, koja u slučaju blokade, onemogućuje bilo kakav izlaz, i tom slučaju štićene osobe ostaju zarobljene na uskom prostoru i postaju laka meta. Nema mogućnosti, u slučaju napada, za drugi izlazak.
U samo dvorište objekta stane tek nekoliko vozila, što ograničava prijem stranih državnika, čije osiguranje se neće dovesti u sigurnosni rizik da nema vozila za brzu izlaznu strategiju svoje štićene osobe. Objekt i namještaj su pod zaštitom kao kulturna baština i kao takvi su ograničeni radi tehničko-građevinskog preuređenja u smislu povećanja sigurnosti (uspostava tehničke zaštite, specijalnih stakala i vrata, kripto zaštita, arhivski prostori za dokumentaciju, izgradnja izlazne ceste itd.). I napokon, radi se o skupo uređenim prostorima koji bi preuređenjem neminovno pretrpjeli veliku štetu. Protu-prislušna zaštita je u ovakvim uvjetima gotovo nemoguća (gluha soba), a ni zaštita tajnih dokumenata ne može se u kratkom roku propisno uspostaviti.
Preseljenje bi u konačnici moglo biti skuplje nego ostanak Ureda u postojećim prostorima. Vlada je preduhitrila službeni zahtjev nove predsjednice i donijela Odluku o stavljanju vile u Visokoj ulici na raspolaganje Uredu predsjednika. Vidljivo je da iza takve odluke stoji pokušaj političkog nadmudrivanja i odmjerivana snaga oko ustavnih ovlasti s novom predsjednicom.
U takvoj odluci pojedinci su vidjeli cilj gubitka određene dokumentacije koju postojeća predsjednička administracija ne želi predati novoj administracije. To je nelogično jer je cjelokupna dokumentacija u rukama postojeće administracije i ukoliko bi ona željela s istom počiniti određene malverzacije, to su u potpunoj prilici učiniti, bez potrebe nekakvog isceniranja gubitka dokumentacije uslijed preseljenja.
Svakako treba postaviti pitanje i sigurnosnim savjetnicima Kolinde Grabar Kitarević, zašto su joj predlagali Visoku ulicu, jer su morali znati da taj prostor nije sigurnosno adekvatan za smještaj predsjednika države i njegove administracije!? Ili nije slušala svoje savjetnike ili je birala nestručne savjetnike. Kako god bilo, zbog političkih nadmudrivanja sigurnost predsjednika države, službenih informacija i klasificirana dokumentacija, ne bi smjeli biti ugrožena.
Moguća rješenja bi bili neki drugi državni prostori koji ne bi imali ograničenja koja postoje za prostor u Visokoj ulici. Meni nije poznat takav prostor u Zagrebu. Stoga bih predložio rješenja koja bi mogla biti kompromis između značajnijeg pojeftinjenja održavanja prostora Ureda predsjednika i zadovoljavanja sigurnosnih standarda. Rješenje vidim u podjeli postojećeg kompleksa koji koristi Ured predsjednika na način da se izdvoji dio sa zgradama i pristupnim cestama iz sjevernog i južnog djela cjelokupnog prostora. Ti izdvojeni prostori bi se mogli prenamijeniti i moguće komercijalizirati na način da kao okolni objekti ne bi mogli biti sigurnosno sporni za Ured predsjednika.