Udruženje istražnih i zaštitnih djelatnosti HGK organizirao je seminar "Javna nabava usluga privatne zaštite" koji je održan zadnjeg dana siječnja u Vijećnici HGK na Rooseveltovom trgu.
Zakon o privatnoj zaštiti (NN 16-20), primjenjuje se na sve dionike koji na bilo koji način sudjeluju u sustavu privatne zaštite: javni sektor, lokalna samouprava, korisnici u realnom sektoru, proizvođači, uvoznici, arhitekti, projektanti, građevinski i drugi sektori. Zakonom o privatnoj zaštiti propisano je da usluge privatne zaštite mogu javno nuditi i ugovarati samo one pravne osobe i obrtnici koji imaju odobrenje za djelatnost privatne zaštite, i da se poslovi privatne zaštite moraju zasebno ugovarati.
Cilj seminara bio je edukacija, informiranje, razmjena iskustva i mišljenja putem stručnih izlaganja. Ključne točke seminara iz područja Javne nabave usluga privatne zaštite. O tehničkoj zaštiti i projektiranju privatne zaštite govorila je Renata Dončević iz HCZ-a, dok je o tjelesnoj zaštiti i javnoj nabavi predavanje održala Lidija Stolica, predsjednica Hrvatskog ceha zaštitara i Udruženja.
Privatna zaštita ne pripada skupini uslužnih djelatnosti, te sukladno tome ne podliježe obvezi usklađivanja sa propisima koji uređuju pružanje usluga sukladno Zakonu o uslugama.
Osnova za uspostavu privatne zaštite je prosudba ugroženosti, kojom se određuje stvarna razina rizika od počinjenja kaznenih djela i ugrožavanja života i imovine osoba u objektu ili na javnoj i drugoj površini, ovisno o vanjskim i unutarnjim faktorima ugroženosti (ZPZ čl. 3. st. 2.)
Javna nabava u Republici Hrvatskoj u 2021. godini iznosila je 57.2 milijardi kuna (bez PDV-a), od toga vrijednost objavljenih ugovora i okvirnih sporazuma je 46.6 mlrd. kuna, a vrijednost evidentirane jednostavne nabave 10.5 mlrd. kuna, dok za područje sigurnosti i obrane iznosi 225.8 milijuna kuna, gotovo 50 posto manje nego u 2020. Udio javne nabave iznosi 16,0 posto BDP-a RH.
Kako se moglo čuti, djelatnost privatne zaštite čine poslovi zaštite osoba i imovine koji se obavljaju tjelesnom i/ili tehničkom zaštitom i poslovi prosudbi ugroženosti. Djelatnost privatne zaštite se provodi na temelju odobrenja Ministarstva unutarnjih poslova, a provode ju pravne osobe i obrtnici te unutarnje službe zaštite. Pravne osobe i obrtnici koji žele zaštititi svoju imovinu i zaposlenike iznad zaštite koju osigurava država ili iznad opsega koji osigurava država moraju u tu svrhu angažirati pravnu osobu ili obrtnika koji ima odobrenje za obavljanje djelatnosti privatne zaštite. Poslove privatne zaštite mogu obavljati fizičke osobe koje su dobile dopuštenje Ministarstva za obavljanje tih poslova kao zaposlenici pravnih osoba i obrta koji imaju odobrenje za obavljanje djelatnosti privatne zaštite.
Kako je naglasila Dončević, kada je riječ o projektiranju tehničke zaštite, projektnu dokumentaciju smiju izrađivati samo pravne i fizičke osobe registrirane za obavljanje poslova tehničke zaštite, na način i pod uvjetima utvrđenim Zakonom o privatnoj zaštiti. Projekt sustava tehničke zaštite mora biti izrađen sukladno propisima koji uređuju poslove projektiranja. Kopiju projekta, odnosno uvid u projektnu dokumentaciju smiju imati osobe koje imaju ovlast za obavljanje poslova tehničke zaštite propisane razine. Također, projekt tehničke zaštite je poslovna tajna i ne može biti dijelom idejnog, glavnog ili izvedbenog građevinskog projekta. Naglasila je da se projektiranje tehničke zaštite ne smije ugovarati s arhitektima ili elektro projektantima koji nema odobrenje za poslove tehničke zaštite te da je potrebno zasebno ugovaranje/naručivanje projektiranja tehničke zaštite, a uvid u projektnu dokumentaciju može imati samo investitor i osobe s licencom.
Dončević je dala i neke savjete za investitore vezano za regulativu. Tako je za sigurnosno važne objekte potrebno napraviti ograničen postupak - predkvalifikaciju kako bi što manji broj subjekata bio upoznat s troškovnikom i projektom, ne bi se smjelo stavljati projektiranje TZ u javnu nabavu građevinskog ili elektro projekta, jer to treba biti zaseban natječaj. Isto tako, ne bi trebalo stavljati izvođenje TZ u javnu nabavu građevinskih radova, jer i to bi trebao biti zaseban natječaj. Eventualna opcija je zajednica ponuditelja – tvrtka s licencom mora biti član zajednice s odvojenom predajom dokumentacije što je ipak upitno kod izvođenja, s obzirom da je tehnička zaštita samo 2-3 posto investicije.
Kada je riječ o javnoj nabavi u privatnoj zaštiti, kako je naglasila Stolica, u natječajima se učestalo koristi stavak 5. članka 284 ZJN. „u pregovaračkom postupku bez prethodne objave poziva na nadmetanje, postupku sklapanja ugovora na temelju okvirnog sporazuma, postupku dodjele ugovora za društvene i druge posebne usluge te u slučaju javne nabave za potrebe obrane i sigurnosti ili za potrebe diplomatskih misija i konzularnih ureda Republike Hrvatske u inozemstvu, relativni ponder cijene ili troška smije biti veći od 90 posto.“
Prema Zakonu o javnoj nabavi naručitelj samostalno odlučuje o primjeni ekonomski najpovoljnije ponude s obzirom na to da ZJN za usluge privatne zaštite ne propisuje obveznu primjenu ENP kao kriterija odabira ponude. Problem je što se ne uzimaju u obzir neki drugi parametri, a govorimo o poslovima zaštite i sigurnosti javnih objekata, državne imovine, zaposlenika i korisnika prostora – građana Republike Hrvatske, poput: opremljenosti, podrške nadzornih i interventnih ekipa službujućim zaštitarima, neka prava radnika, polica osiguranja…). Nažalost ne uzima se u obzir ni poštivanje Zakona o radu, pogotovo novog Zakona o suzbijanju neprijavljenoga rada koji predviđa sankcije i za naručitelja.
U izdanju Hrvatskog ceha zaštitara, tiskan je i priručnik "Nabava kvalitetnih usluga privatne zaštite" kojeg je izradila Konfederacija europskih sigurnosnih službi (CoESS) i sindikalna središnjica UNI-Europa uz financijsku potporu Europske unije, a on definira i ističe sve bitne komponente javne nabave u privatnoj zaštiti. Usluge privatne zaštite trebaju se temeljiti na najboljoj vrijednosti, uključujući kriterije relevantne za društvo i za sektor. Priručnik prikazuje ključnu važnost definiranja, identificiranja, traženja i odabira najbolje vrijednosti za usluge privatne zaštite. U konkretnim uvjetima to znači da naručitelj osigurava najbolju ponudu unutar izabranih parametara. Također znači i da naručitelj pronalazi najvrjedniji kompromis i optimalnu kombinaciju između cijene i kvalitete, pružajući najveću ukupnu korist za kupca u skladu s utvrđenim potrebama i kriterijima.
„To je posebno važno u ovoj industriji jer je sektor zaštitarskih usluga vrlo specifične prirode, budući da se odnosi na očuvanje sigurnosti građana i sigurnost naručitelja, pa ga stoga treba razlikovati od ostalih sektora zbog njegove funkcije javnoga reda. To je razlog zašto je pristup najbolje vrijednosti vrlo bitan u djelatnosti privatne zaštite i što bi kao takav trebao biti prioritet za naručitelje usluga. Važan cilj su naravno i dostojanstvena primanja radnika u industriji privatne zaštite“, rekla je Stolica.
Preporučila je da se kod nabave tjelesne zaštite sve odvija u dvije faze, pri čemu je prva faza - odrediti minimalne zahtjeve od ponuditelja, nešto kao „tehnički uvjeti” - u smislu radnika i tehničke opreme koju je potrebno posjedovati. Pored nekih „standardnih” kao porezna potvrda itd. moguće je tražiti određene dokaze da se radnicima plaćaju davanja, dodaci, prijevoz, nagrade, da postoje kolektivni ugovori i slično te da tvrtka posjeduje određeni broj zaposlenika određene kvalifikacije, da se primjenjuju neki standardi i procedure…
U drugoj fazi od ponuditelja koji zadovoljavaju "tehničke uvjete" naručitelj bira najboljeg ocjenjujući kriterije koje je odlučio primjenjivati, od kojih je vrlo važan cijena, ali ona u ozbiljnim postupcima nabave ne bi trebala imati udio veći od 50-60 posto ukupnih bodova. U ovome smislu treba dati bodove za elemente koji osiguravaju kvalitetu u tom specifičnom poslu. Velik izbor kriterija može se pronaći na web stranici http://www.securebestvalue.org/
„Ne možete kupiti jedan komad čuvara i očekivati da ćete dobiti dobru uslugu - kako biste prošli s bilo kojom drugom nabavom na taj način, upitala je Stolica i zaključila da je u tom slučaju bolje ne nabavljati ništa!
Na seminaru su govorili i voditelj Odjela za informacijsku sigurnost HGK Dražen Lučić, voditelj Inspekcije za privatnu zaštitu i detektivske poslove MUP-a, Sandro Šegedin i predsjednik Udruge zaštitarske djelatnosti pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca, Ante Perčin.
Cijeli izvještaj sa seminara pročitajte u tiskanom izdanju Zaštite.