Eugen Antić
Europske preporuke o 72-satnoj samodostatnosti građana otvaraju mnogo ozbiljnije pitanje – mogu li poduzeća, ustanove i sigurnosni sustavi nastaviti funkcionirati ako na nekoliko dana nestanu električna energija, komunikacijske mreže ili pristup digitalnim sustavima?
Moderno poslovanje u potpunosti ovisi o digitalnoj infrastrukturi. No dugotrajni nestanak struje, prekid telekomunikacija ili masovni kibernetički napad mogu u trenutku zaustaviti proizvodnju, logistiku i financijske transakcije. Dok se građane poziva na pripremu kućnih zaliha, vrijeme je da se zapitamo imaju li hrvatske tvrtke razrađen plan B.
Od pripremljenosti građana do otpornosti poslovnog sektora
Europska komisija je u ožujku 2025. predstavila Strategiju pripravnosti EU-a (Preparedness Union Strategy), zagovarajući proaktivnu kulturu pripravnosti u svim dijelovima društva. Jedan od koraka u tom smjeru je i službeni prijedlog uvođenja Europskog dana pripravnosti, koji bi se trebao obilježavati svakog 23. listopada počevši od 2027. godine. Glavna poruka ove strategije jasno pokazuje da otpornost zajednice ne ovisi samo o državnim institucijama, već i o privatnom sektoru. Stoga stvarna pripravnost započinje u upravama poduzeća kroz redovite procjene rizika, investicije u pričuvne sustave i sustavnu edukaciju zaposlenika.
Blackout: mnogo više od nestanka svjetla
U suvremenim poduzećima prekid napajanja ne gasi samo svjetla, već trenutno zaustavlja proizvodne linije, rashladne sustave, servere i cjelokupnu sigurnosnu opremu. Iako mnogi od tih sustava imaju baterijsku autonomiju, ona je u praksi najčešće ograničena na tek nekoliko sati rada. Agregati predstavljaju pouzdano rješenje samo ako su za njih osigurane dovoljne zalihe goriva, ako se redovito održavaju i ako postoji unaprijed definiran lanac opskrbe u izvanrednim okolnostima. Dodatni izazov leži u lančanim posljedicama jer tvrtka može imati vlastito napajanje, ali njezino poslovanje svejedno staje ako padne telekomunikacijski operator, ključni dobavljač ili logistički partner.
Digitalna ovisnost i kibernetički rizici
Papirnate evidencije i klasični analogni telefoni u većini su tvrtki stvar prošlosti pa bi koordinirani kibernetički napad mogao izazvati potpuni kolaps. U takvom scenariju organizacija preko noći gubi pristup podacima, skladište više ne vidi stanje zaliha, a uprava ostaje bez ikakvog uvida u tekuće poslovanje. Za obranu od ovakvih ugroza više nisu dovoljni samo antivirusni programi, već je nužno posjedovati izolirane sigurnosne kopije podataka koje nisu stalno povezane s primarnom mrežom. Tvrtka također mora praktično testirati postupke oporavka kako bi bila sigurna da te podatke može vratiti u funkciju, a ujedno mora razraditi i alternativne načine komunikacije kada internet i mobilne mreže ne rade.
Zakonske obveze: NIS2 i kritična infrastruktura
Otpornost poslovnog sektora više nije samo stvar dobre poslovne prakse, nego i stroga zakonska obveza za tisuće hrvatskih organizacija. Zakon o kritičnoj infrastrukturi (Narodne novine 89/2025), kojim je implementirana europska CER direktiva, u svojim člancima 23. i 24. izričito obvezuje kritične subjekte na izradu detaljnih sigurnosnih planova s analizom realnih prijetnji i alternativnim lancima opskrbe. Usporedo s tim, Zakon o kibernetičkoj sigurnosti (Narodne novine 14/2024) i pripadajuća Uredba (Narodne novine 135/2024) prenose europsku NIS2 direktivu. Ovi propisi zahtijevaju od ključnih i važnih subjekata uspostavu jasnih politika kontinuiteta poslovanja, što uključuje izradu Planova kontinuiteta poslovanja (BCP) i Planova oporavka od katastrofa (DRP).
Plan B: tri stupa otpornosti bez tehnologije
Realan krizni plan ne podrazumijeva održavanje rada u punom kapacitetu, već isključivo određivanje prioriteta i prelazak na minimalnu održivu razinu usluge. Uspješan plan u praksi zahtijeva sinergiju tri ključna elementa koja moraju funkcionirati bez moderne tehnologije. Prvi element je energetska otpornost koja jasno definira sustave s neprekidnim napajanjem i protokole za brzu dopremu goriva. Drugi element čini komunikacijska otpornost koja se oslanja na uporabu radio-veza i unaprijed dogovorenih fizičkih mjesta okupljanja. Treći element je organizacija ljudi koja postavlja krizni tim i definira jasnu podjelu uloga, odnosno određuje tko donosi ključne odluke i kako se organiziraju zamjenske smjene ako kriza potraje danima.
Fizička sigurnost i uloga privatne zaštite
Kada nastane opći nestanak struje, elektroničke brave, nadzorne kamere i kartični čitači prestaju raditi čim se isprazne njihove pričuvne baterije, zbog čega objekti postaju iznimno ranjivi. U tim kritičnim trenucima ljudski faktor postaje jedina učinkovita linija obrane jer fizička prisutnost zaštitara koji poznaje objekt i procedure nadomješta ugašenu tehnologiju. Međutim, i same zaštitarske tvrtke moraju imati vlastite planove kontinuiteta poslovanja kako bi mogle uspješno koordinirati ljudstvo na terenu bez digitalnih rasporeda i primarnih komunikacijskih kanala. Zakon o kritičnoj infrastrukturi zato s razlogom uređuje i certificiranje pravnih osoba za privatnu zaštitu kritičnih objekata, čime ih integrira u širi sustav nacionalne otpornosti.
Plan koji nije testiran samo je slovo na papiru
Najveća slabost cjelokupnog kriznog planiranja leži u zabludi da će stvarna krizna situacija pratiti točne korake koji su prethodno zapisani u dokumentima. Plan koji postoji samo u digitalnom obliku na nekom udaljenom serveru, kojemu nitko ne može pristupiti tijekom blackouta, zapravo uopće ne postoji. Zbog toga tvrtke moraju redovito provoditi praktične simulacije i međusektorske vježbe u kojima sudjeluju njihovi dobavljači i IT podrška. Britanski Nacionalni centar za kibernetičku sigurnost (NCSC) u svojim smjernicama također snažno naglašava da je redovito testiranje planova oporavka jedini način da se na vrijeme uoče skrivene ovisnosti i krizne ranjivosti sustava.
Paradoks modernog doba potpuno je jasan jer čovječanstvo nikada nije imalo napredniju tehnologiju, ali istovremeno nikada nije bilo toliko ovisno o njezinom neprekidnom radu. Prava otpornost jedne organizacije nikada se ne dokazuje onda kada sve radi bez poteškoća, nego isključivo onda kada u potpunosti prestane raditi ono o čemu cjelokupno poslovanje svakodnevno ovisi.
Photo by Anthony Indraus on Unsplash