Piše: Kristian Družeta
Prosudbu ugroženosti svake pojedine lokacije internih bankomata u odnosu na povećani rizik za osobe i imovinu provodi banka, sukladno propisu kojim se uređuje djelatnost privatne zaštite, zadnja je rečenica predložene izmjene i dopune konačnog prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti novčarskih institucija, a kojom se među ostalim promjenama mijenja sadašnji članak 7. točka 4. i uvodi podtočka 4.3. koja se neposredno odnosi na zaštitu internih bankomata .
Kao što se vidi iz prve rečenice ovoga teksta, a zadnje rečenice citirane podtočke izmjena i dopuna koje se predlažu za Zakon o zaštiti novčarskih institucija, banke će sukladno Zakonu o privatnoj zaštiti (ZOPZ) provesti prosudbu ugroženosti za interne bankomate i na temelju te prosudbe će se pored ostalih sustava kojima se štite bankomati procjenjivati svaka pojedina lokacija gdje se nalazi ATM uređaj u odnosu na povećani rizik za osobe i imovinu radi mogućeg uvođenja sustava elektrokemijske zaštite čijom aktivacijom se trajno označavaju i uništavaju novčanice.
Prosudba ugroženosti
Kako bi banke mogle provesti ovu obvezu koju im određuje, za sada konačni prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti novčarskih institucija, potrebno je postupati sukladno odredbama ZOPZ, odnosno provedbenim propisima koji proizlaze iz tog zakona i koji u konačnici novi ZOPZ čine stvarno provedivim a ne samo mrtvim slovom na papiru. Prije nego što se osvrnem na provedbene propise pogledajmo koje su to odredbe bitne da bi banke mogle provesti prosudbu ugroženosti sukladno propisu kojim se uređuje djelatnost privatne zaštite.
Prosudba ugroženosti se sukladno odredbama novoga ZOPZ provodi prema odredbama Pravilnika o izradi prosudbe ugroženosti osoba, objekata i prostora. Tim pravilnikom se određuje kategorija ugroženosti, a ovisno o razini procijenjene ugroženosti, pravne osobe i obrtnici koji su vlasnici ili korisnici objekata kategorizirani u I. i II. kategoriju ugroženosti moraju za te objekte odrediti osobu zaduženu za organizaciju i unutarnji nadzor provedbe sigurnosti.
S obzirom na to da navedeni pravilnik, kao provedbeni propis koji bi omogućio da ZOPZ zaživi u stvarnom životu, još uvijek nije objavljen pa čak nije došao niti do javne rasprave, u ovom trenutku možemo samo nagađati kako će i koje će novčarske institucije biti kategorizirane u odnosu na ugroženost i mogućih VI. kategorija kao što propisuje ZOPZ. Pored te kategorizacije ovdje je bitno napomenuti i obvezu određivanja osobe zadužene za organizaciju i unutarnji nadzor provedbe sigurnosti za one objekte koji budu kategorizirani u I. ili II. kategoriju ugroženosti, a koje moraju imati potrebnu I. ili II. razinu visokoškolskog obrazovanja i položen stručni ispit za osiguranje i unutarnji nadzor provedbe sigurnosti pri Ministarstvu unutarnjih poslova. Da bi takve osobe mogle položiti potreban stručni ispit, ministar unutarnjih poslova je trebao sukladno članku 5 stavak 5. ZOPZ-a donijeti pravilnik kojega nema, kao i onog prethodno navedenog vezano uz prosudbu ugroženosti.
ZOPZ nije zaživio
Kao što možemo vidjeti ZOPZ nije u zaživio jer provedbeni propisi ili pravilnici koji su trebali biti doneseni u roku od godine dana od dana stupanja na snagu Zakona o privatnoj zaštiti, a to je bilo do 22.02.2021. godine, onemogućavaju provedbu prosudbe ugroženosti kao što je to predvidio novi ZOPZ kao i polaganje stručnih ispita onim osobama koje će biti imenovane za organizaciju i unutarnji nadzor provedbe sigurnosti za one objekte koji budu kategorizirani u I. ili II. kategoriju ugroženosti.
Pravilnici na javnoj raspravi
U ovom trenutku se u javnoj raspravi nalazi „Pravilnik o prostornim i tehničkim uvjetima koje mora ispunjavati poslovni prostor u kojem se obavlja djelatnost privatne zaštite“ za koji je javna rasprava otvorena do 16.04.2021. Isto tako u ovom trenutku je otvorena javna rasprava koja traje do 18.04.2021. za „Pravilnik o obrascu službene iskaznice i obliku i izgledu službene značke inspektora za nadzor djelatnosti privatne zaštite“, a završila je javna rasprava i na snagu je stupio 24.02.2021. samo jedan pravilnik i to je „Pravilnik o sadržaju, izgledu i načinu vođenja upisnika u djelatnosti privatne zaštite“.
Od 15 pravilnika, provedbenih propisa, koji su trebali biti doneseni do 22.02.2021., na snagu je stupio samo jedan i to dva dana nakon propisanog roka. Dva pravilnika su u javnoj raspravi, a ostalih 12 čekaju svoj red da dođu do javne rasprave. Bit će zanimljivo pratiti dinamiku donošenja pravilnika i njihovo stupanje na snagu, posebice kada znamo da je prvi od niza pravilnika u javnu raspravu ušao 26.11.2020., a na snagu je stupio tri mjeseca kasnije.
Pravilnik koji je uslijedio nakon njega je „Pravilnik o prostornim i tehničkim uvjetima koje mora ispunjavati poslovni prostor u kojem se obavlja djelatnost privatne zaštite“ je ušao u javnu raspravu 17.03.2021., a izviješće se očekuje 16.05.2021. što znači da bi možda krajem mjeseca lipnja mogao i taj pravilnik stupiti na snagu. Uz ovu dinamiku donošenja pravilnika, puštanja u javnu raspravu i objave u narodnim novinama, možda možemo očekivati da do kraja ove godine Zakon o privatnoj zaštiti više ne bude samo mrtvo slovo na papiru.
Možemo se ovdje prisjetiti da su odgovorne osobe u Inspekciji za privatnu zaštitu i detektivske poslove kao i samom Inspektoratu MUP-a, u svojim javnim istupima na različitim konferencijama u zadnjem kvartalu 2020. tvrdile da su pravilnici u zadnjoj fazi izrade i da će biti objavljeni u zakonom propisanom roku ali da to ovisi i o dinamici Glavnog tajništva i pravne službe MUP-a. Tada je posebno naglašena važnost javne rasprave i važnosti da svi pravilnici prođu istu jer se njima određuju određena pravila za obveznike i nužno je da i ti obveznici tih pravila sudjeluju u donošenju istih kroz javnu raspravu. Ovo svakako ukazuje na važnost svakoga tko je zainteresiran za područje privatne zaštite da sudjeluje u javnim raspravama kod donošenja zakona i pravilnika.
Zakon o zaštiti novčarskih institucija
Vratimo se sada natrag na Zakon o zaštiti novčarskih institucija i izmjene i dopune koje se u ovom trenutku nalaze u zakonskoj proceduri u Saboru RH gdje će zastupnici imati priliku pitati i raspravljati o konačnom prijedlogu zakona čija je svrha i koji se mijenja radi daljnjeg i boljeg smanjenja rizika i povećanja zaštite osoba u novčarskim institucijama. Možemo se zapitati da li će netko od zastupnika upitati predlagatelja zakona zašto Zakon o privatnoj zaštiti koji je donesen prije više od godinu dana i trebao je u potpunosti postati primjenjiv i životno ostvariv 22.02.2021., a bitan je i za provedbu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti novčarskih institucija koji je sada u proceduri donošenja u Saboru RH, nije zaživio i zašto pravilnici nisu doneseni u zakonom propisanom roku? Kada se može očekivati da će ti pravilnici biti doneseni i kako će nepostojanje tih pravilnika utjecati na zaštitu novčarskih institucija i predložene i izmjene Zakona i zaštiti novčarskih institucija?
Može se postaviti još niz pitanja o istražno zaštitnoj privatnoj djelatnosti i privatnoj sigurnosno gospodarskoj grani i zašto je stanje u tom sektoru takvo kakvo je, a jedan od razloga je i zakon koji je još uvijek samo mrtvo slovo na papiru. Ali nije to jedini zakon koji izlazi iz Ministarstva unutarnjih poslova koji čeka donošenje pravilnika da bi isti ostvario svoju svrhu. Isto imamo i sa Zakonom eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja čije odredbe vezane uz civilna strelišta i druga mjesta za vježbe gađanja su neposredno povezane uz izobrazbu zaštitara ali i taj pravilnik čekamo već četiri godine.
Pravilnik o civilnim strelištima i drugim mjestima za vježbe gađanja nije donesen niti nakon zadnjih izmjena Zakona o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja u prosincu 2020. godine. Tako i taj zakon kao i Zakon o privatnoj zaštiti ostaje samo mrtvo slovo na papiru jer nema provedbenih propisa. Na taj način svima nama koji smo zainteresirani da ovo područje bude bolje i suvremenije uređeno uz visoke standarde, netko krade vrijeme.
Za kraj se prisjetimo da je glavni razlog donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti novčarskih institucija uvođenje elektrokemijske zaštite u bankomate i to prije svega obveza uvođenja iste u eksterne bankomate. U odnosu na prvi prijedlog ovaj konačni prijedlog je skratio rok za uvođenje elektrokemijske zaštite s pet na tri godine i propisuje dinamiku uspostave zaštite u trećini od ukupnog broja svih eksternih bankomata godišnje za obveznike Zakona o zaštiti novčarskih institucija.
Predlagatelj zakona nije prihvatio prijedloge pojedinih zastupnika da se kao zaštita uspostave preventivne mjera ugradnje detektora plina čime bi se spriječile eksplozije uzrokovane ubacivanjem plina, da se svaki eksterni bankomat obuhvati i sustavom video nadzora kao i da se elektrokemijskom zaštitom obavezno štite i interni bankomati.
Konačni prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti novčarskih institucija je u saborskoj proceduri i uskoro ćemo vidjeti što će zastupnici odlučiti, a prethodno doneseni Zakon o privatnoj zaštiti omogućiti kao propis na temelju kojega se pojedine radnje trebaju provesti. Nakon toga možemo promatrati što se dešava s brojem eksternih bankomata. Hoćemo li i dalje biti na samom europskom vrhu po broju bankomata na 100 000 stanovnika? Kako će na te promjene odgovoriti obveznici Zakona o zaštiti novčarskih institucija i kako će se to odraziti na korisnike bankomata?