Znanje je moć, a edukacija najvažniji segment sigurnosti

(Dražen Najman)

Iza Portus et Navema (lat. luka i brod) stoji Tonći Prodan, doktor političkih znanosti, diplomirani kriminalist i inženjer pomorskog prometa koji je 2016. osnovao tvrtku za pružanje usluga poslovnog i sigurnosnog savjetovanja. Osim što je nastavna baza Sveučilišnog odjela za forenzične znanosti u Splitu, Portus et Navem se posljednjih godina specijalizirao za poslove konzaltinga i projekte u području zaštite luka, marina i lučke infrastrukture, a dr. Prodan je pri tome okupio ekspertni tip stručnjaka za zaštitu kritične infrastrukture, nacionalnu i cyber sigurnost, privatnu zaštitu, kriminalistiku, protuterorizam, međunarodne odnose. Jedan od Prodanovih suradnika u timu je i general-pukovnik u miru Mate Laušić, dobro poznato lice s naše security scene.

Portus et Navem je u ovom segmentu poslovanja prisutan već sedmu godinu. Kako ocjenjujete sadašnju razinu sigurnosti velikih luka i lučke infrastrukture u Hrvatskoj?

Luke u Republici Hrvatskoj koje su otvorene za međunarodni promet sukladno ISPS pravilniku (International Ship and Port Facility Security Code) uživaju posebni režim zaštite. O samim zahtjevima sigurnosti takvih luka možete pročitati u Zakonu o sigurnosnoj zaštiti pomorskih brodova i luka, koji je temeljni dokument za izradu procjena i planova sigurnosne zaštite luka otvorenih za međunarodni promet. No, ono što je zanimljivo i predmet svake rasprave je stvarna sigurnost, odnosno sigurnost u praksi. Kada govorimo o sigurnosti, slovo na papiru je samo to - slovo. Ono što čini život su ljudi i međuljudski odnosi na terenu. Nakon svakog terenskog sigurnosnog izvida našeg tima, general Laušić ima običaj reći jednu kratku rečenicu koja glasi: “bez terena nema ništa”. I to je najveća istina. Na papiru možete imati sve savršeno, dok praksa može pokazati drugačije svjetlo. Mislite da ste sigurni, a niste. Akcident ili napadač ne gledaju koje papire imate, nego kakav sustav sigurnosne zaštite ste uspostavili.

S obzirom na to da pomorske luke i infrastruktura spadaju u segment kritične infrastrukture, je li stanje sigurnosti luka i marina u RH zadovoljavajuće? Koje luke možete izdvojiti kao dobar primjer rada na području sigurnosti?

Luke i marine su specifični objekti i prostori na kojima se obavljaju specifične djelatnosti, stoga je i organiziranje sigurnosti specifično. Ako još u obzir uzmemo da su to objekti od velikog značaja, sigurnost postaje kompleksno pitanje. Mnoštvo putnika, građana, korisnika i djelatnika u kombinaciji s vrijednom imovinom situaciju čini složenom. Sigurnost se mora planirati temeljito i oprezno. Generalno možemo reći da je sigurnost zadovoljavajuća, negdje manje, negdje više. Poseban fokus uvijek pridajemo ljudima kao dionicima sigurnosti, njihovoj obučenosti i opremljenosti jer ipak oni čine temelj sigurnosti. Tehnička pomagala i ostala sredstva zaštite samo su alat.

Kao dobre primjere izdvojili bismo svakako splitsku luku, odnosno Lučku upravu Split, koja unatoč svojoj nezahvalnoj poziciji, nesređenoj prometnoj infrastrukturi i nedostatku prostora ulaže velike napore u očuvanje sigurnosti građana i imovine, osobito tijekom turističke sezone. Kao pozitivne primjere još možemo primjerice izdvojiti Lučku upravu Dubrovnik te Lučku upravu Rijeka, s kojima smo surađivali na različite načine u području sigurnosti. Što se privatnih entiteta tiče, primjerice, tvrtka Adria Docks iz Trogira ima profesionalno osoblje koje sigurnost shvaća vrlo ozbiljno.

Prilikom audita i konzaltinga, što uočavate kako najveće nedostatke u zaštiti luka, marina i obalne infrastrukture i industrije?

Svakako je najveći nedostatak u ljudstvu. Vrlo mali broj djelatnika unutar luka i marina dobro poznaje sigurnost. Sigurnosna edukacija poseban je problem, jer je minimalna. Time dobivamo okruženje koje ima slabu ili nikakvu sigurnosnu svijest. Tu glavni problem nije novac, nego volja i pravo usmjeravanje u cilju postizanja visokih sigurnosnih standarda. Zbog navedenog, svugdje gdje radimo redovito preporučamo sigurnosnu edukaciju u najširem smislu. Za primjer, ukoliko smo mi angažirani kao konzultanti, onda ne provodimo samo sigurnosnu edukaciju onoga tko nas je angažirao, nego i šireg kruga tvrtki i pojedinaca koji su uključeni u svakodnevne radne procese. Druga stavka je naravno, novac. Postoji dobar dio sigurnosnih rješenja koja se mogu implementirati za svega nekoliko desetaka eura, ali postoje i relativno veće investicije koje traže malo veća ulaganja (ugradnja tehničkih sustava zaštite, primjerice videonadzora). Sigurnost ne mora biti skupa, trebamo je promatrati kao investiciju. Prije svega sigurnost je način razmišljanja pojedinaca, odnosno cijelog kolektiva.

Što se tiče privatnog sektora jedan od većih problema je informacijska sigurnost. I to ne samo kibernetska, već i ona “face-2-face”. Ipak, svaka informacija je zaštićena onoliko koliko sigurnosne svijesti ima onaj kome je ona dostupna. Čovjek je uvijek najslabija karika u svakom sustavu sigurnosti, bilo iz neznanja ili iz namjere.

Krijumčarenje droga preko hrvatskih luka je posljednjih godine u uzlaznom trendu. Kako stati tom problemu na kraj?

Ovim fenomenom bavi se državni sigurnosni sustav RH. Zadnjih par godina svjedoci smo sve većih zapljena ilegalnih supstanci (droga). Ipak, sukladno dostupnoj statistici, pomorskim prometom se odvija najviše krijumčarenja i trgovine drogama. Hrvatska je članica EU, stoga sva ilegalna roba koja prođe kroz našu granicu može s relativnom lakoćom završiti na cijelom EU tržištu. Sigurnost luke mora se organizirati planski i temeljito. Važno je uključiti sve aktere: od djelatnika lučkih uprava, granične policije, privatnih zaštitarskih tvrtki, pomorskih agenata, turističkih vodiča pa sve do spremačice. Svaka osoba mora imati sigurnosnu svijest, jer svaka osoba može i mora opaziti neobične i sigurnosno interesantne aktivnosti. U tom smislu, ako smo angažirani kao konzultanti, jedna od prvih stvari koje predlažemo je uspostavljanje koordinativnog tima koji se redovito sastaje i razmjenjuje informacije. Na ovaj način preveniraju se mnogi sigurnosni problemi, a oni već nastali promptno se rješavaju. Tehnički sustavi sigurnosti i zaštite su od velike pomoći, poput protočnih RTG uređaja, obučenih pasa za detekciju droga i eksploziva i dr. Dakle, ključ je sinergija svih aktera i povećavanje sigurnosne svijesti. Također, ne smije se zanemariti ni unutarnja prijetnja.

Prema podacima Hrvatska ima veliku charter flotu koja čini čak 40 posto ukupne svjetske charter flote. Kako se ta flota čuva i štiti u marinama?

Sigurnost u domaćim nautičkim marinama nažalost je uglavnom - loša. Svjedoci smo nekoliko incidenata koji su ostavili značajnu materijalnu štetu iza sebe, a na svu sreću nije bilo ljudskih žrtava. Marina je područje na kojem se obavljaju posebne operacije na pokretninama velikih vrijednosti. S obzirom na vrijednosti koje se čuvaju unutar marine, a i na sve ljudske živote koji su direktno i indirektno uključeni u operacije nautičkih marina i njihovo korištenje - sigurnosti je premalo, a rizika previše. Kao i svugdje, potrebno je investirati vrijeme, napore i novac u gradnju sigurnosne svijesti. Sigurnosno treba educirati sve djelatnike marina, vlasnike chartera, ali i one koji svoju imovinu ostavljaju na čuvanje. Obučeno osoblje, izrađeni sigurnosni protokoli i njihovo striktno provođenje, kao i funkcionalni visoko kvalitetni sustavi tehničke zaštite trebali bi biti standard. Neke marine su to riješile bolje od drugih, ali generalno možemo reći da je situacija loša. Još jedan važan aspekt je vatrodojavna i protupožarna zaštita. Osobno smo se uvjerili više puta kako nautičke marine nemaju adekvatnu opremu za gašenje požara.

Privatna zaštita u svijetu i kod nas sve više preuzima ovlasti policije u poslovima sigurnosti, a primjeri za to su zaštitari u zračnim i pomorskim lukama te u gradovima. Kako gledate na taj proces i jesmo li u tome ‘u korak’ s drugim zapadnima zemljama?

Mislimo da u tome još uvijek donekle zaostajemo. Privatna zaštita napreduje i razvija se u pozitivnom smjeru. Edukacija je možda najveći segment kojeg bismo trebali dodatno poboljšati. Tu ne mislimo na temeljnu zaštitarsku edukaciju, nego na onu koja dolazi nakon što ste se zaposlili. Nije isto jeste li zaštitar u trgovačkom centru, u luci otvorenoj za međunarodni promet, u skladištu od nekoliko tisuća kvadrata, ili pak na porti neke državne institucije. Mudro planiranje domovinske sigurnosti može rasteretiti državu od obavljanja nekih repetitivnih poslova koji uzimaju ljudske kapacitete, a može ih adekvatno obaviti i privatna zaštita. Možemo konstatirati kako je zaštitarska struka kod nas podcijenjena, što se na kraju reflektira na kvaliteti usluga koje pruža privatna zaštita. Strukovna udruga Hrvatski ceh zaštitara ulaže napore u promoviranje zaštitarske struke, a jednako tako izuzetno je aktivna na međunarodnom planu u sklopu Konfederacije europskih sigurnosnih službi - CoESS-u.

Hrvatska se u svijetu prezentira kao sigurna turistička destinacija, jer nam je udio turizma u BDP-u značajan. Jesmo li mi sigurna turistička zemlja?

Mi smo (za sada) sigurna turistička destinacija i to je vrlo važan dio našeg brendinga u svijetu. Nismo svjedočili terorističkim napadima u turizmu, ali niti značajnijim ekstremističkim djelovanjima. Navedeno ne znači da se to ne može promijeniti. Sigurnost je dinamična, svijet se brzo mijenja i pomiče - stoga moramo uvijek biti spremni odgovoriti na najveće izazove i rizike. Naš tim, primjerice, surađuje s određenim brojem kulturnih institucija koje su proaktivno pristupile sigurnosti. Osoblje pokazuje interes za sigurnost, mladi “upijaju znanja kao spužve”. Vidi se da je cijeli sektor kulture i turizma voljan učiti i unaprjeđivati se. Te sigurnosne edukacije odvijaju se ponajprije na terenu, u stvarnim životnim situacijama. Od deeskalacijskog postupka, pijanog gosta pa sve do direktnih prijetnji eksplozivnim napravama, djelatnici moraju biti spremni na sve, od toga da koriste megafon kako bi evakuirali posjetitelje pa sve do toga da su sposobni pružiti osnovnu prvu pomoć korištenjem defibrilatora. Zajedničkim snagama možemo napraviti puno. Znanje je moć, a edukacija najvažniji segment sigurnosti. Smatramo da bi se u sigurnost Hrvatske kao turističke destinacije trebalo uložiti još puno više.

Osim poslova u domeni lučke i pomorske sigurnosti, Portus kroz svoj tim daje znanje i usluge iz područja kibernetičke sigurnosti, upravljanja u kriznim situacijama, analitike, antiterorizma, Business Intelligencea i sigurnosti velikih događaja. Što trenutno od većih poslova i projekata odrađujete?

Naše poslove uvijek tretiramo kao poslovnu tajnu. Zaštita poslovnih informacija klijenata od primarnog nam je značaja, tako da o detaljima ne možemo. U 2022. godini sklopili smo određena partnerstva s lokalnim zajednicama gdje provodimo različite poslove: od savjetovanja pri evaluaciji i implementaciji novih složenijih sustava videonadzora pa sve do edukacije njihovih djelatnika na terenu. Spektar poslova koje obavljamo varira i opsežan je. Svakom naručitelju usluge morate se prilagoditi, ništa nije crno-bijelo. Suvremeno poslovanje “rađa” i nove potrebe, a jedna od njih je i poslovna inteligencija. Služi nam da bolje donosimo odluke, pa tako i mi pružamo tvrtkama mogućnost da kroz naša saznanja, analize i evaluaciju njih samih, konkurencije, tržišta, globalnog okruženja i mnogih drugih faktora donose bolje odluke koje će im donijeti sigurnost i stabilnost poslovanja. Odnedavno surađujemo i s jednom tvrtkom koja ima sjedište u Irskoj. Bavi se informatičkim poslovima i kibernetskom sigurnošću. Spoj ‘sijedih glava’ i mladih snaga najbolja je kombinacija.

Tko čini Portusov tim?

Portusov najuži tim danas činimo general Laušić, Anđelo Pavišić i ja kao direktor i osnivač tvrtke. Aktivni dio tima čine i dr. Goran Belamarić, kap. duge plovidbe te Marin Jovanović, magistar fotrenzike. Vanjski suradnici s kojima surađujemo, ovisno o projektima, su dr. Mirko Bilandžić te komodor (u miru) Marin Stošić, odnosno još nekoliko stručnjaka i eksperata iz područja pomorstva, tehničke zaštite te drugih znanosti i struka.