Krunoslav Katić je međunarodni konzultant u polju društvene sigurnosti odnosno kriminalističke prevencije, civilne zaštite i smanjenja rizika od katastrofa s gotovo 30 godina iskustva u radu s međunarodnim organizacijama i to konkretno Svjetskom bankom (WB), Ujedinjenim narodima (UN) i Organizacijom za europsku sigurnost i suradnju (OSCE) u razvoju, vođenju i provedbi različitih projekata sigurnosti. Unatrag deset godina profilirao se kao vrlo cijenjen i međunarodno priznati stručnjak za koordinaciju PDNA procesa (procjene štete i potreba nakon katastrofa). Ispred UNDP-a koordinirao je PDNA procese nakon poplave u Sjevernoj Makedoniji, potresa u Albaniji i Turskoj te ciklona u Myanmaru, a od 2020. godine intenzivno radi kao međunarodni konzultant WB pa je tako i koordinirao procjenu šteta i potreba nakon zagrebačkog i petrinjskog potresa te u tri navrata bio dio WB glavnog koordinacijskog tima za procjenu šteta i potreba u Ukrajini, za što je bio i nagrađivan. Naš sugovornik trenutno obnaša i dužnost potpredsjednika Instituta za sigurnosne politike.
Od početka ruskog napada na Ukrajinu angažirani ste na procjeni šteta uzrokovanih agresijom i ratnim operacijama. Nakon dvije godine oružanog sukoba kolike su ratne štete u Ukrajini? Može li se uopće procijeniti ratna šteta kada se iz dana u dan vode borbe, gube ljudski životi te razaraju infrastruktura i gradovi?
Što se tiče procesa procjene šteta, gubitaka i potreba kojeg u Ukrajini zajedno provode Svjetska banka, Europska unija i Ujedinjeni narodi angažiran sam kao međunarodni konzultant Svjetske banke unutar glavnog koordinacijskog tima, a zadužen za stručni dio koji se tiče osiguranja adekvatne implementacije PDNA metodologije (Post Disaster Needs Assessment) te cjelokupnu analitiku svih sektorskih procjena. S obzirom na dvogodišnje trajanje agresije i nove štete koje nastaju iz dana u dan, do sada smo već tri puta napravili procjenu šteta, gubitaka i potreba. Ako govorimo o samim štetama odnosno konkretno o djelomično ili potpuno uništenoj infrastrukturi, prema RDNA3 procjeni od veljače 2024. godine štete u Ukrajini su procijenjene na 152 milijarde USD (uz napomenu da procjena ne uključuje štete vezane za vojnu, nego isključivo civilnu infrastrukturu te da ne podrazumijeva vrednovanje gubitka ljudskih života). Zanimljivo je da smo godinu dana ranije, dakle za RDNA2, imali procjenu od 135 milijardi USD tako da u stvari i nemamo iznimno veliki porast šteta unutar zadnjih 12 mjeseci, kako je bilo za pretpostaviti. Ovo je još više primjetno ako u obzir uzmemo RDNA 1 procjenu šteta koja je pokrivala samo prva tri mjeseca rata i bila procijenjena na 97 milijardi USD. Međutim, objašnjenje je jednostavno, a radi se o tome da se linija fronta i nije znakovito mijenjala kroz cjelokupno trajanje rata, odnosno uspoređujući prvu i drugu godina rata, tako da štete nisu ni mogle porasti u nekakvom većem omjeru. Pojednostavljeno rečeno, ako ste jednom već popisali štete, a u međuvremenu oštećenu i uništenu infrastrukturu niste obnovili onda i nije za očekivati veliki porast šteta kroz budući period, a uz pretpostavku ne mijenjanja geografskog područja za koje se procjena provodi (nešto slično se i nama dogodilo u smislu utjecaja petrinjskog na zagrebački potres).
Osim toga, potpuno je razumljivo da kad imate ovakvu situaciju neprestanih borbi, a što uzrokuje nove štete, jednostavno morate prihvatiti činjenicu i limitaciju da je sa svakim novim danom vaša prethodna procjena zastarjela s obzirom na pojavu novih šteta. Situacija koju imamo u Ukrajini je takva da su iznosi šteta, gubitaka i potreba koji su procijenjeni, u usporedbi s ostalim PDNA procjenama provedenim širom svijeta, dosad najveći ikad zabilježeni. Neki od podataka koje smo prikupili su uistinu zastrašujući i otkrivaju puni razmjer ovog rata. Naime, prema RDNA 3 podacima, rat je uzrokovao da se trenutno 5,9 milijuna Ukrajinaca nalazi širom Europe, a da je još 4,9 milijuna osoba interno razmješteno. Naravno, sve ovo vezano je uz činjenicu da su morali napustiti svoje domove zbog ratnih djelovanja pa tako imamo i podatak o ukupno dva milijuna oštećenih ili uništenih stambenih objekata. Isto tako prikupili smo i podatke o gotovo 4000 zgrada obrazovnih i znanstvenih institucija te preko 1200 objekata u zdravstvu koji su ili oštećeni ili uništeni. Kada govorimo o prometnoj infrastrukturi onda imamo podatke o oštećenih ili uništenih 8000 km cesta te 440 cestovnih i željezničkih mostova. I za kraj, ono što je posebno zabrinjavajuće je područje koje za koje se sumnja da je minski sumnjivo, a konkretno se radi o 174 000 četvornih kilometara što dakle predstavlja površinu koja je tri puta veća od površine cijele Hrvatske.
Kojim metodama i uz koje podatke pratite, analizirate i ‘računate’ ukrajinske ratne štete?
Metodologija koja se globalno koristi za procjenu šteta, gubitaka i potreba zove se PDNA, odnosno Procjena potreba nakon katastrofa. Samu metodologiju je moguće koristiti za bilo koju vrstu prirodnog hazarda (poplave, potresa, požara i sl.), ali isto tako i za slučaj šteta uzrokovanih ratnim djelovanja pa čak i za recimo gubitke koji se primjerice dogode zbog pandemije kakva je bio COVID. Naime, međunarodna zajednica je još 80-ih godina prošlog stoljeća shvatila da globalno postoji potreba standardiziranja i unificiranja procjena šteta koje se događaju širom svijeta kako bi u konačnici takve procjene šteta bile usporedive. Kroz godine primjene same metodologije, treninga i testiranja ista je i unaprjeđena, a od 2008. godine na snazi je sporazum potpisan između Europske unije, Ujedinjenih naroda i Svjetske banke kao partnera koji podržavaju i promoviraju provođenje PDNA metodologije širom svijeta. Međutim, ono što je možda najbitnije za reći je da PDNA podrazumijeva sektorski način rada (procjene i prikupljanje podataka u stanovanju, kulturi, prometu, poljoprivredi, obrazovanju, zdravstvu, gospodarstvu itd), što zahtjeva suradnju nacionalnih vlasti, ministarstava, znanstvenih institucija, nevladinih organizacija i predstavnika međunarodnih organizacija i za kraj ono što je možda i najbitnije odnosno ono što predstavlja glavnu značajku PDNA metodologije je to da razlikuje štete, gubitke i potrebe.
Štete, kako sam već spomenuo, se odnose na djelomično oštećenu ili potpuno uništenoj infrastrukturu i to je u stvari ono što se i inače uobičajeno razmatra pa ta kategorija konkretno postoji i u Metodologiji procjena šteta u Hrvatskoj. Također važno je razumjeti da šteta podrazumijeva trenutnu odnosno amortiziranu vrijednost infrastrukture točno u trenutku katastrofe. Međutim, ono što PDNA dodatno razmatra su i gubici, a oni mogu biti vezani za npr. smanjene prinose u poljoprivredi, troškove odgovora na katastrofu, povišene operativne troškove, smanjene prihode u gospodarstvu i sl. Gubici, za razliku od šteta, se računaju do pretpostavljenog vremena oporavka odnosno npr. potpunog vraćanja u stanje gospodarske aktivnosti kakva je bila prije katastrofe pa kao takvi mogu imati duže trajanje, a samim tim mogu biti i viši od šteta. Ovo je najbolje vidljivo u primjeru Ukrajine gdje smo procijenili potencijalni gubitak od 499 milijardi USD uzevši u obzir 24 mjeseca trajanja rata i dodatno procijenjenih 18 mjeseci potrebnih za oporavak koji u stvarnosti može biti samo viši. Ovdje bi također i spomenuo da po ovom pitanju i vidim problem po pitanju hrvatske metodologije za procjenu šteta koja u potpunosti ne uzima u obzir ovaj izuzetno važan segment koji itekako može utjecati na oporavak i povisiti troškove obnove i oporavka. I konačno, PDNA metodologija pretpostavlja i procjenu potreba kao konačne kategorije odnosno novčane vrijednosti potrebne za obnovu i oporavak. Vrijednost potreba uvijek mora biti veća nego što je vrijednost šteta, jer u sebi mora sadržavati i Build Back Better komponentu (ponovna izgradnja na bolje).
Jednostavno rečeno ovo bi značilo da zgrade koje su primjerice oštećene u potresu ne možemo obnavljati samo “kozmetički” već ih moramo ojačati protupotresno, podići im energetsku učinkovitost i slično. Na kraju krajeva upravo je ovo razlog zbog kojeg smo u našu obnovu nakon potresa uveli termine cjelovite i konstrukcijske obnove.
Iako završetak rata nije još na vidiku, možete li nam dati procijene (iz trenutne perspektive) koliko dugo će trajati oporavak Ukrajine?
Na ovo je pitanje jednostavno nemoguće odgovoriti i to iz dva razloga. Prvi je taj što rat u Ukrajini i dalje traje pa kako je već i rečeno svakog dana bilježimo nove štete, nove gubitke, a onda samim tim i nove potrebe za obnovu i oporavak. Drugi problem je što, čak i da danas imamo prestanak svih ratnih djelovanja, mi i dalje ne možemo sa sigurnošću procijeniti trajanje procesa obnove i oporavka, jer na žalost, prije svega sve je vezano uz raspoloživa financijska sredstva bilo nacionalna i/ili ona dobivena kroz međunarodnu i donatorsku pomoć, ali se osim toga u isto vrijeme mora uzeti u obzir i apsorpcijski kapacitet države koja je pogođena katastrofama. U tom smislu može se pretpostaviti određeni porast onog uobičajenog kapaciteta, ali je iluzorno očekivati da će obnova sve oštećene ili uništene infrastrukture biti implementirana u nekakvom kratkom roku iz npr. prostog razloga nedovoljne raspoloživosti građevinskih kapaciteta.
Isto vrijedi i za problem razminiranja ili recimo navodnjavanja i poljoprivrede, jer ako već idemo u detalje, obnova samo jedne brane kakva je Kakhovka, koja je uništena u ovom ratu, a koja je samo jedan segment cjelokupnog rata, mora biti vrlo kompleksan i višegodišnji projekt. Inače, ako govorimo o samom RDNA 3 izvješću za Ukrajinu onda je važno i dodati da smo u izračunima koristili rok od deset godina potreban za oporavak i obnovu, ali uz opasku da je taj rok pretpostavka i da, kako je i spomenuto, ovisi i o drugim razlozima. Inače, ukupne potrebe za obnovu i oporavak Ukrajine u tom desetogodišnjem roku procijenjene su na 486 milijardi USD. Osim toga, kad govorimo o potrebama, potrebno je i razmatrati prioritizaciju, a u tom smislu se uvijek vodimo principom da inzistiramo na definiranju hitnih potreba najranjivijih skupina odnosno pogođenih područja. U Ukrajini su, primjerice, potrebe u stanovanju najveće i iznose 80 milijardi USD dok za tim sektorom slijedi transport sa 76 milijardi USD, gospodarstvo sa 67 milijardi USD, poljoprivreda sa 56 milijardi USD, energija sa 47 milijardi USD, socijalna zaštita sa 44 milijarde USD te razminiranje sa 35 milijardi USD.
Osim na ratnim štetama, vi ste angažirani i na procjenama šteta uzrokovanih prirodnim hazardima kako u Hrvatskoj, regiji, a i globalno. Na kojima konkretno i kako gledate na taj posao?
Kako sam i naveo, u svojoj osnovi PDNA metodologija je pripremljena kako bi odgovorila na potrebe izrade standardizirane procjene šteta i gubitaka, prije svega vezano za prirodne hazarde. S obzirom da se bavim pitanjima smanjenja rizika od katastrofa tako sam jednim dijelom svog posla uključen i u izradu izvješća za procjenu potreba nakon katastrofa i to u ulozi PDNA koordinatora. Kroz svoju karijeru koordinirao sam procjene štete po pitanju bujičnih poplava, poplava, potresa, ciklona, ali isto tako i rata i COVID-a. Ono što je zanimljivo je da je svaki ovaj proces jedinstven i svaki ima svoje posebnosti, čak iako se radi o istoj državi i o istoj katastrofi primjerice “zagrebački i petrinjski potres” u Hrvatskoj ili 3 faze RDNA procjene u Ukrajini. Najveće zadovoljstvo rada na ovakvim poslovima je u vrlo kratkom roku uspjeti organizirati cijeli proces, obučiti ljude, prikupiti podatke, analizirati i predstaviti procjenu te kao konačan rezultat osigurati financijska sredstva koja su osnova svake obnove i oporavka.
Svaki PDNA proces je izuzetno zahtjevan, podrazumijeva suradnju i koordinaciju u vrlo intenzivnoj radnoj okolini, opterećen je nedostatkom podataka i krajnje kratkim rokovima u kojima morate predstaviti rezultate pa ga ja uvijek nekako gledam kroz ljudsku prizmu. Ako složite dobar tim, ako imate jasne upute i dobro poznavanje metodologije te ono najbitnije ako uspijete osigurati pozitivnu radnu atmosferu unutar procesa, koji je pod pritiskom nedostatka podataka i kratkih rokova, rezultat zasigurno neće izostati. Rad s ljudima je ono što je najbitnije u ovakvim procesima jer morate razumjeti da u nekim situacijama koordinirate radom 20-ak raznih sektora, surađujete s do 200 osoba istovremeno koji u većini slučajeva nedovoljno poznaju PDNA metodologiju i onda uz sve to morate isporučiti gotov proizvod u 12 tjedana od nastanka katastrofe kako je npr. u EUSF prijavi. Kontakti i prijateljstva koja stječete u ovakvim situacijama su doživotni pa po tom pitanju posebno pamtim terenski rad na bujičnoj poplavi u Sjevernoj Makedoniji iz 2016. godine ili potresu u Albaniji iz kraja 2019. godine.
Naravno, rad u PDNA procesu ne podrazumijeva isključivo sam proces izrade procjene, nego u svojoj osnovi sadrži i organizaciju bezbroj treninga i edukacija te raznih analiza. Kako svaki PDNA proces okvirno traje oko tri mjeseca te je podrazumijevao terenski rad nije bilo za očekivati da se kroz karijeru uspije implementirati puno takvih procesa. Međutim, ono što se dogodilo kao rezultat COVID pandemije, je sveopća digitalizacija gotovo svih procesa, a s tim u vezi i dostupnost satelitskih snimki putem kojih se može raditi procjena šteta, utjecalo je i na rad u PDNA procjenama. One su od 2020. godine većinski postale procesi koji se provode “online”. U takvoj situaciji se i meni dogodilo da sam od 2020. godine koordinirao ukupno devet različitih PDNA procesa i to u Albaniji, Hrvatskoj, Srbiji, Ukrajini, Turskoj i Myanmaru. O svakom od ovih procesa bi se mogla napisati knjiga puna zanimljivih dogodovština i nezaboravnih detalja poput neizmjerne sreće cijele albanske delegacije nakon što smo po predstavljenom PDNA izvješću u Bruxellesu uspjeli dobiti milijardu EUR donatorske pomoći; posebno drag srcu rad na procjeni nakon zagrebačkog i petrinjskog potresa, jer ipak u konačnici pomažete svojoj zemlji i to uz vrlo kompleksan rad dodatnog opterećenja COVID lockdowna; pa nakon toga rad na procjeni gubitaka uzrokovan COVID-om u Srbiji što je bio izazovan proces uvjetovan improvizacijama s obzirom da takve procjene nismo do tada radili; gotovo svakodnevan dvogodišnji rad na tri RDNA procjene u Ukrajini gdje se kroz cijeli proces jedino i isključivo nadate da nikad više nećete morati raditi takvu procjenu jer će to značiti da je rat napokon završen; rad na PDNA procesu nakon turskog potresa, a uz stalne vijesti s terena o velikom broju žrtava te na kraju i vrlo intrigantan PDNA proces nakon ciklona u Myanmaru s obzirom da nakon vojnog udara u toj azijskoj državi vlast obnaša vojna hunta, a PDNA proces je u svojoj osnovi nemoguće napraviti bez suradnje s vladom pogođene zemlje.
PDNA procesi su upravo kao i katastrofe, nešto s čim se moramo naučiti živjeti odnosno nešto za što se moramo pripremiti. Zanimljivo zvuči i podatak do kojeg sam došao radeći za UN-ov Sekretarijat za smanjenje rizika od katastrofa gdje sam bio zadužen analizirati sve PDNA procese na globalnoj razini u prošlom desetljeću (2010. – 2020.) koji kaže da je u tom periodu u svijetu ukupno provedeno 86 PDNA procesa što znači da smo globalno zabilježili taj isti broj izuzetno velikih katastrofa sa značajnom materijalnom štetom i ljudskim žrtvama.
Kolike su ukupne štete i potrebe od zagrebačkog i petrinjskog potresa iz 2020. godine i možete li ukratko opisati taj proces rada na RDNA procjeni?
Kada govorimo o procjeni šteta i potreba od zagrebačkog i petrinjskog potresa onda prije svega moramo razlikovati da tu postoje dva dokumenta i to RDNA (žurna procjena šteta i potreba) kao dokument čiju je izradu koordinirala i pomogla Svjetska banka uz potporu Vlade RH te na temelju tog dokumenta uz adaptaciju određenih dijelova (zbog različite metodologije) i dokument koji je u stvari RH prijava na EUSF. Kako EUSF aplikacija ne poznaje štete, gubitke i potrebe na potpuno isti način kako ih definira PDNA metodologija, nego isključivo govori o šteti koju predstavlja kroz “iznos potreban za povratak u prvobitno stanje” štete u EUR unutar dva spomenuta dokumenta nisu potpuno jednake.
Naime, kad govorimo o cijelom procesu možda bi bilo dobro za dodati da je cijeli početak rada na RDNA procesu u Hrvatskoj u stvari splet okolnosti. Početkom 2020. godine završavao sam koordinaciju izrade PDNA procjene nakon potresa u Albaniji gdje sam osim toga i upoznao tim naših hrvatskih inženjera s građevinskog fakulteta, a koji su kao jedan od EU timova bili u Albaniji kako bi pružili pomoć u definiranju procjene uporabljivosti zgrada pogođenih potresom. Vrlo brzo nakon toga tijekom jednog od mnogobrojnih regionalnih PDNA treninga na kojima predajem, u veljači 2020. godine kao sudionike treninga imam i predstavnike Ministarstva graditeljstva i Građevinskog fakulteta iz Zagreba. S obzirom na to da nam je u ožujku 2020. godine slijedio COVID lockdown i ja također imam “zabranu putovanja” tako da se tada nalazim u Zagrebu za vrijeme potresa. U tom trenutku, odmah nakon potresa, Svjetska banka reagira tako da nudi Vladi RH pomoć oko procjene šteta i potreba, a s obzirom da smo bili svjesni da će postojeća RH metodologija biti vrlo teško upotrebljiva za buduću EUSF prijavu koja slijedi. Nakon sporazuma o suradnji krećemo u rad na procjeni i to na način da je Ministarstvo graditeljstva bilo koordinator procesa ispred Vlade RH, da je Građevinski fakultet odnosno Hrvatski centar za potresno inženjerstvo bio zadužen za procjenu uporabljivosti na terenu. Definiramo RDNA sektore, nominiramo multisektorske predstavnike, a ja provodim PDNA trening i osiguravam da analizu podataka radimo sukladno metodologiju. Kao rezultat tog rada izradili smo RDNA izvješće za zagrebački potres, a ono je obrađivalo pet sektora te imalo ukupno procijenjenu štetu na 10.7 milijardi EUR odnosno procjenu od 640 milijuna EUR gubitaka (uz napomenu da nismo procjenjivali sve gubitke). Najveća je šteta procijenjena u sektoru stanovanja i to 6.8 milijardi EUR dok smo u sektoru kulture zabilježili štetu od 1.3 milijarde EUR. Možda je zanimljivo i spomenuti da je u samom procesu izrade te RDNA procjene sudjelovalo ukupno 55 osoba.
S druge strane, brza procjena šteta i potreba nakon petrinjskog potresa je ipak bila malo kompleksnija i to samim tim što smo pokrivali 13 različitih sektora i područje od četiri pogođene županije i grada Zagreba. Procijenjene štete su bile 4.1 milijarda EUR, a gubici 700 milijuna EUR dok je u samoj izradi sudjelovalo 260 osoba.
Jedna od zanimljivih stvari koja se ovdje može primijetiti je i da je petrinjski potres iako je pokrivao veće pogođeno područje s pet administrativnih jedinica i imao duplo veći broj sektora u procjeni ipak imao i više nego duplo manji iznos procijenjene štete. Razlog tome se u stvari krije u količini oštećenih i uništenih kvadrata potresom pogođenih objekata jer je taj broj u petrinjskom potresu bio oko 8 milijuna četvornih metara, a u zagrebačkom gotovo 22 milijuna četvornih metara (razlika je u stvari u pitanju urbanog i ruralnog dijela pogođenog potresom uz napomenu da šteta koja je jednom popisana u zagrebačkom potresu nije ponovno bilježena za potrebe procjene petrinjskog potresa osim u slučaju kad se dogodilo dodatno oštećenje).
Bitno za sam proces procjene šteta i potreba je da je Hrvatska na temelju prilagodbe podataka iz RDNA izvješća oba puta uspješno aplicirala na EUSF te na taj način bespovratno dobila sredstva za obnovu u iznosu od jedne milijarde EUR ukupno i to 683 milijuna EUR za zagrebački odnosno 319 milijuna EUR za petrinjski potres.
Dražen Najman
