Privatna sigurnost/zaštitarstvo kao komponenta sustava nacionalne sigurnosti

Na koji će način područje privatne sigurnosti biti uključeno u sustav nacionalne sigurnosti ovisi o prirodi sigurnosnih prijetnji usmjerenih prema određenoj državi. U mnogim slučajevima naglasak je na pitanjima unutarnje sigurnosti. U najvećem broju slučajeva radi se o djelovanju na području unutarnje sigurnosti radi zaštite kritične infrastrukture

Slavko Barić, AKD-Zaštita

Revitaliziranje koncepta totalne obrane u Europi dovodi do uključivanja područja privatne sigurnosti (PS) u sustave nacionalne sigurnosti u nizu zemalja. Država i njezine institucije više nisu dovoljne u pružanju efikasnog odgovora na konvencionalne i nekonvencionalne sigurnosne prijetnje i rizike, što dovodi do uključivanja privatnog sektora (uključujući privatnu sigurnost/zaštitarsku djelatnost) u sustav nacionalne sigurnosti.

Na koji će način područje privatne sigurnosti biti uključeno u sustav nacionalne sigurnosti ovisi o prirodi sigurnosnih prijetnji usmjerenih prema određenoj državi. U mnogim slučajevima naglasak je na pitanjima unutarnje sigurnosti. U najvećem broju slučajeva radi se o djelovanju na području unutarnje sigurnosti radi zaštite kritične infrastrukture (ova praksa je prisutna u nizu europskih država, kroz sklapanje sporazuma o suradnji s policijskim organizacijama, uspostavljanje javno-privatnog partnerstva na području sigurnosti, razmjene podataka državnim institucijama po pitanju zaštite kritične infrastrukture i sl.). U manjem broju slučajeva zaštitarske tvrtke su angažirane u sklopu općih napora razvoja sposobnosti za odvraćanje vanjske prijetnje (primjerice, u Estoniji i Poljskoj, izvan Europe to je Tajvan i Južna Koreja; u Tajvanu se pripremaju zakonska rješenja kojima bi se privatne sigurnosne tvrtke uključile u sustav civilne obrane dok su u Južnoj Koreji tijekom pripreme za angažiranje zaštitarskih tvrtki u osiguranju vojnih baza).

Područja uključivanja tvrtki privatne sigurnosti u sustave nacionalne sigurnosti su sljedeća:

  • - Policijsko djelovanje.
  • - Kontrola granica, različiti oblici nadzora.
  • - Upravljanje u kriznim situacijama.
  • - Zaštita osoba i imovine.
  • - Zaštita kritične infrastrukture.
  • - Kibernetička obrana.
  • - Angažiranje na području nacionalne obrane.

Hoće li biti obuhvaćena sva ili samo neka područja ovisi o tome postoji li definirana nacionalna politika razvoja privatne sigurnosti, te regulatorni okvir koji proizlazi iz iste.

U hrvatskom slučaju to znači da je potrebno razviti nacionalnu politiku regulacije sektora privatne sigurnosti/zaštitarske djelatnosti, te posebno odnosa privatnih tvrtki na ovom području s institucijama javne sigurnosti.

Odnos s policijom i drugim institucijama na području nacionalne sigurnosti
Bez jasno definiranog nacionalnog koncepta razvoja privatne sigurnosti i njegove operacionalizacije nije moguće urediti ovo područje. Od svih državnih institucija koje djeluju na području nacionalne sigurnosti najznačajniji je odnos privatnih zaštitarskih tvrtki sa policijskim organizacijama. Pri tome treba jasno odrediti područja djelovanja obje strane, te način mogućeg uključivanja privatnih tvrtki u policijsko djelovanje.

Konkretna rješenja ovise o nacionalnom okviru razvoja privatne sigurnosti. Ova uloga može biti ograničena na preventivne ophodnje, zaštitarsko djelovanje u pružanju pomoći federalnoj i lokalnoj policiji (osiguravanje javnih manifestacija, prema jasno definiranim pravilima) i provjere. To je slučaj u Austriji.

U Mađarskoj se primjenjuje strategija razvoja privatne sigurnosti kao dopune djelovanju regularne policije. U Estoniji sektor privatne sigurnosti kao komponenta sustava nacionalne sigurnosti daje potporu putem razvoja javno-privatnog partnerstva. U skandinavskim zemljama razvijena je suradnja zaštitarskih tvrtki s policijom, ali pri tome one imaju samo pomoćnu ulogu u održavanju javnog reda.

Drugo područje gdje se angažiraju privatne sigurnosne tvrtke je zaštita kritične infrastrukture. Rješenja su različita, od potporne uloge pa do fizičke zaštite ključnih objekata kritične infrastrukture. Primjer zadnje uloge je rješenje primijenjeno u Švedskoj. To je posebna kategorija zaštitara koji nisu pripadnici policije ali u zaštiti ključnih objekata kritične infrastrukture imaju ovlasti korištenja oružja. Najčešće su to državni službenici, ali mogu se angažirati i privatne zaštitarske tvrtke (poput tvrtke Tempest Security). Ovakva rješenja mogu se primijeniti u zaštiti energetske infrastrukture, transportne infrastrukture, postrojenja za distribuciju vode i digitalnih centara.

U potpornoj ulozi tvrtke s područja privatne sigurnosti/zaštitarske tvrtke surađuju s organima vlasti kroz privatno-javno partnerstvo na području sigurnosti, često kroz razmjenu informacija. Primjer takve suradnje je projekt Griffin u Velikoj Britaniji. To je suradnja londonske policije s privatnim sigurnosnim tvrtkama u preventivnom otkrivanju terorističkih aktivnosti usmjerenih prema financijskom sektoru. Suradnja s državnim institucijama na ovim i drugim područjima ovisi o jasnom definiranju uloge i načina djelovanja sektora privatne sigurnosti u sustavu nacionalne sigurnosti određene zemlje.

Specifične zadaće na području privatne sigurnosti
Uz redovne zadaće na području privatne sigurnosti, može se javiti potreba za određenim specifičnim zadaćama koje traže složeniju pripremu i drugačije načine djelovanja. Primjer takve zadaće je uloga školskih zaštitara. U Republici Hrvatskoj nakon tragedije u osnovnoj školi u Prečkom u prosincu 2024. godine sigurnost u školama pokušala se poboljšati angažiranjem privatnih zaštitarskih tvrtki i osposobljavanjem zaposlenika u školama za ulogu zaštitara. Dosadašnja iskustva pokazuju potrebu zamjene ovih brzo donesenih rješenja sustavnim pristupom prilagođenom složenosti ove zadaće.

Primjer sustavnog pristupa na ovom području je djelovanje školskih zaštitara u Nizozemskoj. Njihove normalne dužnosti su sljedeće:

  • - Kontrola ulaza u školu.
  • - Nadzor i ophodnje na području škole (koridori, šire područje škole).
  • - Zaštita učenika.
  • - Identificiranje maltretiranja i nasilnog ponašanja u školi i djelovanje u takvim slučajevima.
  • - Otkivanje skrivenog oružja, droga.
  • - Potpora u slučaju evakuacije škole i djelovanje u kriznim situacijama (požar, poplava, i dr.).
  • - Pružanje prve medicinske pomoći.
  • - Obavljanje video nadzora.
  • - Provođenje školskih pravila u konzultaciji s upravom škole.
  • - Opseg zadaća ovisi o razini škole (osnovna škola, srednja škola, fakultet – prve tri zadaće karakteristične su za osnovne škole, a ostale za srednje škole i fakultete; neke se odvijaju na sve tri razine).

Ispunjavanje ovih zadaća traži opsežno osposobljavanje. Školski zaštitar u Nizozemskoj uz višu razinu osposobljenosti (zaštitarska diploma razine 2) prolazi kroz dodatno osposobljavanje u de-eskalaciji sukoba, prediktivnom profiliranju i pristojnom ophođenju. Prije preuzimanja dužnosti zaštitar dobiva detaljne informacije o protokolima škole za djelovanje u kriznim situacijama kako bi svoje djelovanje uskladio sa ovim pravilima. Navedena pravila vrijede i za druge specifične zaštitarske dužnosti (u medicinskim institucijama, zračnim lukama i sl.).

Nove tehnologije i privatna sigurnost
Ovdje se mogu istaknuti dva izazova. Prvi je uvođenje novih tehnologija a drugi osiguravanje nadzora djelovanja na području privatne sigurnosti. Može se navesti nekoliko novih tehnologija koje utječu na daljnji razvoj privatne sigurnosti i zaštitarskih tvrtki:

Besposadne letjelice: Besposadne letjelice se u okviru djelatnosti privatne sigurnosti sve više koriste za nadzor iz zračnog prostora, prikaz situacije u realnom vremenu (izravno prenošenje određenog događaja korištenjem video kamera i drugih senzora radi nadzora velikih površina), mapiranje te zadaće traženja i spašavanja. U izvođenju ovih zadaća besposadne letjelice mogu biti opremljene različitim vrstama senzora (termovizijske kamere, senzorski sustavi za noćno osmatranje, radari i sl.). S obzirom na mogućnosti nadzora, upotreba besposadnih letjelica dodatno se intenzivira.

Primjena besposadnih letjelica na području privatne sigurnosti već je izazvala kritike zbog mogućnosti narušavanja privatnosti, posebno kada se koriste napredni senzorski sustavi. Tu je i dodatni rizik hakiranja elektronskih sustava na besposadnim letjelicama i preuzimanja kontrole nad istima od strane kriminalaca, terorista ili stranih obavještajnih agencija.

Nadzorni sustavi pod kontrolom umjetne inteligencije: Ovakvi sustavi sve se više koriste na području privatne sigurnosti zbog njihove sposobnosti analize velike količine podataka u realnom vremenu i detekcije potencijalnih prijetnji. Kao prednost nadzornih sustava kojima upravlja umjetna inteligencija navodi se automatizacija nadzornih procesa koja omogućava oslobađanje brojnih resursa i njihovo korištenje za druge zadaće, te precizni i pouzdan nadzor.

Kao problem se navodi opasnost povrede privatnosti, te mogućnost pogreški i krivog djelovanja ako se unesu pogrešni podatci (krive identifikacije nedopuštenih radnji koje dovode do neadekvatnog odgovora).

Biometrijska identifikacija: Sve je više primjenjuju zaštitarske tvrtke. Ova metoda identifikacije koristi fizičke i bihevioralne osobine pojedine osobe (otisci prstiju, prepoznavanje lica, prepoznavanje glasa, obrasci ponašanja; kod svake osobe ove osobine su drugačije) radi potvrde identiteta određene osobe. Prednosti biometrijske identifikacije su pouzdanost i preciznost te veća sigurnost u odnosu na tradicionalne metode identifikacije . Glavni izazov je i na ovom području mogućnost narušavanja privatnosti pojedinca, te mogućnost zloupotrebe prikupljenih podataka.

Prediktivna obrada podataka: To je korištenje prikupljenih podataka, statističkih algoritama i mašinskog učenja radi utvrđivanja vjerojatnosti nastanka određenog događaja. Ova metoda razvijena je na području tradicionalnog sigurnosnog djelovanja ali s primjenom novih tehnologija proširila se i na područje privatne sigurnosti gdje se koristi kao metoda identificiranja potencijalnih sigurnosnih prijetnji u fazi njihovog nastanka i poduzimanja akcija radi uklanjanja istih. Prediktivna analiza posebno se intenzivno koristi na području kibernetičke sigurnosti.

Korištenje nabrojanih novih tehnologija dodatno je istaknulo probleme koji su nastali kao rezultat širenja opsega djelovanja privatne sigurnosti. Prvi problem je potreba prilagodbe regulatornog okvira privatne sigurnosti, te posebno zaštite privatnosti građana. Drugi problem je nedovoljan broj zaposlenog i uvježbanog osoblja u zaštitarskim tvrtkama zbog velikog povećanja obima poslovanja. Raznovrsnost poslova također otežava situaciju jer su vještine i znanja potrebne za zaštitarsku djelatnost drugačije od vještina stručnjaka za kibernetičku sigurnost.

Školovanje za privatnu sigurnost/zaštitarsku djelatnost
Rastuća kompleksnost aktivnosti na području privatne sigurnosti traži razvoj sustava školovanja za navedene potrebe. Osposobljavanje za zadaće na području privatne sigurnosti obično se odvija na dvije razine. Prva razina je osposobljavanje putem tečajeva, što je uobičajena praksa. Pri tome dužina i sadržaj tečaja varira (120-300 sati), ovisno o pravnoj regulativi pojedinih zemalja. Po ovom pitanju potrebno je propisati i ujednačiti nacionalne standarde za edukaciju, te odrediti instituciju za njihovo provođenje.

Dok je školovanje na prvoj razini usmjereno prema brzom osposobljavanju djelatnika, školovanje na drugoj akademskoj( razini usmjereno je prema školovanju upravljačkog kadra i traje znatno duže (1-3 godine). U Europi su i danas rijetke akademske institucije koje daju stručne kadrove na ovom području. To su Sveučilište Obuda u Mađarskoj, Berlinska škola ekonomije i prava, Fakultet za sigurnosne studije u Sloveniji, Dunavsko sveučilište u Austriji i Sveučilište za sigurnosno upravljanje u Slovačkoj.

Za uspješan razvoj sektora privatne sigurnosti potrebne su obje razine edukacije, koje moraju biti usklađene s nacionalnim konceptom razvoja privatne sigurnosti.