Ravnatelj Specijalne bolnice za oftalmologiju Svjetlost prof. dr. sc. Nikica Gabrić za Zaštitu govori o važnosti zdravih očiju, o mogućim zahvatima i operacijama očiju, o prednostima laserskog skidanja dioptrije i nizu drugih mogućnosti vraćanja dobrog vida svima, pa i ljudima iz „opasnih zanimanja“
Antun Krešimir Buterin
"Ljubav kod muškaraca ulazi u oči, a kroz uši u ženu"; "Jezik ljubavi nalazi se u očima"; "Kad imaš sve, ne vidiš ništa, progledaš tek kad nemaš ništa"; „Čitanje kvari vid, dobro vide samo nepismeni"; “Daleko od očiju, daleko od srca“; „Prijatelj gleda u oči, a neprijatelj u noge“… Bezbroj je uzrečica i poslovica o očima koje su za mnoge jedan od najvažnijih, ako ne i najvažniji organ ljudskog tijela.
Dobar vid izrazito je važan dio ukupnoga zdravlja svakog čovjeka, što osobito vrijedi za taktičke operativce i sve ostale koji se bave tzv. opasnim zanimanjima. Mnogima od njih potrebno je „oko sokolovo“, pa smo stoga o zdravlju i bolestima očiju porazgovarali s prof. dr. sc. Nikicom Gabrićem, poznatim oftalmologom koji je prije gotovo 10 godina u Zagrebu osnovao privatnu oftalmološku polikliniku Svjetlost. Primio nas je na zadnjem katu njegove sad već Specijalne bolnice za oftalmologiju kojom ravna od prvih dana.
Dobar dio naših pacijenata su policajci, zaštitari, vatrogasci, vojnici, gorski spašavatelji, alpinisti... Svi oni trebaju izvanredan vid kako bi na vrijeme uočili opasnost, pravodobno donijeli odluku, stvorili plan, reagirali i riješili problem
Kada ste se zaljubili u oči? Odakle ta ljubav prema očima?
Kao student sam mislio da ću biti psihijatar, što me držalo do 4. godine studija. Tad sam odlučio biti neurokirurg, kardiokirurg ili eventualno ginekolog, no za stažiranja sam se zaljubio u oftalmologiju jer mi je moj učitelj, pokojni profesor Krešimir Čupak pokazao kako uistinu izgleda operacija oka. Tek sam tad shvatio tu minucioznost i preciznost te uvidio koliko je lijepo ljudima vratiti vid, jer kao student na nastavi tu ljepotu nisam doživio na pravi način. Svi mi, naime, vjerujemo da je oko – nakon mozga – najvrijedniji dio našeg tijela. Postoji čak i mitska rečenica: „Sve mi možeš dirati, samo mi ne diraj oko“.
Zar mislite da smo u krivu?
Zapravo jesmo, jer današnja tehnologija omogućuje da se na očima čine čuda. Recimo, iako je nekome oko teško ozlijeđeno, gotovo uništeno, medicina mu svejedno može vratiti vid. Svi imamo dojam da je lako žrtvovati jedan prst, ruku ili nogu jer su to parni organi, no s okom dolazimo do mita: „Ne dirajte mi oko!“ No mene te suvremene mogućnosti vraćanja vida ispunjavaju zadovoljstvom pa zato ljudi u Svjetlosti mogu slobodno reći: „Smijete mi dirati oko!“
Koja je vaša omiljena poslovica o očima?
„Oči su ogledalo duše“. U njima možemo vidjeti radost, strast, tugu, bolest… Puno je toga je vidljivo u očima, u našem pogledu. Misao koju imamo u mozgu i emocija koju joj pridružujemo, vide se u njima. Kad ugledamo vedru i nasmijanu osobu, njoj svijetle i oči, a kad je ispred nas tužna osoba, i njene su oči tužne, nepogrešivo je otkrivaju. Dakle, mi u Svjetlosti liječimo - ogledalo duše.
S obzirom da smo mi časopis o opasnim zanimanjima, što mislite o poslovici „U strahu su velike oči“. Je li vid u strahu oštar ili mutan, vidimo li dobro kad smo pod stresom, u neposrednoj životnoj opasnosti?
Strah je situacija stresa i tad su pred nama dvije mogućnosti – borimo se ili bježimo. Da bismo definirali stres, zamislimo susret psa i mačke. Pas je velik i moćan, a mačka je mala. I što ona napravi? Sva se nakostriješi. Zbog straha i stresa suočavanja s golemim psom, mačka je u strahu mobilizirala adrenalin, hormon koji mobilizira šećer u naše mišiće, a što im je nužno za borbu ili bijeg. I mi ljudi mobiliziramo adrenalin jer se suočavamo sa situacijom borbe ili bijega.
Mnogi naši čitatelji rade u "opasnim zanimanjima" u kojima se – više nego drugdje – podrazumijeva odličan vid. Štoviše, katkad je to i ključan uvjet za zaposlenje, jer tim osobama na poslu smetaju i naočale i leće. Čini li ih to savršenim kandidatima za lasersku korekciju vida?
Znatan dio naših pacijenata dolazi baš iz takvih zanimanja - mnogi od njih su policajci, zaštitari, vatrogasci, vojnici, gorski spašavatelji... I svi moraju imati izvanredan vid baš zato što moraju na vrijeme uočiti opasnost, pravodobno donijeti odluku, stvoriti plan, reagirati i riješiti problem. Onog časa kad im pomagalo poput naočala ili leća padne ili ispadne, a pritom ih može i ozlijediti, lako mogu postati žrtve. Zato se mnogi već pri dobivanju licence, da bi uopće ušli u redove policije, zaštitara, vojske ili vatrogasaca, žele riješiti tih pomagala koja im u obavljanju posla strašno smetaju.
Bog je stvorio oči da bismo njima gledali! Dakle, oči se ne troše gledanjem televizije, čitanjem na računalu ii čitanjem knjiga; vid kvari samo loše gledanje, npr. u uvjetima mraka
Dakle, da, oni su idealni kandidati za lasersku korekciju vida, ili neku drugu metodu kojom ćemo ih osloboditi naočala ili leća kako im više ne bi smetali u njihovu vrlo aktivnom životu. Laserskim skidanjem dioptrije možemo skinuti dioptriju od +6 do -10, zajedno s plus-minus 6 cilindara astigmatizma. Ako netko ima veću dioptriju, možemo mu u oko ugraditi trajne leće koje se ne vade, ne skidaju i ne čiste te ih se nosi doživotno. No osobe s tako velikom dioptrijom najčešće imaju oštećenje u stražnjem dijelu oka gdje je očni živac pa su zapravo i hendikepirani za spomenute vrste zanimanja.
Tko je uopće idealan kandidat? Koje su dobne granice za izvođenje takvog zahvata?
Danas možemo reći da se 95 posto ljudi koji hodaju Hrvatskom i svijetom noseći naočale ili leće može podvrgnuti laserskom skidanju dioptrije. U ostalih pet posto populacije spadaju oni koji imaju visok očni tlak, izrazito suhe oči, dijabetes, oni kojima organizam zarasta s velikim ožiljcima… Oni, dakle, nisu pogodni kandidati za takav zahvat.
Trebaju li se pogodni kandidati ičega bojati, koliko su ti zahvati opasni?
Danas nijedna stvar nije crna ili bijela. Ja sam se podvrgnuo laserskoj korekciji vida kako bih svojim pacijentima posvjedočio da vjerujem u tu tehnologiju. Moguć je vrlo malen postotak komplikacija. Danas se zna da je u najboljim svjetskim centrima, među koje spada i Svjetlost, razina komplikacija manja od 0,5 posto! I to nisu komplikacije zbog kojih će pacijent izgubiti vid, već će liječenje eventualno trajati nešto dulje ili će biti nužna dodatna metoda za sanaciju komplikacije. Kad bismo ljude ovdje osljepljivali, onda bi Svjetlost vrlo brzo bila zatvorena.
Ako jednom godišnje na pregled vozite auto, možete i sebe!
Naš se časopis zove Zaštita. Kako najbolje i najučinkovitije štititi oči i vid?
Slično kao s automobilima. Baš kao što redovito, jednom godišnje, vozimo svoje aute na tehnički pregled, tako bismo morali jednom godišnje provjeriti i svoj vid, sluh, srce, krv… Tako bismo u kasnijim godinama sigurno bili uščuvaniji, baš kao što su uščuvaniji i auti čiji ih vlasnici redovito servisiraju. Kroz redovite preglede prije se otkrije neki problem pa ih se prije može i ispraviti. Oni koji ne idu na kontrolne zdravstvene preglede, mogu dobiti bolesti ili druge probleme koje će početi liječiti prekasno, pa će učinak biti slabiji ili nikakav. Dakle, moj savjet svim vašim čitateljima glasi: Priuštite si jedan godišnji pregled! Zar više volite automobil od samoga sebe!?
Vraća li se dioptrija nakon laserskog skidanja, što je pitanje koje muči mnoge?
Ne vraća se! A ako se i vrati, nikad se ne vraća na razinu otprije operacije, nego se možda vrati tek 10-15 posto prijašnje dioptrije. To se u pravilu događa kod mladih kod kojih bi dioptrija rasla i da nisu pristupili operaciji. Dakle, u pitanju je genetski uvjetovana bolest.
Drugo pitanje koje muči mnoge sigurno je ono financijsko. Rašireno je mišljenje da su lasersko skidanje dioptrije i drugi slični zahvati iznimno skupi pa mnogi o njima i ne razmišljaju...
To nije točno! Danas ljudi više potroše na četiri zimske gume, polugodišnji telefonski račun, godišnju količinu popušenih cigareta ili kupljenih kutija. Dakle, ako ćemo o troškovima, operacija oka može se usporediti sa sedmodnevnim skijanjem ili ljetovanjem. Cijena od 850 do 1000 eura po oku nije novac koji si prosječan poslovni čovjek ne može priuštiti – i to još na 12 rata i bez kamata na kreditnoj kartici. To, dakle, nije nešto što si ljudi u Hrvatskoj danas ne mogu priuštiti, pri čemu, jasno, ne mislim na one bez posla ili plaće ili s izrazito niskom plaćom, već na srednju klasu. Ističem da u cijeni zahvata nije samo zarada klinike, već i troškovi amortizacije laserskih aparata, licence za softvere…
Koliko u prosjeku traje oporavak nakon zahvata koji se izvode u Svjetlosti?
Kod estetskih operacija i laserskog skidanja dioptrije oporavak traje nekoliko dana, nakon čega su ljudi spremni za povratak na posao. U težim slučajevima oporavak može potrajati i tjedan dana, a u najgorim i najkompliciranijim slučajevima najviše 2-3 tjedna, no to su rijetke iznimke.
S obzirom na ubrzan razvitak tehnologije i našu maksimalnu okrenutost računalima, pametnim telefonima, sitnim slovima… primjećujete li trend bržeg gubitka vida, češćeg nošenja naočala…?
To je zabluda na koju vam odgovaram sljedećom rečenicom: Bog je stvorio oči da bismo njima gledali! Dakle, oči se gledanjem - ne troše! Gledanjem televizije, čitanjem na računalu ii čitanjem knjiga ne oštećujemo vid, osim ako to radimo u neprirodnim uvjetima, npr. u mraku. Tada se vid oštećuje i nastaje dioptrija, i to je ono tzv. loše gledanje.
Osim laserskih korekcija vida, nudite i sveobuhvatnu dijagnostiku, korekciju kratkovidnosti, dalekovidnosti i astigmatizma, lasersko tretiranje staračke dalekovidnosti, ultrazvučno uklanjanje mrene, transplantacije rožnice... Koji su ipak najbrojniji zahvati u Svjetlosti?
Druga najčešća operacija jest skidanje staračke mrene. Od ljudi koji danas u prosjeku dožive 75 godina, njih 80 posto doživi i staračku mrenu jer ultraljubičasto i plavo svjetlo, razna rendgenska i elektromagnetska zračenja uzrokuju zamućivanje prirodne leće i onda valja operirati mrenu. Često radimo i operacije glaukoma vezane uz dijabetes, transplantacije rožnice… Sve što se radi u svijetu, radimo i u Svjetlosti. Godišnje u prosjeku obavimo oko 5000 operacija. Sama Klinika ima više od 65 zaposlenih, od čega gotovo 30 liječnika, među kojima i 15 mladih, educiranih u najboljim mogućim uvjetima. Za razliku od državnih ustanova, kod nas mladi mnogo rade jer ih ja ne doživljavam kao konkurenciju, već kao svoju budućnost. Čak mislim da ih je premalo. Želim li ostvariti sve planove, trebat ću ih zaposliti još. Ipak, glavna je vrijednost Svjetlosti što živi i radi na privatnom tržištu. Nismo vezani za zdravstveni fond jer ne volimo ovisiti o budžetu, nego vjerujemo da su ljudi danas svjesni svijeta oko sebe i da su za svoje zdravlje spremni platiti. Osim toga, to rade i u bolnicama, samo ilegalno. Kod nas dobivaju kvalitetu i vrijednost za novac.
Spominjete „sve planove“. O čemu je točno riječ?
Osim u Zagrebu, Svjetlost trenutno djeluje u Sarajevu i Banja Luci, a „menadžeriramo“ još četiri klinike - u Subotici, Zemunu, Prištini i Herceg-Novom. Dogodine planiramo otvoriti kliniku u Beogradu, a 2013. g., kad Hrvatska uđe u EU, i kliniku u Ljubljani. Dakle – malo na zapad, malo na istok!
Slažete li se da su ipak najgori oni koji uz vrhunski vid, uz oči širom otvorene – ne vide ništa?
To je tzv. moždano sljepilo kojemu ni mi u Svjetlosti ne možemo pomoći, ha, ha! U pitanju su ljudi koji imaju visoku sliku o sebi, misle da su središte svijeta pa ne vide druge, ne čuju ih, ne pokazuju suosjećanje za druge… To su egoisti koji prije ili kasnije nakon visokog leta na kraju ipak nisko padnu jer ih život i univerzalna ravnoteža prizemlje. Većina ljudi zna množiti i zbrajati, no ne znaju dijeliti, iako je upravo dijeljenje ključna operacija u životu! Oni koji znaju dijeliti zapravo investiraju, a investiranje je obnova životne energije. Sretni su ljudi koji daju, koji dijele, a ne oni koji uzimaju.
I na kraju, što da učine oni kojima padne - mrak na oči?
Neka upale svjetlo. Ili neka dođu u Svjetlost!
Pravilnici su zastarjeli i naslijeđeni od bivše države
U članku 3. Pravilnika o načinu utvrđivanja opće i posebne zdravstvene sposobnosti čuvara i zaštitara u privatnoj zaštiti, kaže se da se „zdravstveno stanje čuvara utvrđuje na zdravstvenom pregledu koji, uz pregled specijalista medicine rada, sadrži i spirometriju, EKG te pregled ortoreterom – za vid.
Tako je. Ortoreter je automatizirana pretraga kojom liječnici koji nisu oftalmolozi, najčešće liječnici medicine rada, provjeravaju vid pacijenata. Nažalost, ortoreteri nisu uvijek standardizirani pa nam se često dogodi da se ljudi koji gledaju u male crne sprave u kojima se brzo izmjenjuju crna slova, jednostavno ne snađu i pročitaju lošije nego kad ih mi stavimo u drukčije uvjete.
U članku 5. gdje se govori o općim zahtjevima za poslove čuvara, traži se "uredan vid i sluh". Je li to preopćenit kriterij? Što uopće znači - uredan vid?
Mislim da je većina tih pravilnika retrogradna. Primjerice, je li važnije da policajac danas ima savršen vid ili visok stupanj inteligencije? Je li važnije da policajac danas zna tajne računalne tehnike ili da ima dioptriju -1 i nosi naočale? Po sadašnjem će pravilniku kandidata s kvocijentom inteligencije 140 izbaciti iz sustava samo zbog dioptrije -1! Pravilnici su zastarjeli jer su naslijeđeni još iz stare Jugoslavije kad se mnoštvo ljudi prijavljivalo za policiju, vojnike, vatrogasce i slične službe, pa je vid bio jedan od temeljnih kriterija eliminacije. Danas je mnogo važnije pitanje je li pred vama pametna ili nepametna osoba; osoba koja je sposobna brzo učiti i primjenjivati naučena znanja i vještine, ili osoba koja vidi 100 posto, ali ništa ne zna. Nažalost, dio liječnika koji te pravilnike tumači tvrdi da ne priznaju lasersko skidanje dioptrije, što je potpuni nonsens jer je to priznato diljem svijeta. Sva opasna zanimanja danas trebaju analitičare, pametne pojedince, i kakve veze ima nose li naočale ili leće.