Zbog uništavanja ozonskog sloja haloni su u razvijenim zemljama iz upotrebe izbačeni 1. siječnja 1994. godine, dok je za zemlje u razvoju, u koje spada i Hrvatska, krajnji rok početak 2010. godine, a izuzetak je jedino primjena halona za kritične namjene
[ Milivoj Marciuš, Silfide d.o.o. ]
U procesu pridruživanja Europskoj uniji Republika Hrvatska provodi promjene zakona i propisa koji će znatno utjecati, a već i utječu, na naše gospodarstvo pa time i na čitavo društvo. Promjene su nužne kako bi hrvatske tvrtke zadovoljile standarde EU-a i bile konkurentne na tržištu Unije, ali i svijeta. Potvrđivanjem (ratifikacijom) Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotač (¨N.N. - Međunarodni ugovori¨, broj 11/93, 12/93, 8/96, 10/2000 i 12/2001), te donošenjem Uredbe o tvarima koje oštećuju ozonski sloj (¨N.N.¨, broj 120/2005), Hrvatska se obvezala na ograničavanje uporabe potrošnje tvari koje oštećuju ozonski omotač.
Okoliš kao čovjekovo prirodno okruženje kao dijela organizama i njihovih zajednica koji omogućuje postojanje i razvoj, uključuje zrak, vode, Zemljinu koru, materijalna dobra, kulturnu baštinu i energiju kao dio okruženja koja je čovjek stvorio. Zaštita okoliša skup je aktivnosti i mjera za sprječavanje opasnosti za okoliš, nastanka šteta ili onečišćavanja okoliša, smanjivanje i otklanjanje šteta nanesenih okolišu te vraćanje okoliša u stanje prije nastanka štete.
U postupku usklađivanja zakonodavstva, zaštita okoliša jedno je od najopsežnijih i najzahtjevnijih područja. U području kvalitete zraka i klimatskih promjena zakonodavstvo EU-a dijeli se na tri vrste direktiva: kvaliteta zraka, proizvodi i sirovine, te praćenje i informiranje.
Haloni uništavaju ozon
Kvaliteta zraka i klimatske promjene uz međunarodne ugovore, određene su Zakonom o zaštiti zraka (¨N.N.¨, broj 178/04), što je temeljni zakon koji uređuje upravljanje kvalitetom zraka. Uredbom EZ 2037/2000 o tvarima koje oštećuju ozonski omotač, a temeljem koje je i donesena Uredba o tvarima koje oštećuju ozonski sloj, navedene su tvari i zamjenska sredstava te rokovi u kojima se određene tvari stavljaju izvan upotrebe.
Razvojem novih tehnologija, a time i potrebe za štićenjem istih od požara šezdesetih godina 20. stoljeća, haloni su protupožarnoj industriji predstavljeni kao najefikasnije plinovito protupožarno sredstvo ikad razvijeno. Halon se naširoko primjenjivao u zaštiti prostorija za obradu podataka, telekomunikacijskih centrala, umjetničkih i povijesnih kolekcija, kontrolnih soba, radioloških uređaja i sl. No, do kasnih 80-ih brojna su znanstvena istraživanja dokazala da je Halon 1301 kemikalija koja - uništava ozon. U stabilnim sustavima za gašenje požara najčešće se koristio upravo Halon 1301, a u ručnim aparatima za gašenje Halon 1211.
Zbog uništavanja ozonskog sloja haloni su u razvijenim zemljama izbačeni iz upotrebe 1. siječnja 1994., dok je za zemlje u razvoju u koje spada i Hrvatska određen krajnji rok 1. siječnja 2010. Izuzetak je primjena halona za kritične namjene.
U postupku usklađivanja zakonodavstva s propisima EU-a zaštita okoliša jedno je od najzahtjevnijih područja
Upotreba Halona 1301 za kritične namjene odnosi se na zrakoplove (odjeljci za posadu, kućišta motora, tovarni prostor i prazne protupožarne komore); vojna terenska vozila i brodove (prostori za osoblje, odjeljci za motor); postizanje inertnosti u prostorima za boravak gdje postoji mogućnost ispuštanja zapaljive tekućine, plina u vojnom, uljnom, plinskom i petrokemijskom sektoru, te na postojećim teretnim brodovima; postizanje inertnosti u postojećim komunikacijskim i upravljačkim središtima oružanih snaga ili drugih centara s ljudskom posadom ključnim za nacionalnu sigurnost, te za postizanje inertnosti u prostorima gdje postoji rizik širenja radioaktivnih tvari.
Upotreba Halona 1211 za kritične namjene odnosi se na ručne aparate za gašenje požara motora vojnih vozila i brodova; u zrakoplovima (odjeljci za posadu, kućišta motora, tovarni prostor i prazne protupožarne komore); gašenje požara aparatima nužnim za osobnu sigurnost za početna gašenja vatrogasnih postrojbi; u vojnim i policijskim aparatima za gašenje požara za uporabu na osobama.
U području protupožarne zaštite, kao bitnom dijelu gospodarstva, primjena plinovitih sredstva za gašenje požara prije svega se odnosi na ekološki faktor, primjenu ¨ČISTIH¨ ekološki prihvatljivih sredstava za gašenje požara, te su Uredbom (¨N.N.¨ br. 120/2005) navedene zamjenske tvari za gašenje požara. U RH se najčešće primjenjuju zamjenske tvari HFC-125, HFC-127ea i inertni plinovi.
Zamjenski plinovi za gašenje
U smislu primjene tehničke regulative, bazni propisi/preporuke koje se koriste pri odabiru zamjenskih plinova za gašenje požara u stabilnim sustavima jesu EN/ISO 14520 i NFPA 2001 s pratećim preporukama i smjernicama, a u našem slučaju primjenjivi kao tehnička praksa sa stanovišta protupožarne zaštite. U odabiru zamjenskog sredstva za gašenje treba voditi računa o racionalnom pristupu korištenju postojećih sustava za gašenje halonima. Osnova za proračun zamjenske tvari bazna je količina u halonskom sustavu za gašenje. Odabir zamjenske tvari treba se bazirati na racionalnom tehničkom i ekonomskom rješenju, tako da se uz što manje zamjenske tvari postigne minimalno potrebna koncentracija gašenja požara kao da se gasi s halonom. Usporedbe zamjenskih tvari u odnosu na Halon 1301 navedene su u nizu tehničkih smjernica, no s obzirom na tlak para i karakteristike protoka HFC-125, Pentafluoretan ili CHF2-CF3 najsličniji je halonu čime se omogućuje iskorištenje postojećih cjevovodnih instalacija.
Uvažavajući zakonsku regulativu, tvrtke koje se žele baviti uvozom/izvozom, servisiranjem i stavljanjem u promet zamjenskih tvari, moraju ispuniti tehničke i kadrovske uvjete propisane Uredbom o tvarima koje oštećuju ozonski sloj (¨N.N.¨, broj 120/2005) te ishoditi odobrenje nadležnih institucija.