Hrvatski vojnici donose mir i dobro

Zvonko Krajnović

U Hrvatskoj su od 1992. godine djelovale brojne mirovne snage UN-a (UNPROFOR, UNTAES, UNPSG, UNMOP, UNCRO). Iste godine, 22. svibnja, u doba ratnih stradanja, Republika Hrvatska primljena je u članstvo Ujedinjenih naroda kao 178. država članica. Nakon mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, UNTAES je završio svoj mandat u siječnju 1998. i time postao najuspješnija mirovna operacija u povijesti UN-a.

Od države primateljice mirovnih snaga, u kojoj su se one izmjenjivale tijekom devedesetih godina, Hrvatska je danas zemlja čiji pripadnici oružanih snaga sudjeluju pod okriljem UN-a i NATO-a u mirovnim misijama kriznih žarišta diljem svijeta. Sudjelovanje u tim misijama navodi se u Strategiji nacionalne sigurnosti (NN 32/02) i Strategiji obrane (NN 33/02) kao jedan od načina hrvatskog doprinosa miru i sigurnosti u svijetu, te jedan od partnerskih ciljeva dogovorenih s NATO-om u sklopu provođenja postupka pristupanja u NATO kroz ulazak u proces MAP-a (Membership Action Plan).

Hrvati u 10 misija UN-a

Pripadnici hrvatskih Oružanih snaga u mirovnim misijama UN-a sudjeluju od rujna 1999. godine. Tijekom vremena sudjelovanje se povećavalo pa sada djeluju u čak 10 međunarodnih vojnih (mirovnih) operacija (misija). Konkretnije, hrvatski se vojnici trenutačno nalaze u Sierra Leoneu (UNAMSIL), Etiopiji i Eritreji (UNMEE), Indiji i Pakistanu (UNMOGIP), Zapadnoj Sahari (MINURSO), Liberiji (UNMIL), Obali Bjelokosti (UNOCI) i Gruziji (UNOMIG) te na Haitiju (MINUSTAH), Cipru (UNFICYP) i Golanskoj visoravni (UNDOF). Broj pohvala na rad naših „mirovnjaka“ raste usporedo s povećanjem hrvatskog udjela u mirovnim vojnim operacijama.

Za dobivanje velikog povjerenja uvelike je zaslužno i nastavno središte za međunarodne vojne operacije (SMVO) u Rakitju u kojem se provodi završna obuka pojedinaca i postrojbi koji odlaze u te operacije. U veljači 2001. provedena je obuka prvog tima kandidata za vojne promatrače UNMEE. Godinu kasnije Središte je organiziralo i provelo obuke vojnih promatrača-časnika (satnik-pukovnik) Oružanih snaga za misije UNAMSIL, UNMEE, UNMOGIP i MINURSO. Tijekom 2003. razvijeni su i provedeni tečajevi za operacije potpore miru. Glavna je zadaća SMVO-a obuka (pojedinaca, timova i postrojbi koje se pripremaju za misiju), odabir (ocjena pojedinaca i timova te uvježbanosti) logistička potpora pojedinaca i postrojbi tijekom priprema i vježbi za MVO, te praćenje pojedinaca tijekom boravka u misiji i provođenje preduputne obuke u trajanju od tjedan dana, u koju uz ostalo (poznavanje SOP-ova) spadaju priprema glede obitelji i psihološka priprema.

Pripadnici Oružanih snaga RH kao UN-ovi promatrači primaju mnoštvo pohvala i priznanja, što se izravno odražava na daljnji angažman u mirovnim operacijama. Tu ponajprije mislimo na pripremu triju hrvatskih časnika za mirovnu misiju u Sudanu, izbor hrvatskih časnika za zapovjednike operacija, sudjelovanje naših instruktora u obuci vojnih promatrača za misiju u Burundiju i Haitiju, te održavanje međunarodnih vojno-promatračkih tečajeva za mirovne misije, čiji su polaznici iz Mongolije, Belizea, Kirgistana, Salvadora, Malavija, Kazahstana...

Najveće opasnosti – u Čadu

Nadalje, Hrvatska je 2000. godine prihvatila Partnerski cilj L 4212 („Pripremiti jedan vod Vojne policije za sudjelovanje u NATO-ovim vođenim vježbama i operacijama/misijama“). To je rezultiralo formiranjem prvog voda VP-a za borbenu potporu mirovnim misijama (dobrovoljni pristup), koji je s obukom počeo u svibnju 2001. Dana 28. veljače 2003. prvi je hrvatski kontingent s 44 pripadnika Vojne policije i zamjenikom zapovjednika multinacionalne satnije VP-a otišao u Kabul u Afganistanu kao prva hrvatska postrojba u mirovnoj operaciji održavanja mira (ISAF). Dužnosti u misijama ISAF-a dijele se na poslove opće VP i kriminalističke VP. Poslovi opće VP su provedba vojnih zakona, reda i discipline, patroliranje i izviđanje, osiguranje konvoja, postavljanje i nadzor na kontrolnim točkama, smirivanje javnih nemira, okruženje i pretraga objekata i osoba, obuka lokalnih sigurnosnih partnera, zaštita objekata te VIP-zaštita u mjestu i pokretu.

Tim kriminalističke VP sastavljen je od časnika (istražitelja) i dočasnika (tehničara), specijaliziranih za istraživanje mjesta događaja svih kaznenih djela i prekršaja, za analizu i procesuiranje dokaznog materijala te za pregovaranje i podnošenje izvješća nadležnim tijelima. U listopadu ove godine 15 pripadnika Bojne za specijalna djelovanja (BSD) otputovalo je pod okriljem EU-a u dosad najopasniju mirovnu misiju - na sjever Čada, uz granicu s nemirnom sudanskom pokrajinom Darfur. Kao najelitnija postrojba hrvatskih Oružanih snaga, u sastavu EUFOR-a djelovat će kao dio MLOT-a, mobilnog promatračkog tima za vezu, kakav Hrvatska već ima u misiji ISAF. Broj Hrvata u misijama povećava se i sudjelovanjem pripadnika MUP-a koji sudjeluju u misijama EUPOL/Afganistan (od 2007.), UNMIT/Istočni Timor (od 2005.), UNFICYP (od 2007.), UNMIK/Kosovo (od 2005.) te MINUSTAH/Haiti (od 2007.). Uloga je policije izgradnja policijskog sustava i rekonstrukcija civilnog društva u tim zemljama.

Plaća i terenski dodatak za rizik

Sudjelovanjem u mirovnoj misiji pripadnici Oružanih snaga dobivaju redovnu plaću, uvećanu za terenski dodatak, koji izravno ovisi o težini misije. Tako, primjerice, u Afganistanu i Čadu terenski dodatak iznosi 90 eura po danu + 10 za MLOT, a na Golanskoj visoravni 100 dolara po danu. Mirovne misije državu godišnje stoje oko 300 milijuna kuna, što je šest posto ukupnog obrambenog vojnog proračuna. Svaka mirovna misija donosi i stanovite zdravstvene rizike. Najčešće su to bolesti kao što su kolera, malarija, encefalitis, hepatitis A i B, HIV, bjesnoća, žuta groznica i dječja paraliza, odnosno bolesti tipične za određena područja (zaraze prenošene hranom i vodom koje su zagađene bakterijama ili parazitima).

Sa sigurnosnog se aspekta prijeteće ugroze uglavnom svode na iznimnu zatrovanost minama i prijetnju mogućih izravnih ugroza tjelesnog integriteta pripadnika misije uslijed sukoba paravojnih skupina. Zbog toga, ovisno o ugrozama, svaka misija dobiva određeni stupanj sigurnosnog rizika. I u misijama ISAF-a također su zastupljene bolesti tipične za to područje. Sa sigurnosnog aspekta prijeteće se ugroze uglavnom svode na iznimnu zatrovanost minama, na prijetnje improviziranim eksplozivnim napravama te na borbeno djelovanje pobunjeničkih skupina.

Tehnika snižavanja tenzija

UN-ove mirovne misije (operacije) u svom najširem smislu predstavljaju tehniku snižavanja tenzija između sukobljenih strana u političkom, diplomatskom, gospodarstvenom ili vojnom sukobu, a oblikuju se kao intelektualni izazov kroz improvizaciju pragmatične diplomacije i neprovokativnog odvraćanja. Kao novi i sveobuhvatni izraz, te misije obuhvaćaju široko područje aktivnosti na mjestima gdje je okružje nedefinirano (više nego u ratu). Razlikuju se tri vrste mirovnih aktivnosti: potpora diplomaciji (uspostava mira, izgradnja mira i preventivna diplomacija), održavanje mira i nametanje mira (može uključiti borbene aktivnosti), pri čemu se posebno ističu misije nametanja (zaštita humanitarne pomoći, nametanje sankcija, zapovijedi i stabilnosti, djelotvorno odvajanje zaraćenih snaga i uspostava zaštićenih zona) te održavanja mira. Uspostavljanje mira proces je u diplomaciji, vođen posredovanjem, pregovaranjem ili drugom vrstom mirovnog dogovora koji prekida razmiricu i rješava pitanje koje vodi k sukobu.
Izgradnja mira sastoji se od postkonfliktnih akcija, prvotno diplomatskih, koja osnažuju ili iznova izgrađuju civilnu infrastrukturu i institucije kako bi se spriječila obnova sukoba. Preventivna diplomacija uključuje unaprijed poduzete diplomatske aktivnosti u predviđenoj krizi zbog prevencije ili ograničenja nasilja. U situacijama povišenih tenzija vojne aktivnosti mogu podupirati preventivnu diplomaciju, a uključuju preventivno raspoređivanje snaga, povišen stupanj spremnosti ili drugi način prikaza sile. Održavanje mira uključuje vojne ili poluvojne operacije poduzete uz pristanak svih važnih zaraćenih strana, a namijenjene su za praćenje i olakšanje provođenja postojećeg mirovnog dogovora, kao i za potporu diplomatskim naporima u postizanju dugoročnih nagodbi.

Aktivnosti održavanja mira uključuju promatranje i praćenje primirja i prekida vatre (izvješćivanje i praćenje, nadzor, istraživanje pritužbi i prekršaja, pregovaranje i posredovanje, veza suradnje) te nadgledanje primirja. S druge strane, nametanje mira primjena je vojne sile ili prijetnja njezinom uporabom u skladu s međunarodnim ovlastima, za nametanje pridržavanja opće prihvaćenih rezolucija ili sankcija. Iako su mirovne misije neratne operacije, mnoge zadaće na taktičkoj i operativnoj razini mogu zahtijevati fokusiran i ustrajan zahtjev snaga, što se provodi određenim načelima mirovnih misija: cilj (svrha), sigurnost, ograničenja, ustrajnost, zakonitost.

Vještine i tehnike promatrača UN-a su: pregovori i posredovanje časnika za vezu, administracija i logistika, osnove upravljanja i održavanja motornim vozilima, komunikacija i radio procedure, reakcija na ubojita sredstva i naprave, održavanje osobnog zdravlja i higijene, sanitet i sanitetska evakuacija (MEDEVAC), postupci u talačkim situacijama, upravljanje stresom, najviši stupanj poznavanja stranog jezika za određenu misiju, ljudska prava, razoružanje i razvojačenje, razumijevanje kulture, zaštita djece, orijentacija na zemljištu, civilno-vojna suradnja, odnosi s medijima... Za preuzimanje takvih obveza nužna su visoka etička načela i psiho-fizička sposobnost djelatnika UN-a pa su temeljni kriteriji: poštenje, odanost i povjerenje, odanost službi, izvrsnost, provođenje timskog rada, poštivanje općih i posebnih pravila i propisa, znanje (stjecati i obogaćivati opća, stručna i specijalistička znanja, poznavati sustav funkcioniranja UN-a, pravila i propise UN-a i ostalih organizacija sudionica misije), odgovornost i razumijevanje.