Bojim se da premalo učimo iz primjera u inozemstvu

Andrej Kovačič, predsjednik Instituta za sigurnosnu kulturu i urednik portala Varen svet

Institut za sigurnosnu kulturu (Inštitut za varnostno kulturo - IVK) predvođen Andrejom Kovačičem niz godina u susjednoj Sloveniji održava konferencije i stručne skupove posvećene pitanjima javne i nacionalne sigurnosti. Osim što Institut u slovenskom društvu promovira sigurnost kao jedan od temeljnih društvenih postulata, IVK niz godina kroz konferencije i medijske kampanje upozorava na sigurnosne izazove u obrazovnom sustavu, a prije svega u školama. Proljetos organizirana konferencija o sigurnosti i nenasilju u školama i drugim odgojno-obrazovnim ustanovama iznjedrila je neke odgovore, ali i neke dvojbe. O tome smo razgovarali s Andrejom Kovačičem.

Kakvo je opće stanje sigurnosti u školama i obrazovnim ustanovama u Sloveniji? Dobro, loše ili zadovoljavajuće?
Ako pitanje razumijemo kao stručnu procjenu trenutačnog općeg stanja, opredijelio bih ga kao zadovoljavajuće, ali s jasnim područjima za poboljšanje. Slovenske škole imaju uspostavljene mehanizme za osiguravanje sigurnosti: protokole u slučaju nasilja i prijetnji, suradnju s policijom, savjetodavne službe, preventivne programe te nove zakonske mjere. Državne institucije istovremeno naglašavaju da se treba odazivati na vršnjačko, psihološko i internetsko nasilje te prepoznavati rizike što je ranije moguće. S druge strane, sigurnost se ne može procjenjivati kao konačno uređena. Podaci i aktivnosti škola pokazuju da nasilje i konflikti ostaju važan izazov, a u 2026. također su bili aktualni pojedinačni primjeri neprimjerenog i ugrožavajućeg ponašanja mladih. Najtragičnije događaje u školama još nismo imali, ali nam se jako približavaju ako pogledamo događaje u Srbiji, Austriji i kod vas u Hrvatskoj. Bojim se da premalo učimo iz primjera u inozemstvu i da ih nismo dovoljno svjesni.

S kojim izazovima se suočava obrazovni sustav u Sloveniji kada je u pitanju sigurnost učenika i mladih, ali i sigurnost nastavnika, odgajatelja i profesora?
Naš obrazovni sustav se na području sigurnosti suočava s višeslojnim izazovima. Poseban izazov predstavlja rano prepoznavanje poteškoća i rizičnih ponašanja mladih te pravovremeno postupanje. Važan vidik je i sigurnost nastavnika, odgajatelja, profesora i drugog stručnog osoblja. I oni su izloženi prijetnjama, verbalnom ili drugom nasilju te velikim opterećenjima pri rješavanju zahtjevnih situacija. Zato se sigurnost ne smije razumijevati samo kao zaštita mladih, nego kao zaštita cjelokupne školske zajednice.

Među sistemskim izazovima vidim prije svega potrebu za boljim povezivanjem škola, roditelja, policije, centara za socijalnu skrb, zdravstvenih službi i drugih stručnih institucija. Važno je i stalno osposobljavanje zaposlenika, jasni protokoli postupanja te jačanje preventivnih programa. Slovenija je na tom području posljednjih godina napravila važne korake, između ostalog protokolima za postupanje u slučaju nasilja i prijetnji te dodatnim preventivnim mjerama. Ipak, mišljenja sam da bismo na razini države trebali donijeti i nacionalnu strategiju te uspostaviti stručnu skupinu za cjelovitu sigurnost u školama i drugim odgojno-obrazovnim ustanovama. Smatram da bi donošenje strategije i uspostava takve skupine omogućili pravovremeno i odgovarajuće reagiranje na sigurnosne izazove u školama koje donosi moderno doba. Najgore su mjere koje se nakon tragičnih događaja donose ad-hoc.

Koje se vrste incidenata i ugroza bilježe u slovenskim školama zadnjih godina?
U slovenskim školama se posljednjih godina susrećemo prije svega s vršnjačkim nasiljem, psihičkim i internetskim nasiljem, prijetnjama, vandalizmom te različitim oblicima neprimjerenog ponašanja. Poseban izazov predstavljaju i prijetnje školama koje su se u pojedinačnim slučajevima pojavile putem elektroničke pošte. Iako su neke od tih prijetnji prema procjeni policije ocijenjene kao nizak rizik, uvijek ih je potrebno provjeriti i odgovarajuće obraditi.

Važno je naglasiti da sigurnost škole nije samo pitanje fizičkih incidenata. Sve su važnije psihološka i internetska sigurnost. Zato moramo pratiti i promjene u ponašanju, socijalno isključivanje, zastrašivanje i druge znakove koji mogu ukazivati na nastajući rizik. Ključni zaokret je prelazak s reagiranja nakon incidenta na rano prepoznavanje i preventivu. To je ujedno i vrlo dobra poveznica s konceptom Sigurna škola, koji u Sloveniji od 2016. godine provodi IVK, jer se sve navedene prijetnje mogu sustavno obrađivati kroz tri stupa: fizička sigurnost – psihološka sigurnost – internetska sigurnost.

Koje veće incidente i napade u školama možete izdvojiti, kao primjere kriznih situacija?
U Sloveniji posljednjih godina nismo svjedočili brojnim masovnim nasilnim napadima u školama kakve poznajemo iz SAD-a i nekih drugih europskih zemalja. Međutim, pojavile su se ozbiljne prijetnje i događaji koji su pokazali da školski prostor nije u potpunosti izuzet od sigurnosnih rizika. Posebno se ističe travanj 2024. godine, kada se nakon pucnjave u školi u Finskoj na jednom slovenskom internetskom portalu pojavila objava koja je najavljivala nasilje u Sloveniji. Nadležna tijela obradila su prijetnju te je ona značajno utjecala na oblikovanje sustavnijeg protokola za postupanje u slučaju prijetnji školama. U siječnju 2025. aktivirana je procedura zbog sigurnosne prijetnje poslane osnovnim i srednjim školama. Policija je poruku procijenila kao generiranu poruku s niskim stupnjem rizika, ali je slučaj svejedno obrađen prema uspostavljenom protokolu. U lipnju 2025. slovenska nadležna tijela posebno je obilježio i tragični napad u školi u Grazu u Austriji. Iako se događaj nije dogodio u Sloveniji, nakon njega su nadležna tijela ponovno procijenila rizike za slovenski obrazovni sustav i naglasila potrebu za spremnošću i na najteže krizne scenarije.

Kakvi su u Sloveniji sigurnosni protokoli u školama i obrazovnim ustanovama, u slučaju napada i fizičkih ugroza?
Kod nas su uspostavljeni sigurnosni protokoli koji određuju postupanje škola i nadležnih institucija u slučaju različitih oblika nasilja, prijetnji i drugih sigurnosnih rizika. Važan korak bio je u lipnju 2024. kada je usvojen “Protokol obavješćivanja i postupanja u slučaju prijetnji odgojno-obrazovnim ustanovama”, koji povezuje škole, Ministarstvo odgoja i obrazovanja, Ministarstvo unutarnjih poslova i javne uprave te Policiju. Protokol predviđa procjenu stupnja rizika u tri razine – niskoj, srednjoj i visokoj. Policija najprije provjerava i vrednuje uočenu prijetnju, a zatim se prema utvrđenom stupnju rizika određuju daljnje obavješćivanje i mjere. Osim toga, škole imaju postupke za obradu vršnjačkog i seksualnog nasilja, a država je te protokole ažurirala. U 2025. sustav reagiranja na prijetnje dodatno je nadograđen, između ostalog mogućnošću bržeg obavješćivanja putem SMS poruka.

Važan element je i spremnost na krizne događaje. Ministarstvo i policija naglašavaju važnost sigurnosnih procjena, suradnje sa školama, vježbi evakuacije i spremnosti na različite izvanredne scenarije. S gledišta fizičke sigurnosti važno je da protokoli ne znače samo reakciju nakon incidenta. Oni uključuju i preventivu, procjenu rizika, komunikaciju, suradnju s policijom te osposobljavanje zaposlenika. Svrha je da se rizik što prije prepozna i da svaki sudionik zna kome i kako ga prijaviti.

Koliko se godišnje dogodi kriznih situacija ili incidenata u obrazovnom sustavu Slovenije? Vodi li se statistika na tom području?
Da, na području sigurnosti u našem obrazovnom sustavu vodi se statistika, no ne postoji jedna jedinstvena brojka koja bi obuhvaćala sve krizne situacije i sigurnosne incidente u školama. Podatke vode različite institucije, prije svega policija, školski sustav i inspektorat.

Najusporediviji su podaci o vršnjačkom nasilju. Policija je za 2023. godinu navodila oko 1400 obrađenih slučajeva, dok je u 2024. godini do rujna bilo već više od 1600 slučajeva. Pri interpretaciji tih podataka potreban je oprez – naime, više prijava ne znači nužno više nasilja, već može ukazivati na veću osviještenost i spremnost na prijavu. Kod ozbiljnih kriznih događaja, poput prijetnji školama, podaci se također evidentiraju, ali su takvi događaji znatno rjeđi. Stoga bi za cjelovitu sliku sigurnosti u slovenskim školama bilo korisno imati jedinstveni sustav praćenja svih važnih incidenata – od vršnjačkog, psihološkog i internetskog nasilja do prijetnji, fizičkih incidenata, vandalizma i drugih kriznih događaja. Takva baza omogućila bi bolje prepoznavanje trendova i planiranje preventive.

Što se u Sloveniji poduzima i ulaže na jačanju sigurnosnih standarda u vrtićima, školama i fakultetima?
Na području sigurnosti u vrtićima, školama i visokoškolskim ustanovama posljednjih godina jača sustavni pristup. Više se ne radi samo o reagiranju na pojedinačni incident, nego o povezivanju preventive, protokola, osposobljavanja, infrastrukture i suradnje nadležnih institucija. Važan korak bila je uspostava Protokola obavješćivanja i postupanja u slučaju prijetnji odgojno-obrazovnim ustanovama, koji određuje postupke od obavijesti i policijske procjene rizika do daljnjeg postupanja. Protokol je 2025. godine nadograđen mogućnošću bržeg obavješćivanja putem SMS poruka. Za sveučilišta, fakultete, visoke škole, studentske domove i sveučilišne knjižnice u prosincu 2024. usvojen je poseban protokol za slučaj prijetnji visokoškolskim ustanovama.

Predviđena su i osposobljavanja zaposlenika za pravilno postupanje u slučaju prijetnji i kriznih situacija. Na području školstva dodatno se ulažu sredstva u infrastrukturu i otpornost objekata. Za razdoblje 2026. – 2029. za investicije u vrtiće i osnovno školstvo raspisano je 160 milijuna eura, između ostalog za rekonstrukcije, novogradnje te poboljšanje statičke i potresne sigurnosti objekata. S gledišta IVK Instituta za sigurnosnu kulturu važno je da sigurnost razumijemo šire od same fizičke zaštite objekta. Sigurnosna kultura počinje od ljudi – od ravnatelja, nastavnika, odgajatelja, profesora, učenika i studenta. Protokoli i tehničke mjere su nužni, ali nisu dovoljni.

Što poduzeti kada se dogodi kriza u školama i kako pomoći napadnutima?
Kada se u školi dogodi krizni događaj, prvi cilj mora biti zaštita života i zdravlja djece i zaposlenika. Ključno je da zaposlenici ne improviziraju, nego da poznaju unaprijed određene postupke i znaju tko preuzima koordinaciju. U slučaju neposredne opasnosti potrebno je što prije obavijestiti nadležne službe te slijediti njihove upute. Nakon smirivanja neposredne opasnosti počinje druga, jednako važna faza: pomoć pogođenima. Ozlijeđenima treba osigurati zdravstvenu skrb, a svima uključenima odgovarajuću psihološku i socijalnu podršku.

Važna je i sigurna te odgovorna komunikacija. Škola mora učenicima, zaposlenicima i roditeljima prenijeti provjerene informacije, sprečavati širenje glasina te poštovati privatnost žrtava i drugih sudionika. Nakon krize posao ne završava. Potrebna je analiza događaja: što se dogodilo, kako je sustav reagirao, što je funkcioniralo, a što treba poboljšati. Iz svakog ozbiljnog incidenta moramo nešto naučiti i poboljšati spremnost za reagiranje u budućnosti. 

Dražen Najman