Sinj – biser u škrinji Dalmatinske zagore, središte Cetinske krajine, vladar plodnih polja, bistrih i hladnih voda i tajnovitih planina – grad koji posjetitelja osvaja u trenutku i namami na povratak. Najpoznatiji je po slavnoj viteškoj igri, Sinjskoj alci, koja se održava svake godine prve nedjelje u kolovozu u spomen junačke pobjede nad Osmanlijama 1715. Bogato ukrašene izvorne odore, topot konja, pucanj mačkula sa Staroga grada, zvonki susret koplja i alke, natjecateljski duh i viteško dostojanstvo uvjerljivi su jamci neprocjenjive vrijednosti Alke koju, kao svjetsku nematerijalnu baštinu, štiti i UNESCO.
Tako se na stranicama Turističke zajednice grada Sinja može pročitati o ovom alkarskom gradu. No ima još nešto čime se Sinj izdvaja od ostalih gradova. Četvrti puta za redom Sinj je po svim promatranim pokazateljima najsigurniji hrvatski grad.
Sinj, Đakovo, Požega, Samobor i Križevci pet su najsigurnijih hrvatskih gradova u 2017. S druge strane, Pula, Zadar, Varaždin, Šibenik i Slavonski Brod bili su najmanje sigurni hrvatski gradovi s populacijom iznad 20 000 stanovnika u prošloj godini. Ovo je četvrti puta za redom da je Sinj najsigurniji hrvatski grad.
Provedena analiza vršila se na godišnjim podacima MUP-a za 2017. godinu za 29 najvećih gradova u Republici Hrvatskoj. Tijekom izračuna latentne varijable „Nesigurnost u gradovima“ koristila su se četiri pokazatelja: broj nasilnih kaznenih djela, broj imovinskih kaznenih djela, žrtve u prometu te zloporaba opojnih droga. Broj nasilnih kaznenih djela prikazan je kao suma sljedećih kaznenih djela: ubojstvo, pokušaj ubojstva, silovanje, pokušaj silovanja, tjelesna ozljeda i teška tjelesna ozljeda; dok se broj imovinskih kaznenih djela dobio zbrajanjem razbojništva, razbojničkih krađa, teških krađa, provalnih krađa i krađa. Kod žrtava u prometu uzimao se zbroj poginulih i ozlijeđenih u prometnim nesrećama. Pokazatelj zlouoraba opojnih droga bilježi sve slučajeve korištenja bilo koje vrste opojnih droga.
Vrijednosti svakog od ova četiri pokazatelja potom su prikazane kao vrijednosti na tisuću stanovnika pojedinog analiziranog grada. Za broj stanovnika svakog grada koristio se popis stanovništva iz 2011. godine dostupan na stranicama Državnog zavoda za statistiku1. Naposljetku su uzeti prosjeci svih ovih pokazatelja kako bi se dobila aproksimacija latentne varijable „Nesigurnost u gradu“ za svaki analizirani grad u 2017. Važno je naglasiti da se ova varijabla sortira uzlazno i interpretira na način „manje je bolje“ tj. što manja prosječna vrijednost svih pokazatelja na 1000 stanovnika to je grad sigurniji.
I ove smo godine prilikom analize uzeli u obzir i tzv. „sezonalnost’’ odnosno činjenicu da određene gradove posjećuje veći broj turista pa se temeljem broja evidentiranih noćenja i ta brojka uračunala u broj stanovnika pojedinog grada što je dakako pridonijelo porastu broja stanovnika u određenim gradovima koji su turistima posebno atraktivni.
U daljnjoj se analizi posebna korektura napravila za efekt „turističkog grada“. Riječ je o gradovima koje tijekom godine posjeti zamjetan broj turista što, barem u teoriji, vodi ka povećanju stope kriminala i kaznenih djela. Korekcija je napravljena na sljedeći način: preuzeo se broj noćenja turista2 u 2017. godini za sve gradove osim Kutine gdje podaci nisu bili dostupni. Potom je izračunat udio svakog grada u ukupnoj masi broja noćenja turista za sve analizirane gradove te je taj udio oduzet od broja 1. Dobiveni se broj na kraju koristio kao faktor korekcije za efekt „turističkog grada“ te se množio s rezultatima iz prijašnje analize. Na ovaj način gradovi koji nemaju puno ostvarenih turističkih noćenja imaju jako mali faktor korekcije (koji je jako blizu 1) pa nije imao gotovo nikakav učinak na njihovu vrijednost varijable „Nesigurnost u gradu“. S druge strane, gradovi s velikim brojem ostvarenih noćenja, npr. Dubrovnik, imao je faktor korekcije dosta manji od 1 (konkretno, za Dubrovnik on iznosi 0,7) te je samim time i vrijednost „Nesigurnosti u gradu“ za Dubrovnik bila nešto manja.
Analizu je i ove godine napravio Bruno Škrinjarić, zaposlen na mjestu asistenta na Ekonomskom institutu, Zagreb od 2011. godine. Završio je diplomski studij Ekonomije na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i stekao naziv magistra ekonomije. Proveo je jedan semestar u Centru za doktorske studije Ekonomije Sveučilišta u Mannheimu, Njemačka, a trenutno pohađa doktorski studij Ekonomije na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani. Radi na doktorskoj disertaciji pod nazivom „Key competencies of economics and business administration graduates: an analysis of demand and supply side“. Područja interesa su mu ekonomika obrazovanja, primijenjena ekonometrija i industrijska ekonomika. Uključen je u rad na većem broju projekta na Ekonomskom institutu, između ostalih „Sveobuhvatni model istraživanja zabrinutosti za privatnost u online okruženju“ (projekt financiran od strane Hrvatske zaklade za znanost) i „Istraživanje učinaka inovacijske unije“ (projekt financiran u sklopu europskog Obzor 2020 programa).
Objavio je više radova, od kojih su neki i nagrađeni (Nagrada WASET akademije za najbolji rad na konferenciji International Conference on Economics and Business Information Sciences 2016. godine za rad “ Key Competences in Economics and Business Field - the Employers Side of the Story”). Redovito sudjeluje na usavršavanjima putem ljetnih školi i radonica u Hrvatskoj i inozemstvu.
Analizirajući podatke dobivene od MUP-a, Škrinjarić napominje: „Treba naglasiti i ograničenja ove analize. Prvo, radi se evidentiranim kaznenim djelima koja mogu biti pod utjecajem broja zaposlenih policajaca, jurisdikciji policijske uprave itd. Drugo, broj stanovnika danas u gradovima je gotovo sigurno drugačiji od onog iz popisa 2011. godine. Međutim, naprosto ne postoji drugi način za korekciju veličine grada. Sasvim je moguće da su se uslijed migracija značajno promijenili brojevi stanovnika pa u skladu s tim i da su podcijenjene/precijenjene stope kaznenih djela. Na kraju, smatram da efekt turističkog grada sam po sebi ne može u cijelosti objasniti razliku u broju kaznenih djela u odnosu na druge gradove“.
Kada je riječ o nasilnim kaznenim dijelima najmanje takvih djela ima u Velikoj Gorici, Petrinji, Zaprešiću, Samoboru i Solinu, dok ih je najviše u odnosu na broj stanovnika u Šibeniku, Puli, Kutini, Vinkovcima i Požegi. Kada su u pitanju imovinska kaznena djela najmanje je vjerojatno da ćete biti opljačkani u Sinju i Đakovu, no s druge strane u Puli, Zadru i Zagrebu i nećete biti toliko sigurni. S obzirom na broj stanovnika, najmanje je žrtvi u prometu u Splitu, Samoboru i Zagrebu dok s druge strane Vinkovci, Vukovar i Slavonski Brod imaju najviše žrtava u prometu. Virovitičani i dalje muku muče sa zloporabom droga, Kutina i Dubrovnik također, dok je u Samoboru i Velikoj Gorici zloporaba droga na najmanjim razinama u odnosu na broj stanovnika.
U ukupnoj sigurnosti glavni grad Hrvatske je na 20. mjestu, Split je znatno bolji na 12. mjestu, Osijek je 14., Rijeka je 16. Kada se izuzme efekt ‘sezonalnosti’ poredak najvećih hrvatskih gradova u ukupnoj sigurnosti je slijedeći: Zagreb je na 25. mjestu što znači da turisti nimalo ne pridonose nesigurnosti, naprotiv; Rijeka je na 16. poziciji, Split na 14., dakle turisti ovdje također nemaju negativan utjecaj na sigurnost. Osijek je tek jedno mjesto više na ljestvici kada se izuzmu turisti. Pula i Zadar su na začelju liste i kada ih se promatra samo u kontekstu lokalnog stanovništva i kada su korigirani za turističke brojke, a među prvom petorkom nema također promjene kada su u pitanju turističke brojke.
U odnosu na poredak godinu prije, došlo je do male izmjene u prvih pet jer u 2016. prvi je bio Sinj, na visokom drugom mjestu Požega, slijedili su Đakovo, Vukovar i Samobor. Vukovar je u 2017. ispao iz prve petorke, a Križevci su ušli u prvu petorku. No ne samo da je Vukovar ispao iz prve petorke, već je pao s četvrtog mjesta na 17.
Od ostalih turbulencija na ukupnoj listi Split se spustio s visokog šestog mjesta u 2016., na 12. mjesto u 2017. godini. Rijeka je s desetog pala na 16. mjesto, a Zagreb se s 21. popeo jednu sigurnosnu stepenicu više na 20. mjesto. Kutina je s 13. mjesta skliznula na 19. mjesto, dok su se Vinkovci s 26. popeli na 22. mjesto. Varaždin se s 23. mjesta poskliznuo na 27. mjesto. No Karlovac se zato s 27. popeo na 23. mjesto. Solin se sa sedmog spustio na 13. mjesto, a Kaštela s 9. na 11. mjesto što pokazuje da se glavni dalmatinski grad i njegovo okruženje promijenilo na lošije kada su pokazatelji sigurnosti u pitanju.
S obzirom da je namjera naše analize zorno pokazati statističke brojke i potaknuti one koji imaju lošije rezultate na promjene u segmentima u kojima su najslabiji kada je u pitanju sigurnost, smatramo da cjelovitim rezultatima istraživanja treba vrlo pomno pristupiti kako bi nadležni u tim gradovima uvidjeli u čemu leže problemi sa sigurnošću u njihovim sredinama.
Nasuprot tome, od onih kojima je sigurnost na zavidnoj razini želimo pokupiti vrijedna saznanja koja pokazuju na koji način su ostvarili takve dobre rezultate.
[ Nataša Gajski Kovačić ]