Koliko će još proći godina da dostignemo potrebne standarde?

Datum objave: 2.4.2019., 9:31
Gotovo je još jedno javno savjetovanje o Zakonu o privatnoj zaštiti. Radi se o još jednom pokušaju da se odgovori na potrebne promjene u sektoru privatne zaštite. Nisam siguran da smo dostigli sve potrebno da bi ostvarili te promjene. U ovom savjetovanju su dostavljena 133 očitovanja, 72 očitovanja fizičkih osoba, dvije udruge su dostavile 51 očitovanje, 8 komentara je dostavio Pravobranitelj za djecu i dva komentara jedno trgovačko društvo.
Kristian Družeta
 
Neću raditi usporedbu sa prethodnim javnim savjetovanjem koje je neslavno završilo prije nekoliko godina ali ću nas podsjetiti o kojem se zakonu radi i kakav je bio ishod dosadašnjeg rada na potrebnim promjenama.

Potrebno se prisjetiti da su 1996. godine Zakonom o zaštiti osoba i imovine prvi put u Republici Hrvatskoj institucionalno i cjelovito uvedeni različiti oblici privatne zaštite. Trenutno su poslovi privatne zaštite u Republici Hrvatskoj regulirani Zakonom o privatnoj zaštiti (NN br. 68/03, 31/10, 139/10) koji je donesen 2003. godine, a tijekom 2010. godine donesene su dvije izmjene i dopune. Dakle, zaštitari, čuvari i svi zainteresirani za privatnu zaštitu svakodnevno se susreću sa Zakonom o privatnoj zaštiti (NN br. 68/03, 31/10, 139/10) koji je donesen prije 16 godina te nizom pravilnika donesenih na temelju toga zakona, a koji su u više navrata mijenjani. Iako se regulator ove djelatnosti voli hvaliti da je Hrvatska primjer u regiji u pogledu reguliranja poslova privatne zaštite, iz same činjenice da ima zakon star od 16 godina, jasno je da on zahtijeva promjene kako bi se poslovi privatne zaštite regulirali na suvremeniji i djelotvorniji način.

Iz tog razloga namjera regulatora da donese novi Zakon o privatnoj zaštiti hvalevrijedna je inicijativa koja će u konačnici i rezultirati boljom uređenošću djelatnosti u privatnoj zaštiti, a prije svega kako bi se zadovoljila pravila struke. Nužno je u ovom procesu imati uključene sve dionike i cijelu zainteresiranu javnost kako bi se dobio suvremeni zakon koji će omogućiti djelotvornu privatnu zaštitu. Uključenje svih dionika bi trebalo biti sve samo ne formalno. Je li novo javno savjetovanje to postiglo, procijenite sami po broju prihvaćenih prijedloga i objašnjenja od strane regulatora poslova privatne zaštite.

Proces u kojem se sada nalazi Zakon o privatnoj zaštiti započeo je stvarno prije nešto više od pet godina. Točnije savjetovanje sa zainteresiranom javnošću o novom Zakonu o privatnoj zaštiti, odnosno procjeni učinaka propisa o Nacrtu prijedloga Iskaza o procjeni učinaka Zakona o privatnoj zaštiti započeto je 23. prosinca 2013. i trajalo je do 24. siječnja 2014. godine. Tada, za razliku od trenutnog savjetovanja, prijedlog novog Zakona o privatnoj zaštiti nije bio javno dostupan svima, iako je postojao i distribuiran je pojedinim dionicima te se samo posebnim trudom moglo doći do njega. Nije bilo poznato zašto regulator nije želio javno prezentirati novi Zakon jer rješenja koja je ponudio u njemu su uglavnom prihvatljiva i velika je vjerojatnost da bi već u ovoj fazi dobio kvalitetnije povratne informacije te konstruktivne prijedloge za još djelotvornije uređenje novog Zakona. Ipak smo napredovali kao društvo u ovih pet godina.

U nastavku procesa regulator poslova privatne zaštite je odlučio biti u potpunosti transparentan u postupku donošenja novog zakona. Naime, u sklopu savjetovanja sa zainteresiranom javnošću, u Ministarstvu unutarnjih poslova održan je 26. studenog 2014. godine, okrugli stol o Prijedlogu nacrta Zakona o privatnoj zaštiti. Bio je to treći u nizu sastanaka koje je na tu temu organiziralo Ministarstvo s ciljem izrade što bolje zakonske regulative iz područja privatne zaštite u Hrvatskoj. Doživio je taj prijedlog Zakona o privatnoj zaštiti i svoj konačni prijedlog ali nikada nije stigao do Sabora RH. Sjećam se da sam u svojoj knjizi "Tjelohranitelj - Specijalist zaštite štićenih osoba" posebno ukazao na ovu aktivnost i kod pisanja posljednjih poglavlja 2016. godine konstatirao da su prošle tri godine od početka javne rasprave o novom Zakonu o privatnoj zaštiti te da taj prijedlog zakona još nije stigao do Hrvatskog sabora, što daje nadu da je moguće još uvijek uvesti bitne promjene u njega, a koje su izostavljene u konačnom Prijedlogu nacrta Zakona o privatnoj zaštiti.

Evo tri godine kasnije, a ukupno više od pet godina nakon početka prve javne rasprave, došli smo do kraja. Pitam se jesu li sada završile sve nade o potrebnim promjenama? Hoćemo li dočekati slanje Prijedloga ZOPZ u Sabor RH i koliko će još biti potrebno godina da dostignemo potrebne standarde?

Dok to čekamo osvrnut ću se na nekoliko pitanja te interesantnih odgovora i objašnjenja koje je ponudio regulator poslova u privatnoj zaštiti.

Na prijedlog o važnosti specijalizacije i to iznad uvođenja kategorije zaštitara - specijalista, MUP odgovara: "Specijalizacija zaštitara uključivat će kvalitetnu izobrazbu koja će na primjeren način obuhvatiti sve potrebne dijelove zaštitarskog postupanja, s naglaskom na uvjete povećanih rizika. Smatramo da nije potrebno dodatno raščlanjivati specijalizacije, jer se time ograničava poslodavac koji za određene poslove možda neće duže vrijeme ili uopće sklapati ugovore o pojedinim vrstama zaštitarskih poslova".

Dakle razlog zbog kojega se neće osigurati potrebna kvaliteta pružanja usluga privatne zaštite je ta što poslodavac za određene poslove "možda neće duže vrijeme ili uopće sklapati ugovore o pojedinim vrstama zaštitarskih poslova". Pitam se što će biti kada ih sklopi? Pa makar i jedan ugovor? Ima li klijent pravo dobiti potrebnu razinu stručnosti i zaštitu specijaliste ili ćemo imati "specijaliste za sve"?

Na prijedlog da se napad na zaštitara tretira kao napad na službenu osobu, MUP odgovara: "Nema pravne utemeljenosti za proglašenje zaštitara službenim osobama, jer ne pripadaju državnoj službi". Je li to zaista pravi razlog i obrazloženje? Što kada privatne zaštitarske tvrtke pružaju zaštitu prostora i objekata koji su od državne važnosti ili recimo kritične infrastrukture? Sada mi je jasnije što će biti i sa zahtjevom djelatnika u javnom prijevozu koji traže sličnu odredbu u zakonima kako bi se zaštitili od napada. Do sada se u praksi tržilo da odgovorna osoba u pravnoj osobi bude upisana u Sudski registar kao član uprave, iako to nije bilo nigdje propisano ali u postupku registracije tvrtke od strane MUP-a se to tražilo.

Ista odredba se ponavlja u ovom prijedlogu ZOPZ-a. Na tu primjedbu MUP odgovara: "Prijedlogom Zakona više nije uvjet upisa odgovorne osobe u registar Trgovačkog suda (obrtnik je kao vlasnik odgovorna osoba, upisan u obrtni registar po posebnom propisu, osim zajedničkog obrta gdje se treba odrediti jedna odgovorna osoba za obrt), a predviđeno je da tvrtka i zajednički obrt donosi akt (Odluka ili drugi oblik akta), kojim imenuje imenom i prezimenom osobu za nadzor i organizaciju provedbe privatne zaštite prema korisnicima, te ga takvim internim aktom ovlašćuje za zastupanje u eventualnim sudskim sporovima. Obzirom da je i dosada bilo potrebno donijeti navedeni akt, te je bilo jasno da isti izrađuju pravne osobe nije isto potrebno izrijekom navoditi u predmetnom članku". Zašto MUP odbija izrijekom navesti koji akt treba donijeti i da nije potrebno tražiti upis u registar Trgovačkog suda, to oni znaju. Ostavlja li se time opet ostavlja mogućnost različitog tumačenja zakona, to znamo mi u praksi.

Za kraj ću dati još jedan zanimljiv odgovor koji govori o poduzetničkom razmišljanju i potrebama tržišta. Na prijedlog da se zadrži odredba o radu s nepunim radnim vremenom za odgovorne osobe MUP odgovara: "Odgovorna osoba za poslove privatne zaštite mora biti zaposlena na puno radno vrijeme, jer se prema dosadašnjem iskustvu pokazalo da se navedenom opcijom koriste pravne osobe radi manjka potrebne visoke i više stručne spreme za navedena radna mjesta, pa su istovremeno obavljali poslove odgovorne osobe u dvije tvrtke". Gdje je u tome problem? Zašto bi tvrtka zapošljavala na puno radno vrijeme ako za to ne postoji potreba? Zašto osobe koje ispunjavaju uvjete za odgovorne osobe ne bi radili kod dva poslodavca? Pored toga ako sam dobro shvatio u novom prijedlogu ZOPZ odgovorna osoba će moći biti ona sa srednjom stručnom spremom. Gdje je logika ovoga odgovora.

Ovdje ću stati jer imam osjećaj da regulator poslova privatne zaštite u Republici Hrvatskoj i oni koji imaju interes za ovo područje žive u dva odvojena svijeta. Koliko je taj svijet odvojen vidi se i što do danas nemamo pravilnik kojim će se propisati prostorne, tehničke i sigurnosne zahtjeve koje moraju zadovoljiti civilna strelišta i druga mjesta određena za vježbe gađanja. Rok za donošenje istoga je istekao u lipnju 2018. godine.

Koje su tu tek razlike i shvaćanjima potreba korisnika i percepcije ostvarenja sigurnosnih uvjeta na strelištima i drugim mjestima određenim za vježbe gađanja. Da, ovo je neposredno vezano uz edukaciju zaštitara, zaštitara-specijalista i sigurnosti u cjelini. Te razlike se mogu čuti i unutar samoga MUP-a.




PREGLED NAJNOVIJEG BROJA

2019.
XIX. godina, broj VII. 2019.