Privatne sigurnosne usluge uvedene su u Bangladešu između 1988. i 1990. godineod strane nekoliko tvrtki - kao što su Securex, Atondro O Nischit, Shields itd. - na ograničenoj razini. Kapetan grupe Taher Quddus (u mirovini) bio je osnivač Securexa i smatra se pionirom usluga privatne zaštite u Bangladešu. Major Talebul Mowla (u mirovini), bojnik Ahsanullah (u mirovini), potpukovnik Quader (u mirovini), bojnik Ashfaque Ahmed (u mirovini), bojnik Mokaddes (u mirovini), bojnik Zulfiqar Choudhury (u mirovini), potpukovnik Abdul Latif Khan (u mirovini), major Syed Mizanur Rahman (u mirovini), bojnik Muhammad Akhtaruzzaman (u mirovini)...
Posao je trebao vremena da raste i dobije zamah. Međutim, do 1994.- 1995., više je tvrtki počelo poslovati uglavnom u Dhaki. Sigurnosni posao doživio je veliki skok u Bangladešu i drugdje u svijetu nakon razornog napada na Svjetski trgovački centar u New Yorku u rujnu 2001. Prijetnje, posebno od strane fundamentalista, militanata i ekstremista, izazvale su najveću zabrinutost i strah. To je bilo vrijeme kada je u Bangladešu nastao veliki broj privatnih zaštitarskih tvrtki koje su radile u većem opsegu. Stari koncept 'Darwana' (tradicionalnog čuvara) promijenio se preko noći. Zaštitare u odorama organizirali su pod zastavom satnije uglavnom visokopozicionirani bivši časnici Oružanih snaga i policije kako je gore navedeno. Preuzeli su posao kako bi ga vodili profesionalno kao industriju. Ali onda se dogodio incident od 1. srpnja 2016., tog kobnog dana kada je 18 stranaca brutalno ubijeno u Gulshanu, diplomatskoj zoni Dhake. Incident je poznat kao zloglasni napad 'Holey Artisan'. „To je zadalo smrtni udarac našem položaju u svijetu. Odmah smo izgubili imidž umjerene nacije“, kažu u Bangladešu.
Vlada je bila uznemirena, ali se vrlo hrabro nosila s izazovom. Poduzeta je potpuna revizija sigurnosnog aparata u zemlji. Uspostavljena je potpuna Protuteroristička jedinica sa svim potrebnim sredstvima i napravama. Provedene su opsežne i snažne operacije za uklanjanje terorizma iz zemlje. Napori su se isplatili i ubrzo je Bangladeš ponovno zauzeo mjesto istinskog borca protiv terorizma u svijetu. Ovdje se može primijetiti da je 2006. vlada donijela Zakon o privatnim zaštitarskim uslugama iz 2006. kako bi regulirala aktivnosti privatnih zaštitarskih tvrtki. Taj je čin došao kao blagoslov za industriju. Privatna zaštitarska industrija postala je poznata i dobila je priznanje putem zakona kao ključna služba u zemlji koja radi ruku pod ruku kako bi nadopunila napore redovnih agencija za provođenje zakona u zemlji.
Danas u cijeloj zemlji radi više od 800 zaštitarskih tvrtki. Te su tvrtke stvorile mogućnosti zapošljavanja za više od 700.000 ljudi. Klijenti ovih tvrtki uključuju veleposlanstva, međunarodne organizacije, nevladine organizacije, različite industrije uključujući tvornice odjeće i farmaceutskih proizvoda, obrazovne ustanove, urede i stambene zgrade. Banke svaki dan moraju prebacivati milijarde svojim vozilima za prijevoz gotovine. Ta vozila i bankomate čuvaju privatne zaštitarske tvrtke danonoćno.
Tijekom godina privatne zaštitarske tvrtke proširile su i diverzificirale svoje aktivnosti u pružanju istražnih usluga, usluga bliske zaštite rukovoditelja, dubinske analize, hitnih evakuacija, operacija u kritičnim udaljenim područjima, sigurnosti događaja, rješavanja sukoba, logističke podrške, elektroničke sigurnosti, pomorske sigurnosti, podrška odredu pasa (K9) i drugi. Također provodimo istrage zahtjeva u slučaju smrti i izdajemo potvrdu o prijemu u bolnicu za niz osiguravajućih društava. Stoga je potrebna odgovarajuća potpora države kako bi zaštitarske tvrtke ojačale. Jedva da imamo resurse da pružimo dobru obuku našem osoblju. Nekih 700.000 (sedam lakha) ljudi zaposlenih u tom sektoru obavlja sjajan posao nadopunjujući napore redovnih agencija za provođenje zakona. Nažalost, teško da postoji dobra realizacija ili prepoznavanje doprinosa sektora.
Unatoč iznimnom doprinosu, zaštitarske službe još uvijek nisu toliko društveno prepoznate. Glavni razlog je manja ili nikakva privlačnost prema službi, budući da je to općenito slabo plaćeno zanimanje u Bangladešu. Djevojka sa sela ne bi se smjestila ili udala za zaštitara jer je čovjek siromašan i nema 'status' u društvu kao ostali uniformirani pripadnici. Postoje velike tvrtke, konglomerati, veliki CSR izvođači u zemlji koji oklijevaju platiti čuvaru čak i 5.000 - 6.000 TK za osmosatno mjesečno dežurstvo. To znači 60 USD plus za čuvara u cijelom mjesecu. S tako niskim plaćanjem, kako se može očekivati najmanje dobru uslugu od takve tvrtke? Žalosno je da udruženja zaštitarskih tvrtki također nisu aktivna niti dobri gospodari nagodbe kao druga trgovačka tijela.
Tijekom Covid-19, ovo sigurnosno osoblje smatralo se vrlo predanim poput ostalih 'boraca na prvoj liniji' -- ali nije bilo "pljeskanja" za njih. Oni su do sada "neopjevani heroji". Za razliku od liječnika, čuvara reda i drugih bezbrojnih stručnjaka, zaštitari su ostali zapostavljeni. Tvrtke čak nisu mogle osigurati odgovarajuću osobnu zaštitnu opremu (PPE), maske, rukavice itd. čuvarima jer su bile nedostupne. Tijekom razdoblja karantene bez ikakvog javnog prijevoza, život ovih čuvara postao je iznimno težak. Ipak, privatne zaštitarske službe su ostale. To je veliki posao u naprednom svijetu. Nadajmo se da će se i u Bangladešu stvari popraviti u budućnosti, piše portal thefinancialexpress.com.