Izviđački pokret nakon Drugog svjetskog rata počinje se razvijati zajedno s liberalizacijom političkog i društvenog života u Jugoslaviji 1950-ih godina. Treba napomenuti da su u zemljama „istočnog bloka“ (osim Poljske) izviđačke organizacije bile zabranjene kao elementi građanskog društvenog života, a predratni izviđački voditelji često i proganjani od strane tamošnjih komunističkih vlasti.