Taj podatak otkriva da su prioriteti američke nacionalne sigurnosti možda postavljeni na krivim nogama. Krajnje je vrijeme da se preispita što bi nacionalna sigurnost trebala značiti, piše Oona Hathaway, profesorica međunarodnog prava na Yale Law School i direktorica Centra za globalne zakonske promjene na Yale Law School, za portal Just Security.
Nakon stravičnih terorističkih napada rujna 11. srpnja 2001. SAD se upustila u globalnu misiju bez presedana kako bi iskorijenila međunarodne terorističke prijetnje SAD-u i u zemljama saveznicima. Suzbijanje terorizma već je dugo dio cjelokupne SAD-ove slike nacionalne sigurnosti, no do prije 19 godina nije bila središnja misija. To se promijenilo ubrzo nakon 11. rujna. Prvi korak bila je odluka o pokretanju rata za iskorjenjivanje sigurnih terorističkih utočišta koje je Al-Qaida koristila u Afganistanu, gdje je, vjeruje se, živio Osama bin Laden, i odakle je planirao napade.
Zakon koji je Kongres usvojio 18. rujna 2001. ovlastio je predsjednika SAD-a da može upotrijebiti svu potrebnu i primjerenu silu protiv onih nacija, organizacija ili osoba za koje smatra da planiraju ili počine terorističke napade poput onih 11. rujna, kako bi se spriječile buduće međunarodne terorističke ugroze protiv Sjedinjenih Država od strane takvih nacija, organizacija ili osoba.
Borba protiv terorizma
Uslijedilo je radikalno preusmjeravanje aparata nacionalne sigurnosti i američke vanjske politike u smislu borbe protiv terorizma. Nakon što su teroristički kampovi u Afganistanu uništeni, a talibanska vlada poražena, misija još uvijek nije bila završena. Zakon iz 2001. godine postao je okvir za globalnu protuterorističku kampanju koja traje već gotovo dva desetljeća i danas se, prema jednom nedavnom istraživanju, proširuje na 39 posto svjetskih zemalja.
Ovaj protuteroristički program nije bio jeftin. Istraživanje Stimson centra za 2018. godinu procjenjuje da je ta borba koštala 2,8 bilijuna dolara tijekom fiskalnih godina od 2002. do 2017. godine. Potrošnja na protuterorizam činila je gotovo 15 posto savezne diskrecijske potrošnje u iznosu od 18 bilijuna dolara u tom razdoblju.
Ali koliko je američkih života stvarno spasilo ovaj program? Terorizam, naravno, predstavlja stvarnu opasnost za život, a te prijetnje mogu biti pogubne. Ali u većini godina u svijetu je bilo relativno malo smrtnih slučajeva terorizma. (Istina je da su borba protiv terorizma u SAD-u možda suzbila napade protiv Amerikanaca i saveznika SAD-a, ali taj trend ne pokazuje veliki pad smrtnosti od terorizma nakon 2001. godine. Ako ništa drugo, oni su porasli kao udio u ukupnoj smrti.) 9 / 11 napada, u kojima je ubijeno 3000, bio je najsmrtonosniji teroristički događaj na svijetu u posljednje vrijeme. Ali sveukupno, smrt od terorizma relativno je rijetka - i to ne samo u SAD-u. ali širom svijeta. Najčešće su u Iraku, gdje je u 2017. godini zbog terorizma došlo 4,3 posto svih smrtnih slučajeva, slijede Afganistan, Sirija i Somalija, gdje je preko terorizma smrtno stradalo više od 1 posto. Globalno gledano, oni čine samo 0,01 posto smrti.
Koliko god poražavajući bili teroristički napadi 11. septembra, broj smrtnih slučajeva COVID-19 već je veći samo u državi New York, gdje je do 5. travnja navodno umrlo više od 4.000. Ukupni dio Sjedinjenih Država. broj smrtnih slučajeva od koronavirusa sada je blizu 10 000. Procjene govore da bi konačni broj poginulih mogao biti i preko 100.000. Zaista, predsjednik Donald Trump nedavno je sugerirao da bi 100.000 američkih smrti značilo „svi smo obavili jako dobar posao“.
Oni koji vjeruju da bi temeljni cilj programa nacionalne sigurnosti trebao biti zaštititi američke živote, očito zna što su prioriteti. Baš kao što su napadi 11. rujna doveli do preusmjeravanja politike nacionalne sigurnosti oko protuterorističke misije, kriza COVID-19 mogla bi i trebala dovesti do preusmjeravanja nacionalne sigurnosne politike. Trebala bi postojati Komisija koja će procijeniti nedostatke Sjedinjenih Država u reagiranju na pandemiju i planu oporavka.
Ključni koraci
Do sada je već jasno nekoliko ključnih koraka koje bismo trebali poduzeti:
Prvo bismo trebali trošiti manje vremena i resursa na borbe protiv terorizma u inozemstvu. "Beskrajni ratovi" koji su započeli nakon 11. rujna konačno bi se trebali završiti. Islamska država, al-Qaida i povezane terorističke skupine uglavnom su usredotočene na lokalne i regionalne ciljeve u zemljama gdje im loše upravljanje i sistemski sukobi omogućuju napredak. Moralo bi se ponovno procijeniti koji od programa Amerikance čini sigurnijima odnosno jesu li bitni za druge važne vanjskopolitičke ciljeve. Argument da bismo trebali trošiti manje na protuterorizam nije nov.
Drugo, taj bi novac trebao biti preusmjeren u dio globalnih zdravstvenih programa i pomlađivanje međunarodnih institucija koje su sposobne reagirati na globalne prijetnje poput COVID-19. Jedna jasna lekcija ove krize je da, kada je riječ o pandemiji, nijedan narod se ne može sam zaštititi. Bitna je međunarodna suradnja. Svjetska zdravstvena organizacija igra važnu ulogu u borbi protiv virusa. No, rad joj je ograničen financiranjem. Pandemija je globalna i zahtijeva globalni pristup. No, međunarodne institucije nisu imale niti financija niti međunarodnu potporu da igraju ulogu koju bi trebale imati u koordinaciji brzog globalnog odgovora na širenje virusa. Kad ova kriza završi, bitno je procijeniti kako koordinirati brži i učinkovitiji globalni odgovor kada se pojavi sljedeća pandemija.
Treće, trebali bismo priznati da je kamen spoticanja nacionalne sigurnosti SAD-a loš zdravstveni sustav. Sada je jasno da je univerzalna zdravstvena zaštita pitanje nacionalne sigurnosti. Amerikanci riskiraju smrt većem broja ljudi ovoj pandemiji nego u bilo kojem ratu od Građanskog rata. Neki su Amerikanci odgodili traženje skrbi u ranim danima pandemije zbog zabrinutosti da si ne bi mogli priuštiti zdravstvenu zaštitu. I sad kad su milijuni izgubili posao usred pandemije, naš zdravstveni sustav čini se nepravednijim i opasnim.
Napokon, moramo proširiti leću nacionalne sigurnosti kako bismo razmišljali o svim ozbiljnim globalnim prijetnjama ljudskom životu. Terorizam bi trebao biti dio razgovora, ali ga treba razmotriti uz druge, goruće prijetnje američkim životima, uključujući pandemije, druge prijetnje javnom zdravlju i klimatske promjene. Procjene prijetnji trebaju se temeljiti na znanstvenim procjenama stvarnih globalnih prijetnji koje zahtijevaju ozbiljna globalna rješenja.