Dobar dio njih u početku ove pandemije nije imao niti zaštitnu opremu kao što su zaštitne maske i rukavice, no tvrtke su se brzo snašle te svoje ljude opremili zaštitnom opremom. A što kažu sami čuvari, zaštitari, zaštitari tehničari... kako im je raditi tijekom korona krize. Protekla dva mjeseca radili su svaki dan uz puno promjena i prilagođavanja, a u skladu s odlukama Stožera civilne zaštite. Od početka krize zaštitari u trgovinama nisu više radili zaštitarske poslove u civilu kako bi pratili osobe sumnjivog ponašanja i sprječavali krađe te privremeno zadržavali počinitelje krađa, već su isključivo radili u uniformi na ulazima u trgovine. Opis njihova posla bio je kontrola ljudi na ulazu u objekt te kontrola ponašanja unutar objekta.
Regulirali su broj kupaca koji smije biti u trgovini, upozoravali kupce na socijalnu distancu, upozoravali ih na dezinficiranje ruku na ulazu u trgovinu, odnosno provodili su sve propisane epidemiološke mjere za trgovine prehranom. Većina kupaca slušala je upute koje su im izdavali zaštitari, no bilo je i onih koji su negodovali zbog novih propisa. Na početku krize zaštitarima su smjene bile 13 sati dnevno da bi se skratile na 9 sati i sada se opet vratile na 13 sati otkako su se trgovine vratile na normalno radno vrijeme.
Ne smijemo zaboraviti ni zaštitare koji su radili na prijevozu i prijenosu novca te koji su redovno prikupljali dnevne utrške iz trgovina, punili i servisirali bankomate. I oni su se prilagođavali novoj rutini uzrokovanom izvanrednom situacijom. Svakodnevno su morali dezinficirati blindirana vozila za prijenos i prijevoz novčanih pošiljki te biti propisano opremljeni maskama, rukavicama i dezinficijensima. Najviše problema su im zadavale česte promjene radnog vremena poslovnih subjekata koji su radili, a od kojih su morali preuzimati ili im dostavljati novac. Tu su još i svi ostali vrijedni radnici koje treba spomenuti da bi se kotačić kao što je zaštitarska tvrtka pokretao i radio, a to su dispečeri, interventne grupe, čuvari i zaštitari na objektima, vatrogasci, zaštitari tehničari, nadzornici, voditelji poslova, direktori i sami vlasnici zaštitarskih tvrtki.
S obzirom na to da veliki dio zaštitara koristi javni prijevoz za dolazak i odlazak na posao, najveći problem im je bio kada je on ukinut. Mnoge zaštitarske tvrtke su se organizirale pa su svoj vozni park koristile za prijevoz radnika na posao i s posla. No bilo je i onih koji su se snalazili na sve moguće načine. Neki su na posao odlazili biciklima, neki pješice, neki su se organizirali pa odlazili s posla i na posao s kolegama koji posjeduju osobne vozile, neke su vozili članovi obitelji, susjedi, prijatelji, poznanici... Sustav e-propusnica je funkcionirao dobro te zaštitari nisu imali nikakvih problema na uspostavljenim policijskim punktovima, a poslodavci su im na vrijeme izdavali propusnice i u papirnatom i u elektronskom obliku.
Zanimalo nas je li se promijenio odnos klijenata prema zaštitarima u ovoj krizi, odnosno prema zaštitarskoj profesiji, pogotovo jer je novim Zakonom o privatnoj zaštiti ona definirana kao sigurnosna gospodarska djelatnost. Zaštitari po tom pitanju izražavaju svoje nezadovoljstvo i gotovo svi od reda kažu da klijenti i dalje imaju isti negativni stav prema njima te da se prema njima odnose bez poštovanja i s njima ulaze u nepotrebne rasprave. U budućnosti bi svakako morali proraditi na odnosu klijenata prema zaštitarima i u rješavanju tog dugoročnog problema. Ključ svega je edukacija i jednih i drugih te međusobni dijalog svih aktera iz naše nove sigurnosne gospodarske djelatnosti - zajedničkog naziva privatna zaštita te njihovih naručitelja usluga. (Eugen Antić)