« Povratak na sadržaj Broj 7 | Godina 2019

Ususret konferenciji Sugurnost u odgoju i obrazovanju

Nije dovoljno reći: ‘Samo ugasi mobitel, ignoriraj ih, ne trebaš čitati poruke’

Potrebno je jasno razumjeti razliku između uobičajenih vršnjačkih sukoba, koji su zdravi za dječji razvoj, i vršnjačkog nasilja koje je štetno i zahtijeva intervenciju odraslih. To znači da i odrasli i djeca trebaju biti educirani kako bi mogli prepoznati da se radi o slučaju vršnjačkog nasilja
[ Thea Tesko ]

Djeca koja doživljavaju nasilje mogu imati vrlo ozbiljne posljedice. Može se javiti agresivno ponašanje, znaju biti tjeskobni i rastreseni, sniženog raspoloženja i samopoštovanja te imati suicidalne misli, psihosomatske tegobe, teškoće spavanja i teškoće koncentracije, objašnjava magistra psihologije Marija Stojević iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba .

Psihologinja ‘Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba’ jedna je od predavačica na konferenciji “Sigurnost u odgoju i obrazovanju” koja se održava 25. rujna u Westin hotelu u Zagrebu. Konferencija će se baviti pitanjima poput onog “Jesu li djeca u današnje vrijeme dovoljno zaštićena u školama?”, a cilj je podići svijest odgojno-obrazovne zajednice i relevantnih institucija, kao i samih učenika i roditelja.

Psihologinja ‘Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba’ jedna je od gostiju predavača na konferenciji “Sigurnost u odgoju i obrazovanju” koja se održava 25. rujna u Westin hotelu u Zagrebu. Konferencija će se baviti pitanjima poput onog ‘Jesu li djeca u današnje vrijeme dovoljno zaštićena u školama?’, a cilj je podići svijest odgojno-obrazovne zajednice i relevantnih institucija, kao i samih učenika i roditelja.

Stojević je dugi niz godina aktivna u području rada s djecom osiguravajući psihosocijalnu pomoć onima kojima je to najpotrebnije: „Najugroženija skupina su djeca koja istovremeno čine i doživljavaju nasilje.

Ona često imaju znatno narušenu sliku o sebi, podjednake razine anksioznosti i depresivnosti kao i žrtve te su sklona ljutnji i neprihvatljivim ponašanjima“. Tu su i razni faktori koji se mogu očitati iz ponašanja djeteta izloženog nasilju kao što je otpor prema odlasku u školu, izostajanje, pad u školskom uspjehu, traženje blizine učitelja i socijalna izolacija.

Nije dovoljno samo djelovati kada se već nasilje dogodilo, nego biti proaktivan i raditi na identifikaciji i umanjivanju rizika koji pogoduju štetnim ishodima po dijete.

Nasilje se javlja u svim dobnim skupinama
Iako statistike o vršnjačkom nasilju variraju bitno je za shvatiti kako se ono javlja u svim dobnim skupinama. Najzastupljenije je u višim razredima osnovne škole te opada u kasnijoj adolescenciji. Svakako treba napomenuti kako je čak oko trećina djece u nekom trenutku bilo uključena u nasilje, ili kao žrtva ili počinitelj, mišljenje je psihologinje Stojević.

Jedan od najzapamćenijih slučajeva u Hrvatskoj svakako je onaj Luke Ritza, maturanta zagrebačke gimnazije koji je 2008. godine brutalno pretučen na Mostu slobode. Od zadobivenih ozljeda umro je nekoliko dana kasnije, a problem nasilja po prvi put dobio je težinu u javnosti i medijima. Čak pet mjeseci nakon ubojstva, uhićena su petorica maloljetnika i mlađih punoljetnika za koje se sumnjičilo da su sudjelovali u cipelarenju i premlaćivanju Luke. Danas, ime Luka Ritz predstavlja simbol borbe protiv uličnog i vršnjačkog nasilja.

Za nasilničko ponašanje te izazivanje nereda važeći Kazneni zakon Republike Hrvatske člancima 323. a i 324. regulira kaznu zatvora do tri godine.

No, osim fizičkog nasilja, svakako treba spomenuti i ono psihičko. Iako su za psihičko zlostavljanje kazne manje nego za fizičko (prema članku 133. Kaznenog zakona, kaznom zatvora do dvije godine), posljedice mogu biti tragične.

Prisjetimo se slučaja 15-godišnje M.J. iz Labora koja je 2013. godine počinila samoubojstvo zbog brutalnog vrijeđanja koje je konstantno trpjela od grupe vršnjaka. Jedno popodne nije se vratila kući nakon škole, a sljedeće jutro majka ju je pronašla mrtvu pored izvorišta vode na obližnjem brdu.

“Potrebno je jasno razumjeti razliku između uobičajenih vršnjačkih sukoba, koji su zdravi za dječji razvoj, i vršnjačkog nasilja koje je štetno i zahtijeva intervenciju odraslih. To znači da i odrasli i djeca trebaju biti educirani kako bi mogli prepoznati da se radi o slučaju vršnjačkog nasilja“ komentira Stojević te dodaje kako se tu slučaju vršnjačkog nasilja treba obavijestiti škola i nadležni Centar za socijalnu skrb, a po potrebi i policiju.

Treba posebno istaknuti da istraživanja pokazuju da su upravo djeca koja su doživjela nasilje (u obitelji, među vršnjacima itd.) u značajno većem riziku da i sama počine nasilje.

Veliki problem danas predstavlja i more društvenih mreža koje su relativno nove i zakonski neregulirane, a mogu izazvati ozbiljne posljedice na ponašanja maloljetnika i adolescenta. Facebook, Instagram, Twitter i YouTube samo su neki od alata na kojima se širi govor mržnje i omalovažavanje, a jednom riječju možemo to nazvati ‘cyberbulling’.

“Vršnjačko nasilje koje se odvija na internetu relativno je novi oblik, o kojem još uvijek mnogo toga saznajemo. Iako sve više roditelja i stručnjaka koji rade s djecom ima znanja o online svijetu, često nemamo potpuni uvid u to na koji način djeca koriste internet”, objašnjava Stojević. Poseban naglasak stavlja na činjenicu da nasilje putem društvenih mreža treba shvatiti jednako ozbiljno kao i nasilje uživo.

Grupe poput ‘Najveće ku*ve u Osijeku’, ‘Riječke ku*ve, žigola i idioti’ te ‘Vinkovačke ku*ve i d*olje’ samo su neke od uvredljivih stranica koje su zgrozile korisnike društvenih mreža. Iako su grupe ubrzo uklonjene, ponižavanje i sramoćenje mladih djevojaka (čija su imena i prezimena javno objavljena na društvenim mrežama) i dalje je ostavilo gorak trag u njihovim životima.

“Nije dovoljno djetetu reći: ‘Samo ugasi mobitel, ignoriraj ih, ne trebaš čitati poruke’. Pogrdne riječi koje si napišemo jednako su stvarne kao da su izrečene u lice.

Mnoga djeca nisu svjesna da ono što stave na Internet tamo zauvijek ostane, pa tako i svaki slučaj nasilja ostane trajno zabilježen”, objašnjava Stojević. Veliki problem društvenih mreža je anonimnost počinitelja jer putem interneta on može ostati anoniman.

“Počinitelj ne mora biti suočen s reakcijama žrtve kao kad se radi o nasilju uživo, čime se smanjuje empatija”, komentira.

Osim posljedica psihičkog i fizičkog nasilja, treba razumjeti razloge koje dovode djecu do nasilnog ponašanja. Nemoguće je izdvojiti samo jedan uzrok. Tu su osobna obilježja djeteta, obiteljsko, školsko i vršnjačko okruženje te klima i stavovi u društvu.

“Osjećam se odgovorna za svakog učenika koji se nasilnički ponaša jer je svaki učenik dio odgojno-obrazovnog sustava, a i ja sam profesionalac u tom sustavu”, govori Alma Rovis-Brandić, viša savjetnica za defektologe (socijalne pedagoge) i preventivne programe iz Agencije za odgoj i obrazovanje.

“Činjenje nasilja je, između ostalog, povezano s negativnom slikom o sebi, osjećajem superiornosti, teškoćama u suočavanju s emocijama i rješavanju konflikta, manjkom socijalnih vještina i drugo. Obiteljski čimbenici, poput prisutnosti nasilja u obitelji i psihološke dobrobiti roditelja također imaju utjecaj. Pokazalo se da su smanjena uključenost roditelja i manjak nadzora nad aktivnostima djeteta povezani s pojavom neprimjerenih ponašanja”, naglašava Stojević ulogu obitelji u nasilju nad maloljetnicima i adolescentima.

Otuđenje sve prisutnije
Obiteljski čimbenici veoma su bitni ne samo zbog uzroka nasilja, već i zbog rješavanja ovog problema. Najveći postotak djece koja dožive vršnjačko nasilje povjeri se upravo roditeljima. Stojević smatra kako u takvim situacijama ne treba bježati od nadležnih institucija te stručnjaka kao što su psiholozi, socijalni radnici i socijalni pedagozi. Njezino mišljenje dijeli i Alma Rovis Brandić: “Odgojno-obrazovni sustav izuzetno je važan čimbenik u prevenciji nasilja jer je škola u Hrvatskoj obavezna, učenici u školi provode veliki dio dana pa su nam dostupni, a odgojno-obrazovni djelatnici su stručnjaci koji, uz obrazovne, imaju i odgojne kompetencije i zadaće.

Dodaje da treba znati pravovremeno prepoznati posebne potrebe učenika i njihove krizne trenutke.

Najveći broj preventivnih programa usmjeren je pozitivnom razvoju mladih, jačanju njihove otpornosti, razvoju socijalnih i emocionalnih vještina, osnaživanju mladih za hrabro i učinkovito suočavanje sa životnim zadaćama i izazovima.

Osim fizičkog i psihičkog zlostavljanja učenika od strane učenika, u posljednje vrijeme u javnosti se sve više iznose slučajevi u kojima učenici napadaju profesore. Jedan od takvih je napad na vjeroučitelja u Elektrostrojarskoj školi u Varaždinu.

Učenik je fizički nasrnuo na profesora za vrijeme nastave, a Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske reagirao je i oštro osudio nasilni čin. Ravnatelj je u konačnici donio odluku o pedagoškoj mjeri isključenja učenika iz škole, a o svemu su obaviješteni Centar za socijalnu skrb i policija.

“Promijenio se odnos prema autoritetu koji više nije neupitan, promijenio se odnos prema pravima djece na čijem poštivanju moramo inzistirati, iako to neki iskreno nisu spremni prihvatiti; promijenila se uloga roditelja u obrazovanju koji postaju partneri; promijenili su se odnosi u obiteljima te je otuđenje sve prisutnije. Znamo da nije uvijek lako prilagoditi se promjenama, a znamo i da uvijek postoje otpori prihvaćanju promjena”, komentira Rovis-Brandić koja ima više od tri desetljeća iskustva u radu s djecom. Slučajeva, kako nam govori socijalna pedagogica, bilo je raznih, no što se dogodi kad profesor uzvrati?

Unazad pola godine, profesor Franjo Dragičević fizički je nasrnuo na učenike kad su ga prilikom jednog nastavnog sata gađali kredom. Kad je cijela priča izašla u javnost, brojni nastavnici i profesori počeli su se javljati sa sličnim iskustvom. Sve je to rezultiralo svojevrsnim pokretom nazvanim ‘’I ja sam Franjo’’.
 

PREGLED NAJNOVIJEG BROJA

2019.
XV. godina, broj VIII. 2019.