« Povratak na sadržaj Broj 5 | Godina 2018

Dražen Besek, trener i bivši nogometaš

U sportu je sigurno da ništa nije sigurno

Bio sam u Egiptu, kada je izbio vojni puč na Mubaraku, i moram priznati, uz svu moju hrabrost, čovjek se osjeća bespomoćno jer nema situaciju u svojim rukama
Dražen Besek, bivši je nogometaš i trener koji nakon posljednjeg trenerskog angažmana na Malti, trenutno živi u svom rodnom gradu Varaždinu. 
 
U svojoj ste trenerskoj karijeri vodili brojne klubove iz Hrvatske (Čakovec, Slaven Belupo, Varteks, Zagreb, Osijek), Poljske (Zaglebie Lubin), Slovenije (Drava Ptuj), Kine (Shanghai Shenhua, Hunan Billows, Wuhan Zall, Tianjin Songjiang), Malte (Birkirkara). Što sada radite?
Trenutno sam bez angažmana, što znači da sam kod kuće i bavim se stvarima kojima se ne mogu baviti kad sam odsutan - kućanskim poslovima.
 
Nogometnu ste karijeru započeli u Varteksu, bili ste u ljubljanskoj Olimpiji, Dinamu, francuskom Vallaurrisu, danskom Ikastu, austrijskom Casinu, a igračku ste karijeru završili gdje ste je i počeli - u Varteksu. Biste li u svojoj nogometnoj karijeri išta mijenjali?
Zadovoljan sam sa svime što sam u svom poslu postigao, a najviše time što to nikad nisam smatrao poslom. Uvijek se u životu može i više, ali moramo biti svjesni da se može i manje i lošije. S današnjim iskustvom sigurno bih neke stvari uradio drugačije, ali ne žalim ni za čim.
 
Po vašem mišljenju, je li trenerski posao logičan slijed nakon aktivne nogometne karijere s obzirom da Vi točno znadete kako se u kojoj situaciji igrač osjeća na terenu?
U sportu je sigurno da ništa nije sigurno, tako da i logika nije baš normalna stvar, jer sport je nepredvidiv, ali može se reći da su predispozicije bivših sportaša da se nastave baviti trenerskim poslom veće od onih koji su svoja znanja stjecali kroz knjigu, bez prakse i natjecateljskog adrenalina.
 
Svi znamo da je konflikte na nogometnom terenu teško izbjeći, bilo između protivničkih igrača, bilo između igrača ili trenera sa sucima. Na koji način ste vi rješavali konfliktne situacije na terenu, bilo kao igrač, bilo kao trener?
Konflikt sam po sebi nije dobar, ali svi znamo da ga je u sportu teško izbjeći. Kvaliteta čovjeka, igrača i trenera vidi se i po tome koliko može kontrolirati svoje emocije, a samim tim i konfliktne situacije. Svaka situacija je posebna i zahtijeva brzu i pravovremenu reakciju jer o njoj ovisi razvoj i smjer određenog problema. Iskustvom se dobije i osjećaj za moguće konflikte pa se na vrijeme mogu izbjeći.
 
Kakva se zaštita pruža igračima na velikim nogometnim natjecanjima, u smislu zaštitara, policijske pratnje i slično. Možete li navesti neki događaj gdje su sigurnosne mjere bile posebno izražene?
U današnje vrijeme pruža se velika pažnja osiguranju sportaša. Sjećam se primjera kada sam radio u Shanghaiu - uvijek smo imali pratnju na gostujućim utakmicama od strane policije, ali oni nam nisu bili nikakva sigurnost jer je tamo bila tolika gužva na ulicama da nisu imali kamo maknuti sve te ljude na ulicama.
 
Nažalost nogometne utakmice su nerijetko i poprišta nereda, među suparničkim navijačima ili onih usmjerenih prema upravama klubova. Kako se igrači osjećaju kada je sigurnost na tribinama narušena, ili kada na teren uleti baklja?
Danas je više nego ikad prisutan navijački bunt i on se manifestira kroz baklje, dimne bombe... Sigurno je da se sudionici na terenu ne osjećaju ugodno ali važno je da ne dolazi do sukobljavanja navijača na tribinama i da se to spriječi. Važne su sigurnosne mjere koje trebaju osigurati organizatori priredbe.
 
Kako biste se u privatnom životu ponijeli da se nađete u nekoj opasnoj situaciji? Ili da se netko od Vama bliskih osoba nađe u opasnoj situaciji? Jeste li se ikada našli u nekoj situaciji u kojoj je Vaš život bio ugrožen?
Teško je reći kako bih se ponio u određenoj situaciji, jer mi se možemo pripremati za određene situacije, ali ne možemo se pripremiti za količinu adrenalina i iznenađenja u danom trenutku. Bio sam u Egiptu kada je u Kairu izbio vojni puč na Mubaraku i,  uz svu moju hrabrost, moram priznati da se čovjek osjeća bespomoćan jer nema situaciju u svojim rukama.

Jeste li ikada bili žrtva lopova ili neke prijevare? Kako štitite svoju imovinu? 
Bio sam žrtva krađe. Čovjek se osjeća jadno i iskorišteno, ali gledaš dalje. Pokušao sam izvući pozitivne stvari od tog čina. O svojoj imovini se brinem na način da je čuvam koliko je to u mojim mogućnostima i da je pravno zaštitim putem osiguranja. Ulaganje u budućnost i u sebe, sigurnost i spokojnost - uvijek se isplati! 
 

PREGLED NAJNOVIJEG BROJA

2019.
XIV. godina, broj IV. 2019.