« Povratak na sadržaj Broj 7 | Godina 2016

Novi pištolj H&K SFP9 (HK VP9)

Kad u Heckler & Koch nešto naprave, nikad ne pogriješe

VP9 se ističe prvenstveno po odličnoj ergonomiji rukohvata kojoj ne može parirati niti jedan drugi pištolj. Isto tako okidanje na VP9 je praktički dovedeno do najviše moguće razine za ovakvu vrstu pištolja i po svojim karakteristikama na tržištu mu jedino možda parira Waltherov PPQ
[ Matija Šeničnjak ]

Prije sto godina, kada bi se spomenuo pištolj, slika koja bi se pojavila u umu ljudi bio bi Mauser C96 ili Luger P08. Danas je to pištolj Glock. Činjenica je da su Glockovi modeli nepovratno promijenili trendove u industriji oružja pa i sam način na koji poimamo pištolj. Ranije je, pištolj kao predmet, bio više stvar prestiža i luksuza. Stroj koji je trebalo održavati, brinuti se o njemu i čiji je popravak ipak iznosio trošak. Korištenje je isto tako iziskivalo određeno znanje, posebice znanje rastavljanja i održavanja. Glock je to sve promijenio. Sušta jednostavnost konstrukcije, finiš koji može podnijeti i najteže uvjete eksploatacije i jednostavnost rukovanja, zamjetno su pojednostavili živote onih koji oružjem, posebice pištoljem, barataju svaki dan. Glock je po mnogima donio i mnoge inovacije u svijet oružja. Polimerni rukohvat i opaljenje udarnom iglom bez udarača su trendovi koji danas vladaju svijetom pištolja i često se pripisuju Glocku kao oružju koje ih je uvelo. Međutim to nije istina. 1970. godine, dvanaest godina prije nego će Glock predstaviti tržištu svoj legendarni model 17, jedna isto tako legendarna tvrtka predstavila je svoj „Plastični pištolj“. Heckler & Koch VP70. (Slova „VP“ u nazivu znače „Volkspistole”, u prijevodu “Narodni pištolj”) Ovim pištoljem je predstavljena ideja da moderni polimeri i udarne igle pod pritiskom opruge bez udarača ipak mogu služiti i biti dio efikasne konstrukcije u velikom modernom vojno-policijskom pištolju. 
 
Radikalniji redizajn
Međutim iako su u Heckler & Kochu najvjerojatnije već lagano bili svjesni da budućnost leži u upotrebi polimera, njihov sljedeći model P7 je, barem kada se govori o upotrebi materijala, bio konzervativniji uz upotrebu klasičnih čelika pri izradi. I tako je bilo sve do 1989. godine kada Heckler & Koch, potaknut američkim programom „OHWS“ (Offensive Handgun Weapon System), započinje s radom na novome pištolju za potrebe američkih specijalnih snaga, ali i za civilno i policijsko tržište. Iz tog projekta su se na kraju rodila dva zasebna pištolja. MK23 Mod 0 i USP. Dok je MK 23 Mod. 0 bio isključivo vojno oružje, USP je bio namijenjen policijskom i civilnom tržištu. Vrhunski dizajn i izrada osigurali su uspjeh. U Heckler Kochu nisu stali na tome te je USP dizajn poboljšavan tijekom godina. Tako je uz razne USP podmodele, krajem 2001. godine predstavljen prvi radikalniji redizajn, model P2000. Rad je nastavljen te su 2006. godine tržištu predstavili još usavršeniji model P3000 koji će kasnije dobiti komercijalnu oznaku P30. 
P30 je bio popriličan dizajnerski skok od USP-a, posebice u polju ergonomije. Dok je USP bio podosta „uglatog“ oblika, P30 je donio mnoga nova rješenja koja su H&K još jednom gurnula u sam vrh. Ali uz sva poboljšanja i inovacije još uvijek nisu uspijevali parirati Glocku. To inženjere u H&K-u nije obeshrabrilo već su se nakon 44 godine vratili dizajnu udarne igle bez udarača. Spojivši svoj aktualni P30 sa znanjem i iskustvom od prijašnjih VP70 i P7 modela, tržištu je 2014. godine predstavljen Heckler & Koch VP9. Time je tvrtka konačno napravila pištolj koji može u ravnopravnu utrku s Glockom.
 
Zavrzlama oko naziva pištolja 
Modelom VP9, u H&K-u pokušavaju održati primat u inovativnosti, a istovremeno ostati vjerni svojoj tradiciji. Prije izlaska na tržište pištolj je razvijan četiri godine od strane konstrukcijskog tima pod vodstvom Franka Henningera, što pokazuje da iako je H&K kaskao za drugim proizvođačima u ovom polju, nisu htjeli predstaviti tržištu poluproizvod, nego su strpljivo radili dok konstrukcija nije bila dovršena i temeljito ispitana i testirana. Konstrukcijski VP9 je pištolj jednostruke akcije okidanja gdje se opaljenje vrši pomoću napete udarne igle, nasuprot modelima nekih drugih proizvođača gdje se okidanje vrši tako da okidač iglu napinje iz „opuštenog“ ili polunapetog položaja, zatim je nakon određenog prijeđenog puta otpušta te igla pod djelovanjem sabijene opruge udara u inicijalnu kapsulu naboja. 
Prije nego krenemo dalje, potrebno je razjasniti i određenu zavrzlamu oko naziva pištolja. Sam naziv VP9 inspiriran je iz modela VP70 iako konstrukcijski ova dva pištolja nemaju nekih velikih dodirnih točaka. Međutim naziv VP9 koristi se samo u SAD-u, dok je za europsko tržište pištolj nazvan SFP9. Isto tako europski SFP9 dolazi u dvije varijante, SFP9-SF i SFP9-TR. Razlika u ova dva modela je upravo u okidanju, točnije okidanje je prilagođeno tržištu kojem je pojedini podmodel namijenjen. SFP9-SF, u čijem nazivu SF znači „Special Forces“ je zapravo VP9 model. Na njemu okidač prije opaljenja prelazi put od 6mm a povrat (reset) nakon opaljenja je samo 3mm. Sila okidanja je 24N. SFP9-TR je s druge strane okidanjem prilagođen propisanim standardima njemačke policije te sukladno tome ima put od 11mm s „resetom“ od 5mm. Sila okidanja je isto veća i kreće se od 30-35 N.
VP9 je izlaskom na tržište napravio popriličan „bum“. Prvenstveno zato, jer se radi o pištolju koji su mnogi godinama priželjkivali pa i nagovarali HK da proizvede. Suštinski radi se trenutno najpopularnijoj konfiguraciji pištolja
Kućište s rukohvatom na VP9 je izrađeno od Poliamida (vrste polimera). Dizajn je uvelike preuzet od prijašnjeg modela P30. Rukohvat je izrađen vrlo ergonomski. Uz površinu koja je hrapava, ali opet nije gruba tako da smeta, i uz oblikovane utore za prste, dane su i izmjenjive obloge s bočnih i sa stražnje strane. Obloge su podijeljene po veličinama i označene oznakama S (Small-male), M (Medium-srednje) i L (Large-velike) ovisno o tome želi li se da rukohvat bude deblji ili tanji. S obzirom da obloga ukupno ima devet komada i sve se mogu koristiti neovisno jedna o drugoj (čak je moguće i obloge koje dolaze sa strane kombinirati da primjerice lijeva bude M, a desna L) broj kombinacija adaptiranja rukohvata je ogroman i stvarno je moguće zadovoljiti sve potrebe. Zbog ovakvog dizajna rukohvata s izmjenjivim oblogama VP9 se, kao i njegov prethodnik P30 smatra najbolje ergonomski dizajniranim pištoljem. VP9 ide čak i korak dalje u ergonomiji. Tako je gornji dio rukohvata ispod zadnjeg dijela navlake duboko „upušten“ što omogućava vrlo „visok“ hvat pištolja, a što opet u praksi daje puno bolju kontrolu trzaja, osobito kod uzastopne paljbe. Ovdje treba biti iskren i reći da ovako visoko upušten rukohvat nije bilo moguće dizajnirati na P30 jer se u tom predjelu nalazi mehanizam udarača kojeg na VP9 nema. Branik okidača je povećan kako bi se pištolj mogao koristiti s rukavicama, što je već postalo standard na modernim pištoljima. Isto tako ispred branika okidača se nalazi još jedan, sada već standardni dio konstrukcije pištolja, takozvana „Picatiny“ šina za montažu svjetiljki i laserskih ciljnika. Šina ima četiri poprečna kanala koji služe za bolje namještanje svjetiljke ili ciljnika.
Od poluga na pištolju se nalaze poluga zaustavljača navlake, poluga za utvrđivanje spremnika i poluga za rastavljanje. Sve su obostrane, osim poluge za rastavljanje, tako da ih je moguće jednako koristiti lijevom ili desnom rukom. Poluga zaustavljača navlake se može aktivirati s obje strane, s time da s lijeve strane poluga prolazi unutarnjom stranom rukohvata te je izvučena van u predjelu iza okidača taman da bude na dohvat palca desne ruke. S desne strane rukohvata poluga zaustavljača se proteže s vanjske strane skroz od osovine okidača do pozicije gdje je može aktivirati palac lijeve ruke. 
Poluga za utvrđivanje spremnika je konvencionalno pozicionirana na rukohvatu iza branika okidača i nešto je drugačijeg dizajna nego što je to uobičajeno. Naime poluga nije gumb koji se pritišće, već je izdužena i proteže se uzduž branika okidača, a koristi se tako da se palcem ili kažiprstom lijeve ili desne ruke pritisne prema dolje i tada se oslobađa spremnik koji slobodno ispada iz kućišta. Način na koji poluga utvrđivača spremnika hvata spremnik u rukohvatu je vrlo sličan kao i na domaćem HS-u te joj iz tog razloga konstrukcija dopušta da se istovremeno može aktivirati s desne ili lijeve strane.
Posljednja je poluga za rastavljanje koja je poznatog „Sig“ dizajna i već je viđena na mnogim pištoljima, uključujući naš HS. Nalazi se s lijeve strane kućišta ispred okidača. Koristi se na način da se navlaka postavi u stražnji položaj te se zatim poluga za rastavljanje rotira prema dolje za 90 stupnjeva. Navlaka se zatim otpusti i skine s rukohvata povlačenjem prema naprijed. Jedan stvarno odličan sigurnosni detalj koji ovdje treba spomenuti je da prilikom skidanja navlake s rukohvata nije potrebno povlačiti okidač. Ovo je vrlo važno jer se u praksi pokazalo da se najveći broj nehotičnih opaljenja događa upravo prilikom rastavljanja pištolja na kojem je kod skidanja navlake potrebno povući okidač.

Modernizirani Browning-Petterov sustav
Navlaka na VP9 je izrađena od čelika te svojim dizajnom uvelike podsjeća na P30. Sa stražnje i prednje strane se nalaze utori za repetiranje uz jedan inovativni dodatak. Na stražnjem dijelu navlake pri kraju se s lijeve i desne strane nalaze izbočine koje služe kako bi se navlaka još bolje mogla uhvatiti pri repetiranju. H&K ih službeno naziva „charging supports” ili “pomoć pri punjenju”. Ovo rješenje se pokazalo kao poprilično korisno za osobe koje zbog manje tjelesne snage, na primjer žene, ne mogu repetirati pištolj. Međutim ako te izbočine nekome smetaju mogu se lako skinuti. Samo se stražnji ciljnik pomakne u stranu i „pomoćna izbočina“ se izvuče van te se isto napravi i s drugom stranom. U navlaci se nalazi cijev unutarnjeg poligonalnog profila sa šest kutova i smjerom uvijanja u desno. Heckler & Koch je inače poznat po poligonalnim cijevima koje su za razliku od nekih konkurentskih modela (kao što je Glock čija poligonalna cijev zapravo ima polja i žljebove čije površine su zaobljene) stvarno poligonalne tj. unutrašnjost bi se mogla opisati kao šesterokutna koju je netko zavrnuo i na taj način joj dao spiralu. Bravljenje cijevi u navlaku je modernizirani Browning-Petterov sustav. Što znači da cijev nakon opaljenja nekoliko milimetara putuje zajedno s navlakom koja se zatim pod djelovanjem posebno koso oblikovanog bloka (koji se nalazi sa donje strane ležišta naboja) pomiče prema dolje, te se na taj način oslobađa od navlake i dozvoljava joj da dalje završi ciklus izbacivanja prazne čahure i ubacivanja novog naboja u cijev. 
Sigurnosni sustavi na VP9 se dijele na aktivne kojih je tri i na dva pasivna. Aktivni sustavi su razdvajač paljbe, kočnica na okidaču i blokada udarne igle. Kočnica na okidaču je u obliku malog podokidača koji je potrebno prvo pritisnuti da bi okidač mogao nastaviti svoj put. Već je viđena na mnogim pištoljima posebice na Glocku i HS-u. Blokada udarne igle je interesantna u tome što je konstrukcijski različita od onih viđenih na drugim pištoljima. Dok su uobičajene blokade udarne igle konstruirane tako da se pomiču vertikalno u navlaci pod pritiskom poluge za deaktiviranje blokade, kod VP9 to je malo drugačije. Ovdje „blokada“ je mala polugica koje se pomiče vodoravno poput klackalice kako bi oslobodila put udarnoj igli. Ovo rješenje je uvedeno radi poboljšanja osjeta okidanja, jer upravo je blokada udarne igle najčešći uzrok lošeg okidanja na pištoljima. Pasivni sustavi uključuju indikator naboja u ležištu, koji je zapravo modificirani izvlakač. On, kada je naboj u cijevi, izviri iz svog ležišta toliko da ga je moguće napipati prstom ili vidjeti s obzirom da je ploha koja izviruje obojana u crveno. Drugi pasivni sigurnosni sustav je u obliku crvenog indikatora koji izviruje iz stražnje strane navlake kada je igla zapeta. Ovakav sustav je već viđen kod našeg HS-a.
Ciljnici su oblika koji se danas već smatra uobičajenim, pa čak i mandatornim. Dizajn stražnjeg je preuzet od poznatih Novak ciljnika, dok je prednji klasična „oštrica“. Montirani su u poprečne utore metodom „lastin rep“ i moguće ih je podešavati (donekle) po pravcu dok po visini nisu podesivi. Izrađeni su od čelika i dolaze tvornički opremljeni za sustavom Super-LumiNova točkica. Super-LumiNova je supstanca kojoj je potreban mali izvor svijetlosti da se „napuni“, te nakon toga određeno vrijeme sama neovisno svijetli. Prednost je u tome što se točkice ne baziraju na radioaktivnim elementima (kao što je tricij), ali ipak Super-LumiNova svijetli vidljivo jače i duže nego je to slučaj sa starijim generacijama „fosfornih“ točki na ciljnicima. Naravno potrebno je napomenuti da H&K nudi mogućnost isporuke pištolja s tricijumskim svjetlećim ciljnicima tvrtke „Meprolight“. 
VP9 je izlaskom na tržište napravio popriličan „bum“. Prvenstveno zato, jer se radi o pištolju koji su mnogi godinama priželjkivali pa i nagovarali HK da proizvede. Suštinski radi se trenutno najpopularnijoj konfiguraciji pištolja. Polimerni rukohvat, dvoredni spremnik velikog kapaciteta, modificirano browningovo bravljenje cijevi, opaljenje preko napete udarne igle, bez manualnih poluga kočnice. Sve to posljednjih godina viđeno je s više ili manje uspjeha kod zapravo svih renomiranih proizvođača oružja. Međutim ako su karakteristike VP9 već viđene po čemu onda se onda on ističe? Prvenstveno po odličnoj ergonomiji rukohvata kojoj ne može parirati niti jedan drugi pištolj. Isto tako okidanje na VP9 je praktički dovedeno do najviše moguće razine za ovakvu vrstu pištolja i po svojim karakteristikama na tržištu mu jedino možda parira Waltherov PPQ. I zadnje tu je naravno ime Heckler & Koch koje će bez sumnje privući velik broj kupaca. Jer renome ove Njemačke tvrtke u svijetu oružja je skoro nedostižan. 
A nedostaci? Zapravo jedini stvarni nedostatak VP9 je isti kao i kod većine proizvoda ove tvrtke. Njegova cijena, koja je uvijek zamjetno viša nego kod konkurentskih modela. Međutim, isto tako je poznato da je Heckler & Koch uvijek svoje proizvode više cijenio, te je uz ostalo i tako stvorio svojevrsni ekskluzivitet na tržištu vatrenog oružja. A što se tiče Glockove dominacije na tržištu pištolja. Neki pištolji poput našeg HS-a ili Smith Wessonovog M&P-a su je čak i ozbiljno ugrozili, ali ulaskom HK-a u igru mnogi su se s dobrim razlogom zabrinuli, jer svi koji prate svijet oružja svjesni su činjenice da kad u H&K nešto naprave, skoro nikad ne pogriješe. 
 

PREGLED NAJNOVIJEG BROJA

2020.
XVI. godina, broj II. 2020.