« Povratak na sadržaj Broj 3 | Godina 2015

Izobrazba zaštitara za poslove osiguranja i pratnje novca

Sigurnost na prvom mjestu

Pred nama je donošenje novoga Zakona o zaštiti novčarskih institucija koji je 19. ožujka 2015. upućen u Sabor. Očekujemo i novi Zakon o privatnoj zaštiti i nadamo se da će provedbeni propisi koji će pratiti ova zakonska rješenje ići u smjeru podizanja standarda u edukaciji i provedbi poslova privatne zaštite te osigurati pozicioniranje čitave djelatnosti i poslova u sigurnosti na zasluženoj razini
[ Kristian Družeta ]

Policijski službenici Službe općeg kriminaliteta dovršili su kriminalističko istraživanje nad 42-godišnjakom zbog osnova sumnje da je počinio kazneno djelo razbojništva. Sumnja se da je 1. travnja oko 13 sati došao u poslovnicu pošte u Ulici Marijane Radev, oteo zaštitaru pištolj i zaprijetio djelatnicama te otuđio oko 90.000 kuna. Ovo je tek jedna u nizu vijesti koje se odnose na razbojstva u novčarskim institucijama. 
Unutar djelatnosti privatne zaštite su i poslovi osiguranja i pratnje novca, vrijednosnih papira i dragocjenosti te zaštita novčarskih institucija. Radi osiguranja kvalitete i potrebnih mjera zaštite i osiguranja za obavljanje ovih poslova donesen je 2003. godine Zakon o minimalnim mjerama zaštite u poslovanju s gotovim novcem i vrijednostima. Zbog činjenice da većina novčarskih institucija unatoč donesenom zakonu nisu imale odgovarajuću zaštitu, odnosno imale su samo minimalne mjere propisane Zakonom, broj kaznenih djela razbojništva u novčarskim institucijama nije smanjen. Stoga je zakonodavac 2005. godine donio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o minimalnim mjerama zaštite u poslovanju s gotovim novcem i vrijednostima čime je vidljiv pad kaznenih djela u periodu od 2006. do 2011. godine. Nažalost od 2011. godine primjetan je ponovni rast razbojništva, a posebice na banke (tablica 1). Minimalne mjere zaštite u poslovanju s gotovim novcem i vrijednostima nisu adekvatno rješenje za postizanje svrhe djelatnosti i poslova privatne zaštite kao cjelokupnog smanjenja rizika i povećanja zaštite osoba u novčarskim institucijama. Stoga zakonodavac izrađuje prijedlog Zakona o zaštiti novčarskih institucija koji je u proceduri donošenja, a kojem je svrha utvrđivanje novih standarda s ciljem smanjenja rizika i povećanja zaštite osoba u novčarskim institucijama, a koja se postiže njihovom neposrednom zaštitom ili posredno, zaštitom njihove imovine. 
Mišljenja sam da bi bilo puno bolje da je prvo donesen novi Zakon o privatnoj zaštiti s posebnom kategorijom zaštitara koji bi bili ovlašteni obavljati poslove u novčarskim institucijama kao i pratnji novca i vrijednosti te da se takva obaveza uvela u novi Zakon o zaštiti novčarskih institucija s obzirom da ovi poslovi zahtijevaju posebnu selekciju, izobrazbu, obuku i održavanje stečenih sposobnosti, vještina i znanja. Riječ je o poslovima zaštite koji imaju utjecaja na cjelokupnu javnu sigurnost. Za uspješnu provedbu mjera zaštite i osiguranja nužna je integracija, odnosno zajednička primjena tjelesne zaštite i sustava tehničke zaštite. 
Konkretni problemi kod samih novčarskih institucija proizlaze iz taktika, tehnika, procedura i metoda koje se primjenjuju u određivanju i postavljanju mjera zaštite i osiguranja. Tu su potom i pravni problemi kod primjene ovlasti, a posebice primjene sredstava prisile i upotrebe vatrenog oružja, pa sve do opremljenosti i educiranosti zaštitara i djelatnika u novčarskim institucijama. U tim promjenama značajnu ulogu ima regulator poslova privatne zaštite i on mora nametnuti rješenja koja će svima osigurati potrebnu razinu zaštite. 
 
Integracija tehničke i tjelesne zaštite 
Teško se oteti dojmu da regulator, pa i tvrtke koje pružaju usluge privatne zaštite, ne žele ulaziti u sukob s novčarskim lobijem i nametati, ne strože, nego potrebne mjere zaštite i osiguranja. Novčarskim institucijama stroži propisi ne odgovaraju jer tada moraju odvojiti dodatni novac za tehničku i tjelesnu zaštitu, a pored toga neki smatraju da se podizanjem mjera zaštite stvara nepotrebna “barijera” između klijenata i službenika banke. Ipak, trebali bi imati na umu da je za njihovo poslovanje ali i javnu sigurnost najlošije imati mrtve klijente, djelatnike i zaštitare. Sigurnost mora biti na prvom mjestu. Samo integracija tehničke i tjelesne zaštite može osigurati potrebne mjere zaštite i osiguranja novčarskih institucija. Ukoliko pretpostavimo da su novčarske institucije ugradile sukladno prosudbi ugroženosti i procjeni rizika adekvatne protubalističke pregrade, protuprovalne i protuprepadne sustave, kontrolu pristupa i sustave video nadzora ostaje nam izrazito bitan čimbenik, a to je zaštitar koji radi na poslovima zaštite novčarskih institucija. 
Prijedlog novog Zakona kaže: “Novčarska institucija može, u okvirima propisa koji uređuju područje privatne zaštite, zatražiti dodatne uvjete stručnosti, psihofizičke spreme i opremljenosti zaštitara koji će obavljati poslove tjelesne zaštite u objektima novčarskih institucija ili pri obavljanju poslova distribucije”. 
No kako da novčarska institucija zatraži zaštitara koji ispunjava dodatne uvjete, kada ti uvjeti moraju biti u okviru propisa koji uređuju područje privatne zaštite, a ti propisi još uvijek ne razlikuju zaštitare prema stvarnoj stručnosti, psihofizičkoj spremi, opremljenosti i uvježbanosti za obavljanje ovog specifičnog posla? To nas vraća na problem definiranja kategorije zaštitara prema složenosti poslova te zahtjevima posebnih programa izobrazbe sukladno specifičnim poslovima unutar djelatnosti privatne zaštite. 
Zaštitar svojim sposobnostima, osobinama i znanjima mora stvoriti nepremostivu prepreku za potencijalnog počinitelja kaznenog djela
Trenutno se poslovi unutar djelatnosti privatne zaštite, ovisno o razini složenosti te ovlastima osoba koje ih obavljaju razvrstavaju na poslove čuvara, zaštitara i zaštitara – tehničara. Izdaje se dopuštenje prema kategorizaciji, a ne prema poslovima ili specifičnim zahtjevima i rizicima posla. Smatram to vrlo lošim rješenjem jer se složenost poslova za pojedine djelatnosti prilično razlikuje te se i potrebe izobrazbe kao i uvjeti za dobivanje dopuštenja moraju razlikovati prema složenostima i riziku posla. 
U novom prijedlogu Zakona o privatnoj zaštiti, poslovi privatne zaštite, ovisno o razini složenosti te ovlastima osoba koje ih obavljaju, razvrstavaju se na poslove čuvara, zaštitara, zaštitara-specijalista, zaštitara-tehničara i zaštitara-IPU. Sukladno toj podjeli izdaju se i dopuštenja za pojedine poslove prema složenosti i ovlastima. Rješenje koje nudi novi prijedlog Zakona o privatnoj zaštiti smatram puno boljim u odnosu na sadašnje odredbe ali još uvijek nedovoljno za postizanje potrebnih standarda.
Izobrazba se sastoji od teoretskog i praktičnog dijela. Program izobrazbe za zaštitare od 100 sati i za čuvare od 40 sati daleko je, međutim, od principa razvijanja potrebnih vještina i znanja za specifične poslove. 
Zaštita i osiguranje novčarskih institucija zahtijevaju posebnu izobrazbu i obuku. Regulator poslova privatne zaštite beskompromisno mora nametnuti visoke standarde u edukaciji i provedbi djelatnosti i poslova privatne zaštite. To se odnosi na reguliranje minimalnih neto satnica za djelatnike, programe izobrazbe i obuke koji djelatnike educiraju sukladno stvarnim potrebama poslova, opremljenosti djelatnika, primjerenim mjerama zaštite i osiguranja sukladno prosudbama ugroženosti i planovima osiguranja te provedbi nadzora na terenu u cilju ispunjavanja potrebnih standarda.
 
Visoka rizičnost posla zahtijeva i posebna znanja 
Zaštitar koji radi na poslovima osiguranja i pratnje novca, vrijednosnih papira i dragocjenosti, odnosno na osiguranju novčarskih institucija izložen je posebnom riziku i složenosti posla. Njegov rad mora biti posebno vrednovan, a zaštitar mora proći posebne oblike izobrazbe i obuke te periodične provjere znanja i uvježbanosti u posebnim vještinama. Takav zaštitar mora biti prva i značajna prepreka svakoj osobi s lošim namjerama, a to se može postići samo pravilnom selekcijom, obukom te primjenom pravilnih taktika, tehnika i procedura prilikom obavljanja poslova zaštite i osiguranja. 
Zaštitar – specijalist, prema prijedlogu novog Zakona o privatnoj zaštiti, je onaj zaštitar koji obavlja poslove visokog rizika. Svakako držim da je u ovu kategoriju treba svrstati i poslove zaštite novčarskih institucija. Broj razbojništva na novčarske institucije ukazuje na visoku rizičnost ovoga posla i potrebu da djelatnici na tim poslovima imaju posebna znanja i vještine, odnosno dodatne uvjete stručnosti, psihofizičke spreme i opremljenosti. Prilikom ugrožavanja poslovanja gotovim novcem i vrijednostima 
u novčarskim institucijama u pravilu dolazi do izvršenja teških oblika kaznenih djela kao što su razbojstva i razbojničke krađe. Posljedice takvih kaznenih djela, osim velike materijalne štete, su i gubici ljudskih života, a sve to negativno utječe na stanje u društvenoj zajednici i općenito sigurnosti. Preventivnim mjerama odnosno dostizanjem one razine zaštite koja će odvratiti potencijalne počinitelje može se utjecati na smanjenje broja kaznenih djela, ali i povećanje broja riješenih slučajeva. Zaštitar svojim sposobnostima, osobinama i znanjima mora stvoriti nepremostivu prepreku za potencijalnog počinitelja kaznenog djela. To postižemo pravilnom selekcijom, izobrazbom, obukom i kontinuiranim održavanjem stečenih vještina i znanja na potrebnoj razini. Odabir i selekcija za poslove zaštitara prvi je korak u postizanju konkurentnosti na složenim i zahtjevnim poslovima koji često zahtijevaju fizička opterećenja i izlaganje vlastitog života opasnostima kako bi se zaštitili tuđi životi ili materijalna dobra. 
Za uspješno obavljanje poslova zaštite važna je dobra tjelesna pripremljenost koju možemo sagledati kroz sastavnice kondicijske spremnosti (zdravstveni status, morfološke karakteristike, motoričke i funkcionalne sposobnosti). Sva potrebna specifična znanja i vještine možemo nadograđivati i očekivati uspješno izvršenje zadaća samo na kondicijski spremnu osobu. Pripremljenost djelatnika ocjenjujemo kroz voljno-moralne osobine, kondicijsku pripremljenost i stručnu obučenost; dijalektički rečeno htjeti-moći-znati. 
Zakonska regulativa najčešće propisuje da poslove djelatnika u zaštiti i sigurnosti može obavljati osoba koja ima završeno srednjoškolsko obrazovanje. Ima i nižih kriterija, kao recimo za čuvare kod kojih je dovoljna niža stručna sprema. Ukoliko znamo da samo jedna godina više obrazovanja povećava proizvodnju po stanovniku za 4 do 7 posto onda je jasno koliko je razina završenog obrazovanja bitna za konkurentnost radnika. Svakako da je tu kvaliteta važnija od same kvantitete školovanja. Složenost poslova koje obavljaju zaštitari se razlikuje a time i potrebna razina stručne izobrazbe. Viši stupanj obrazovanja omogućava izvršenje složenijih zadaća te u konačnici radnika priprema i za druge poslove. Razina potrebnog formalnog obrazovanja govori o vrednovanju poslova koje radnici izvršavaju. 
Ukoliko je za poslove zaštitara dovoljno imati završenu bilo koju srednju školu tada je potrebno provoditi osposobljavanje koje će radnika pripremiti za poslove koji se u budućnosti postavljaju pred njega. U tom slučaju treba voditi računa o potrebnom vođenju, mentoriranju i dobnim granicama. Poslovi zaštite i sigurnosti zahtijevaju stalno usavršavanje, obnavljanje znanja i dizanje stečenih vještina i znanja na višu razinu. 
Nije dovoljno pohađati osnovni tečaj osposobljavanja, već je nužno pohađati specijalističke tečajeve koji radnika osposobljavaju za posebnosti zadaća koje će obavljati. Takve tečajeve treba provoditi tijekom cijele karijere i djelatnika osposobljavati do trenutka kada više ne može izvršavati tako zahtjevne poslove ali je spreman za nastavak karijere na otvorenom tržištu ili na manje zahtjevnim poslovima. 

Obrazovna i operativna uloga
Izobrazba i obuka moraju biti usmjerene na razvoj onih sposobnosti, znanja i vještina koje su potrebne za izvršenje određene zadaće. Takva izobrazba mora imati obrazovnu i operativnu ulogu. Bilo bi dobro kada bi imala i odgojnu ali takav sustav izobrazbe vjerojatno nije u današnjim uvjetima lako dostižan (slika 1). 
Kada govorim o obrazovnoj ulozi onda mislim da polaznik treba usvojiti taktička i tehnička znanja te potrebne vještine. Operativna uloga je ona koja polaznika priprema za primjenu stečenih znanja i vještina. Jedino takav sustav može osigurati primjerenu razinu potrebnih općih i specifičnih sposobnosti i vještina za uspješan rad u zaštiti, odnosno na poslovima osiguranja i pratnje novca, vrijednosnih papira i dragocjenosti te zaštiti novčarskih institucija.
Neki autori naglašavaju da je glavni izazov za adekvatnu zaštitu novčarskih institucija na relaciji novčarska institucija – osiguratelj. Prepreku vide u stvaranju začaranog kruga čiji sudionici nisu osobito motivirani za ustrojavanje primjerene i potrebne zaštite objekata u kojima se obavlja poslovanje gotovim novcem, transport novca i vrijednosti te djelatnika i klijenata banaka. Ukazuju da u slučaju štetnog događaja novčarske institucije naplaćuju policu, a osiguratelji se naplaćuju od ino reosiguratelja. 
Broj razbojništva u novčarskim institucijama ukazuje na visoku rizičnost ovoga posla i potrebu da djelatnici na poslovima zaštite novčarskih institucija imaju posebna znanja i vještine
Ukazuju na tri ključna dionika koji mogu utjecati na dostizanje potrebne razine zaštite, a to su novčarske institucije, osiguravajuće kuće i zaštitarske tvrtke, odnosno osiguratelji moraju poticati novčarske institucije na višu razinu samozaštite odnosnu primjenu onih mjera zaštite i osiguranja koje će ispuniti svoju cilj i svrhu. 
Radnici i poslodavci moraju osvijestiti koliko su njihove radne kvalitete zaista konkurentne i koja je razina njihove osposobljenosti i sposobnosti da izvršavaju poslove koji su im povjereni. Zahtjevi koji se postavljaju ispred zaštitara su različiti, stoga usavršavanje i specijalistički tečajevi trebaju biti usmjereni i obavezni za uspješno izvršenje poslova. 
Samo završena formalna izobrazba i opće osposobljavanje nisu dovoljni za uspješno obavljanje poslova. Za poslove pratnje novca, neposredno osiguranje, interventne timove ili stacionarno osiguranje potrebne su različite vještine i znanja. Te različite vještine i znanja traže provedbu specijalističkih tečajeva nakon osnovnog osposobljavanja i moraju biti uvjet za njihovo izvršavanje. Ako znamo da se ta znanja mogu nadograđivati samo na fizički spremnu osobu onda je kondicijska pripremljenost sa svim svojim sastavnicama neupitne važnosti za uspjeh i konkurentnost taktičkih djelatnika. 
Konkurentnost započinje prilikom odabira kandidata za te poslove, razvojem i održavanjem kondicijskih sposobnosti, daljnjim školovanjem, osposobljavanjem, usavršavanjem i pohađanjem specijalističkih tečajeva u skladu s međunarodnim normama i standardima. 
Pred nama je donošenje novoga Zakona o zaštiti novčarskih institucija koji je 19. ožujka 2015. godine upućen u Sabor u svojem konačnom obliku. Isto tako očekujemo i novi Zakon o privatnoj zaštiti koji bi trebao donijeti nove, više standarde u odnosu na postojeće. Nadajmo se da će provedbeni propisi koji će pratiti ova zakonska rješenje ići u smjeru podizanja standarda u edukaciji i provedbi poslova privatne zaštite te osigurati pozicioniranje čitave djelatnosti i poslova u sigurnosti na zasluženoj razini. 
 

PREGLED NAJNOVIJEG BROJA

2019.
XV. godina, broj VIII. 2019.