« Povratak na sadržaj Broj 5 | Godina 2014

Unatoč rizicima, posao zaštitara ne spada u najopasnija zanimanja

Program osposobljavanja zaštitara u poznavanju, rukovanju i gađanju vatrenim oružjem u trajanju od svega 15 nastavnih sati predstavlja premalo vremena da bi se kvalitetno, sa stajališta sigurnosti i potrebne vještine osposobilo za sigurno i pravilno korištenje i uporabu oružja
[ Damir Stolnik ]

Obavljajući poslove na radnim mjestima na kojima zbog težine i prirode poslova, te posebnih uvjeta rada postoji povećana opasnost za zdravlje i radnu sposobnost, poslovi zaštitara često se uspoređuju s poslovima javne sigurnosti – policije koji su, kao i zaštitari u svom radu svakodnevno izloženi povećanoj opasnosti za život i zdravlje.
Glavni čimbenik koji pokazuje je li neko zanimanje opasno je broj smrtno stradalih i ozlijeđenih na radu. S obzirom na „premali broj“ smrtnih slučajeva zaštitara nastalih kao posljedica ozljeda na radu tijekom jedne godine, prema statističkim podacima zanimanje zaštitara ne spada među najopasnija zanimanja u Hrvatskoj. Iako nisu izravno podložni ozljedama na radu i opasnostima od profesionalnih bolesti kao u nekim drugim zanimanjima, odgovorni su za tuđe živote i imovinu, odluke moraju donositi sami (nerijetko u djeliću sekunde) bez razmišljanja, svakodnevno moraju procjenjivati situacije što je prijetnja, a što nije te su izloženi visokom riziku i nepredvidivim fizičkim i verbalnim napadima građana/klijenata. Moraju biti sposobni uočiti svaku potencijalnu prijetnju i na vrijeme je otkloniti, …
 
Povećana opasnost za život i zdravlje
Svakodnevno im se povjerava briga o vrlo velikim vrijednostima, od kojih je najveća briga za ljudski život. Nerijetko se uvrštavaju u planove zaštite i spašavanja kao izvršitelji otklanjanja posljedica katastrofa i velikih nesreća, i to za čuvanje financijskih institucija, objekata kritične infrastrukture, organizacije evakuacija štićenih objekata i sl. Osim toga, sve veći broj policijskih poslova u zračnim lukama i na javnim prostorima prebacuje se u ruke privatnih zaštitarskih kompanija. 
S obzirom da zaštitari u novčarskim institucijama rade na radnim mjestima na kojima su izloženi izravnoj opasnosti, poslodavac je dužan osigurati odgovarajuća zaštitna sredstva i skrbiti da ih zaposlenici koriste pri obavljanju poslova
Dakle, nedvojbeno je da obavljaju poslove u posebnim radnim uvjetima u kojima postoji povećana opasnost za život i zdravlje. Zbog toga što rade na radnim mjestima na kojima zbog težine i prirode poslova te posebnih uvjeta rada postoji povećana opasnost za zdravlje i radnu sposobnost često se postavlja pitanje jesu li u odnosu na ostala opasna, a slična zanimanja (policija, vatrogasci, službe spašavanja) u nepovoljnijem položaju, trebaju li imati veće ovlasti, jesu li dovoljno zaštićeni na svojim radnim mjestima te jesu li dovoljno educirani za posao kojeg obavljaju, posebno oni koji rade u novčarskim institucijama. Poslovi zaštitara se nastoje usporediti s poslovima javne sigurnosti (policije) koji su, isto tako, u svom radu svakodnevno izloženi povećanoj opasnosti za život i zdravlje, ali, za razliku od zaštitara uživaju i određene beneficije koje im pripadaju po prirodi posla. Jedna od njih svakako je i staž osiguranja u povećanom trajanju – beneficirani radni staž. Međutim, želimo li usporediti poslove zaštitara i policije, ne smije se zaboraviti da su se svi policijski službenici, između ostaloga, dužni i izvan radnog vremena odazvati pozivu nadređenog rukovoditelja radi poduzimanja mjera i radnji za obavljanje neodgodivih poslova i zadaća te su dužni po nalogu poslove obavljati duže od punog radnog vremena. Isto tako, policijski službenik je dužan i izvan službe poduzeti radnju spašavanja života, zaštite osobne sigurnosti ljudi i imovine te je dužan izložiti se opasnosti radi spašavanja života i zdravlja ljudi. Policija je kao javni servis zadužena za osiguranje javnog reda i mira, a zaštitari štite samo privatnu imovinu unutar i oko štićenog objekta, oko štićene osobe unutar granica perimetra zaštite za čije su čuvanje zaduženi, iznimno, na javnoj površini. Sukladno tome, zaštitari se nisu dužni izložiti opasnosti radi spašavanja osoba i objekata izvan perimetra zaštite – jer za to nisu plaćeni. Dakle, temeljni objekt javnog sustava zaštite je služenje interesima društva, dok je kod privatne zaštite cilj služenje interesima organizacije ili pojedinca, a ne cijelom društvu. Kod sustava privatne zaštite nije u prvom planu kazneni progon počinitelja kaznenog djela, već je u prvom planu služenje interesima i zahtjevima privatnog naručitelja koji se ne moraju poklapati s interesima društva.
 
Trebaju li veće ovlasti?
Ovlasti zaštitara vrlo su slične ovlastima policije te su kao takve i propisane prema obrascu klasičnih policijskih ovlasti, a taksativno su nabrojane u članku 27. Zakona o privatnoj zaštiti. Za razliku od policijskih, primjena ovlasti zaštitara i čuvara ograničena je na štićene objekte i prostore, osim u slučajevima obavljanja poslova neposredne tjelesne zaštite. Na ovaj način povučena je jasna razlika između privatne zaštite te ovlasti zaštitara s jedne i zaštite koju svim građanima jamči država preko svog represivnog aparata (policije) i policijskih ovlasti s druge strane. Zaštitari i čuvari primjenjuju propisane ovlasti i uporabljuju sredstva prisile samo kada su ona neophodno i jedino sredstvo postizanja cilja, a primjena ovlasti mora biti u razmjeru sa željenim ciljem i ovlasti se moraju primjenjivati postupno od blažeg oblika prema težem.
Postavlja se pitanje trebaju li zaštitari imati veće ovlasti od propisanih Zakonom o privatnoj zaštiti. Pri tome se najviše polemike vodi oko uporabe sredstava za vezivanje prilikom zadržavanja osoba, odnosno nakon hvatanja počinitelja kaznenih djela. Međutim, uporaba sredstava za vezivanje ne spada u ovlast nego, kao što i sama riječ kaže u sredstva prisile. A ona su, kao takva dozvoljena. 
Tako se člankom 15. stavak 3. Pravilnika o uvjetima i načinu provedbe tjelesne zaštite (NN, broj 45/05, 21/07, 32/09 i 68/09) navodi da su sredstva prisile vatreno oružje, čuvarski (zaštitarski) psi, tjelesna snaga i druga prikladna sredstva koja se koriste u svrhu zadržavanja kao što su sredstva za vezivanje – lisice za jednokratnu uporabu, remen, uže i sl. 
Nadalje članak 22. istog pravilnika navodi da zaštitar može u svrhu zadržavanja i privremenog ograničenja slobode kretanja upotrijebiti tjelesnu snagu i druga prisilna sredstva prema zadržanoj osobi koja pruža otpor, pokušava napasti, pobjeći ili se samoozlijediti, a prisilna sredstva mora upotrijebiti na način da zadržanoj osobi ne nanese nepotrebne tjelesne ozljede. 
Pod pojmom „i druga prisilna sredstva“ podrazumijevaju se, dakle i sredstva za vezivanje, navedena u članku 15. Prema tome, zaštitar može uporabiti sredstva za vezivanje, ali na način da se zadržanoj osobi ne nanesu nepotrebne tjelesne ozljede. 
Isto tako dužan je postupiti čovječno i pritom poštivati dostojanstvo, ugled i čast svake osobe te druga temeljna prava i slobode čovjeka. Pritom, primjena ovlasti ne smije izazvati veće štetne posljedice od onih koje bi nastupile da nisu primijenili ovlasti. Primjena ovlasti mora biti razmjerna potrebi zbog koje se poduzima.
 
Pozicioniranje zaštitara u novčarskoj instituciji
S obzirom da zaštitari u novčarskim institucijama rade na radnim mjestima na kojima su izloženi izravnoj opasnosti, poslodavac je dužan osigurati odgovarajuća zaštitna sredstva i skrbiti da ih zaposlenici koriste pri obavljanju poslova. Smrtna stradavanja i ranjavanja zaštitara prilikom počinjenja razbojništava u novčarskim institucijama pokazala su da postojeće mjere i sredstva zaštite koje su provodile same zaštitarske tvrtke nisu dostatne. 
Smrtna stradavanja i ranjavanja zaštitara prilikom počinjenja razbojništava u novčarskim institucijama pokazala su da postojeće mjere i sredstva zaštite koje su provodile same zaštitarske tvrtke nisu dostatne
U cilju efikasnije zaštite osoba koje štite novčarske institucije, zakonodavac u prijedlogu novog Zakona o zaštiti novčarskih institucija propisuje pozicioniranje zaštitara unutar objekta na način da zaštitar koji obavlja poslove tjelesne zaštite u objektima novčarskih institucija na svom radnom mjestu mora biti smješten na poziciji koja mu omogućava pregled najvećeg dijela unutarnjeg i vanjskog perimetra, prati događanja u i izvan objekta vizualnim načinom i putem prikaza s kamera u poslovnici. Istim se prijedlogom Zakona predlaže da zaštitari koji obavljaju poslove tjelesne zaštite pri distribuciji gotova novca i vrijednosti prijevozom i prijenosom moraju navedene poslove obavljati i sukladno Sigurnosnim procedurama novčarske institucije. 
Do sada su se ti poslovi morali obavljati samo temeljem Upute koja je sadržavala mjere i radnje potrebne za sigurno obavljanje navedenih poslova utvrđene posebnim propisom koji uređuje područje obavljanja poslova osiguranja i pratnje novca i vrijednosti. 
Nadalje, zaštitari prilikom prijevoza novca i vrijednosti moraju biti opremljeni propisanim kratkim vatrenim oružjem, a zaštitari i teklić prilikom obavljanja navedenih poslova moraju nositi neprobojne prsluke minimalne razine zaštite VPAM klase 5 NIJ IIIA ili ekvivalentnog standarda. 
 
Znanje i stručnost
Novčarska institucija može, u okvirima propisa koji uređuju područje privatne zaštite, zatražiti dodatne uvjete stručnosti, psihofizičke spreme i opremljenosti zaštitara koji će obavljati poslove tjelesne zaštite u objektima novčarskih institucija ili pri obavljanju poslova distribucije. Posebno se ističe problem stručnosti i osposobljenosti rukovanja vatrenim oružjem te spremnošću da ga uporabe ako je potrebno. Obuka za uporabu vatrenog oružja predstavlja jedan od najznačajnijih segmenata obuke zaštitara za korištenje sredstava prisile. Većina osoba koja se osposobljava za posao zaštitara nikada nije bila u doticaju s vatrenim oružjem te se nakon održane samo dvodnevne edukacije rukovanja oružjem šalje na čuvanje novčarske institucije ili kao pratnja pri prijenosu ili prijevozu novca i vrijednosti. 
Program osposobljavanja zaštitara u poznavanju, rukovanju i gađanju vatrenim oružjem u trajanju od svega 15 nastavnih sati predstavlja premalo vremena da bi se kvalitetno, sa stajališta sigurnosti i potrebne vještine osposobilo za sigurno i pravilno korištenje i uporabu oružja. Usporedbe radi, program osposobljavanja građana za pravilnu uporabu vatrenog oružja propisuje dvodnevnu nastavu rukovanja i gađanja vatrenim oružjem u trajanju od 10 sati te građani, kao i zaštitari tijekom obuke moraju ispucati istu količinu streljiva (najmanje 18 komada). 
Kako zaštitar ne bi smio biti naoružan samo oružjem, nego i znanjem o rukovanju oružjem, te naročito svojom spremnošću da ga uporabi ako je potrebno, prijedlogom novog Zakona o privatnoj zaštiti, između ostalog, nastoji se povećati stupanj osposobljenosti osoba koje obavljaju poslove privatne zaštite. 
Tako je namjera zakonodavca da se poslovi privatne zaštite, ovisno o razini složenosti te ovlastima osoba koje ih obavljaju razvrstaju u sljedeće kategorije: čuvar, zaštitar, zaštitar-specijalista, zaštitar-tehničar i zaštitar-IP. 
Za dostizanje navedenih ciljeva potrebno je donijeti provedbene akte kojima će se, sukladno novonastalim zahtjevima i potrebama propisati odgovarajuća izobrazba, uvjeti i način polaganja ispita za navedene kategorije. 
 

PREGLED NAJNOVIJEG BROJA

2019.
XIX. godina, broj VI. 2019.