« Povratak na sadržaj Broj 5 | Godina 2010

Damir Stolnik o zaštitarima u životnoj opasnosti:

Zaštitari - oči u oči sa smrću

Otkrivenim nošenjem oružja zaštitar djeluje preventivno jer potencijalnim počiniteljima kaznenih djela daje do znanja da je naoružan i spreman uporabiti oružje u okviru zakonskih ovlasti, no istodobno im daje i do znanja da je upravo on prva prepreka i stvarna opasnost koju trebaju eliminirati prilikom izvršenja kaznenog djela, a to ga stavlja u podređen položaj jer napadači pucaju prvi i to – bez upozorenja
Damir Stolnik

U domaćim smo medijima sredinom kolovoza mogli doznati da, prema podacima Državnog inspektorata, zanimanje građevinskog radnika spada među najopasnija zanimanja u Hrvatskoj, budući da se od ukupnog broja smrtnih slučajeva nastalih kao posljedica ozljeda na radu, najveći broj njih odnosi upravo na - radnike u građevinarstvu.

Kako se može vidjeti, zanimanja pirotehničara, policajaca i vatrogasaca koje bi, prema njihovoj složenosti i rizicima, većina građana sasvim sigurno svrstala među najopasnija zanimanja, s obzirom na broj smrtno stradalih i ozlijeđenih tijekom godine na ljestvici opasnih zanimanja ipak ne zauzimaju prva mjesta.

S obzirom da je broj smrtno stradalih i ozlijeđenih na radu glavni čimbenik koji pokazuje je li neko zanimanje opasno, proizlazi da je zanimanje zaštitara prema tim statističkim podacima - posve na margini. Međutim, za osobe koje svakodnevno prevoze i bankama dostavljaju velike količine gotovog novca, pune i prazne bankomate, prikupljaju dnevne utrške trgovačkih centara, štite novčarske institucije, trezore, objekte kritične infrastrukture, pružaju tjelohraniteljske usluge i još mnogo toga, ni u kojem slučaju ne bismo mogli reći da se ne bave opasnim zanimanjem. 

Zaštitar je prva prepreka

Zbog činjenice da se zaštitarima svakodnevno povjerava briga o vrlo velikim vrijednostima,  od kojih je najveća briga za ljudski život, zakonodavac im je radi zaštite njihova života i života štićenih osoba, prilikom obavljanja tih poslova dozvolio nošenje vatrenog oružja. Ono se, u pravilu, mora nositi tako da je vidljivo, ali na način kojim se ne uznemiravaju građani.

Takvim otkrivenim nošenjem oružja zaštitar djeluje preventivno jer potencijalnim počiniteljima kaznenih djela daje do znanja da je naoružan i spreman uporabiti oružje u okviru zakonskih ovlasti. Ali nažalost, daje i do znanja potencijalnim počiniteljima kaznenih djela da je upravo on prva prepreka i stvarna opasnost koju treba eliminirati prilikom izvršenja kaznenog djela.
Dakle, unatoč  tome što je zaštitar naoružan, on je u podređenom položaju spram potencijalnog napadača jer napadači, jasno, nisu ograničeni zakonskim okvirima te prvi pucaju na zaštitare bez ikakvih upozorenja.

Prisjetimo se da se upravo to i dogodilo zaštitarima koji su 2005. godine smrtno stradali prilikom razbojništva u poslovnici FINA-e u Zvonimirovoj u Zagrebu, kao i u poslovnici u Đurđevcu godinu kasnije, dok samo pukim slučajem nije poginuo i zaštitar u osječkom naselju Jug 2 prilikom pokušaja pljačke poslovnice Hypo Alpe Adria banke. I tamo je razbojnik odmah s ulaza i bez ikakvog upozorenja zapucao prema zaštitaru koji je sjedio za svojim stolom i promatrao ljude u redu na šalterima.

Isto tako, valja se prisjetiti i niza napada na oklopljena vozila za prijevoz novca, koji su se dogodili prije nekoliko godina. Jedan od najžešćih zbio se ispred trgovačkog centra Billa u Zagrebu kada su napadači pucali na zaštitare iz dugih cijevi. Zaštitari su samo zahvaljujući sreći i osobnoj prisebnosti uspjeli izbjeći stradavanje.

Da bi se ovakvi incidenti koji za posljedicu mogu imati smrtno stradavanje zaštitara smanjili na najmanju moguću mjeru, zakonodavac je propisao da posada vozila za prijevoz novčanih pošiljki, osim što mora biti naoružana propisanim vatrenim oružjem, obavezno mora nositi i zaštitne prsluke priznate razine balističke zaštite.

S istim se ciljem zaštitari u novčarskim institucijama isto tako dodatno zaštićuju neprobojnim prslucima – pancirkama, koje štite gornje dijelove tijela od projektila ispaljenih iz vatrenog oružja. Pancirke, doduše, štite zaštitara od vatrenog oružja, ali ne smijemo zaboraviti da su oni izloženi i napadima drugim vrstama oružja – raznim bodežima, noževima i sličnim oštrim predmetima, od kojih ih zaštitni prsluci neće zaštititi.

Osim toga, tu su još i razni nepredvidivi fizički i verbalni ispadi građana/klijenata. Zbog toga im tijekom čitavog radnog vremena maksimalni oprez i pozornost uvijek moraju biti na najvišoj razini.

Odgovornost za živote

Zakonska ovlast koja zaštitarima dopušta nošenje, a samim time i uporabu vatrenog oružja, stavlja pred njih veliku odgovornost – odgovornost za ljudski život. Naime, uporaba vatrenog oružja jest radnja koja se poduzima kad je napadnutoj osobi ugrožen život, ali koja vrlo često za posljedicu ima i smrtno stradavanje drugih osoba.

Tako se svi još vrlo dobro sjećaju razbojništva na oklopljeno vozilo za prijevoz novca u prostoru trgovačkog centra Getro u Sesvetama u Zagrebu, kojom prilikom je došlo do izravne oružane konfrontacije između napadača i zaštitara koji su štitili novčanu pošiljku. Tom je prilikom jedan razbojnik smrtno stradao, a drugi je ranjen.

Treba se prisjetiti i uporabe vatrenog oružja od strane zaštitara u Slavonskom Brodu, gdje je zaštitar, štiteći svoj život i život zaposlenice jedne novčarske institucije morao pucati na napadača koji je pljačku pokušao izvršiti sa sjekirom u ruci. Tom ga je prigodom zaštitar uspio teško raniti.

Svakodnevni odlazak zaštitara na posao predstavlja vrlo veliku neizvjesnost jer su oni, iako nisu izravno podložni ozljedama na radu i opasnostima od profesionalnih bolesti kao u nekim drugim zanimanjima, svakodnevno izloženi visokom riziku i osjećaju straha za svoj život i živote osoba koje štite
Korisnik oružja u ovakvim situacijama fizički i emocionalno reagira na posve drugačiji način od uobičajenoga. Dolazi do prirodne obrambene reakcije našeg organizma na promjenu, što nazivamo stres. Taj stres ne samo što uzrokuje trenutačne fizičke promjene (ubrzan rad srca, ubrzano disanje, znojenje, „klecanje“ koljena, drhtanje ruku i sl.) već dolazi i do dugotrajnih psiholoških i mentalnih promjena koje se, uglavnom, odražavaju na način razmišljanja i ponašanja, a što posljedično dovodi i do različitih dugoročnih problema socijalne naravi.

S obzirom na sve navedene činjenice, svakodnevni odlazak zaštitara na posao predstavlja vrlo veliku neizvjesnost jer su oni, iako nisu izravno podložni ozljedama na radu i opasnostima od profesionalnih bolesti kao u nekim drugim zanimanjima, svakodnevno izloženi visokom riziku i osjećaju straha za svoj život i živote osoba koje štite.

Svjesnost ovakvog stanja sasvim sigurno stresno djeluje  na njih, što za posljedicu ima velik negativan psihološki utjecaj, te se može pretpostaviti da, uz ostale probleme socijalne naravi s kojima su zaštitari često opterećeni, djeluje demotivirajuće i na njihova postupanja prilikom mogućih intervencija.
 

PREGLED NAJNOVIJEG BROJA

2020.
XVI. godina, broj II. 2020.