« Povratak na sadržaj Broj 3 | Godina 2010

Duško Modly o ponašanju zaštitara u službi:

Glasnogovornici društva u opasnim situacijama

Pri obavljanju poslova sukladno zakonu zaštitari su dužni poštivati i štititi dignitet i integritet osoba, dakle ljudska prava, bez obzira na njihov status u konkretnom slučaju koji je od interesa za zaštitarsku djelatnost
[ Duško Modly ]

Zaštitari su ovlašteni i dužni postupati po odredbama Zakona o privatnoj zaštiti (NN 68/03.) i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatnoj zaštiti (NN 31/10.) kada su ispunjeni uvjeti za primjenu njihovih normi. U tom postupanju do izražaja treba doći profesionalna primjena zaštitarskih obveza. Pritom treba znati da su zaštitari dužni u dijalektičkom jedinstvu postupati preventivno-represivno. Njihove su ovlasti svojevrsna punomoć propisana zakonskim i podzakonskim aktima. One obuhvaćaju pravo i dužnost zaštitara da poduzimaju određene aktivnosti.
U praksi je čest problem da glas i govor tijela zaštitara nisu dobro prilagođeni neposrednoj svrsi njegova kontakta s građanima. Porešno je misliti da su tjelesna snaga i verbalna grubost najvažnija odlika zaštitara i da se od njih primarno očekuje - primjena fizičke sile
U stručnom smislu ovlasti možemo odrediti kao normativne kvalifikacije po kojima zaštitari u određenom pravnom odnosu i pod uvjetom nastupanja određene situacije, smiju nešto činiti ili ne činiti te ujedno mogu zahtijevati od drugih da nešto čine ili ne čine, kao i mogućnost primjene prisile, ako dotična osoba ne izvrši obvezu. Bez obzira kako su im ovlasti izražene u propisima, trenutak u kojem se neka ovlast primjenjuje uvijek ovisi o objektivnim okolnostima, a ne o volji zaštitara. Nijedan zaštitar ne smije se u primjeni ovlasti ponašati protivno pozitivnim propisima koji reguliraju tu djelatnost, bez obzira na eventualne naloge nadređenih i djelatnika drugih represivnih tijela.
Zaštitari, koliko je god to moguće, trebaju koristiti nenasilne načine postupanja i one kojima se najmanje vrijeđaju dostojanstvo i integritet osoba. Zaštitari su po prirodi posla i pozitivnim propisima o toj djelatnosti dužni spriječiti nastupanje opasnosti različitih oblika. Pod opasnošću treba podrazumijevati stanje bliske i izravne mogućnosti nastupanja štete za zaštićeno dobro (osobe i imovina). Riječ je o stanju kod kojeg se na temelju općeg životnog ili profesionalnog iskustva i konkretnih okolnosti predviđa bliže ili dalje nastupanje štete po pojedinca, društvo, imovinu, državu... Opasnost je suprotna pojava od sigurnosti, a može biti konkretna i apstraktna.
Zaštitari obavljaju zaštitarske poslove po službenoj dužnosti temeljem pozitivnih propisa o zaštitarskoj djelatnosti i ugovora s komitentima, kao i po nalogu nadređenih. Nalog - usmeni ili pismeni - mora biti utemeljen na pozitivnim propisima i u vezi s konkretnim slučajem, jasan i određen. Zaštitar treba odbiti izvršenje naloga ako je očito da se njegovim izvršenjem čini protupravno ili štetno djelo. O odbijanju naloga treba odmah obavijestiti višeg nadređenog.
Zaštitari u primjeni ovlasti uvijek moraju voditi računa o načelu razmjernosti. Riječ je o razmjeru između ovlasti koja se primjenjuje i svrhe obavljanja konkretnog zaštitarskog posla. Uvijek treba, ako je moguće, primijeniti ovlast kojom se najmanje zadire u slobode i prava čovjeka, a istodobno se postiže svrha obavljanja zaštitarskog posla.

Nužne psihološka i osjetilna spremnost, a ne samo fizička


Slijedi još nekoliko savjeta: (1) uvijek treba pozdraviti nazočne i predstaviti se u situaciji u koju se zaštitar uključuje ili na koju intervenira, svojim imenom i razlogom zbog kojeg je nazočan; (2) treba se ponašati uljudno, ali ne servilno; (3) ne treba zlorabiti osjećaj građana da trenutno ovise o njemu; (4) ime osobe može se izgovarati onako kako ona to želi, može joj se obraćati ne previše formalno, ali ni previše intimno, dakle na način koji je njoj samoj najprihvatljiviji. Ako zaštitar komunicira s osobama onako kako njima najbolje odgovara, što znači da se služi njihovim rječnikom i da pritom pokazuje da prepoznaje i uvažava njihova trenutna emocionalna stanja, postoji vjerojatnost da će te osobe čuti i razumjeti zaštitarevu poruku, tj. da će se ponašati po njegovim uputama i davati potrebne informacije.
Na kraju upozorenje: zaštitari moraju poštovati osobni tjelesni i emocionalni prostor drugih  jer tako izbjegavaju situaciju da ih se vidi kao prijetnju ili opasnost. Nalozi koje daju moraju biti jednostavni, razumljivi i izravno upućeni. Ne smiju se davati obećanja ili jamstva kad zaštitar nije siguran hoće li ih moći ostvariti. Postavljeni zahtjevi moraju biti racionalni i lako razumljivi. Sve to od zaštitara traži psihološku, osjetilnu i fizičku spremnost i samokontrolu.

Cijeli tekst o ovlastima zaštitara i njihovoj primjeni možete pročitati samo u tiskanom izdanju časopisa Zaštita
- pretplatiti se možete ovdje -


 

PREGLED NAJNOVIJEG BROJA

2020.
XVI. godina, broj II. 2020.