« Povratak na sadržaj Broj 3 | Godina 2009

Damir Funčić: Zaštitarstvo se radi u tišini, a ne po medijima!

Plaće ne možemo previše dizati jer tada više ne bismo bili konkurentni na tržištu, no zato smo potpisali Kolektivni ugovor kako bismo kroz GKU i druge prisilili na rast plaća. Sada smo u protuprirodnom bludu – i mi i sindikati imamo isti cilj, ističe Damir Funčić
Antun Krešimir Buterin


Zapošljavanje novih zaštitara, daljnji rast prihoda, nelojalna konkurencija i slaba fizička sprema hrvatskih zaštitara, tek su neke od ključnih točaka što su ih u prošlom broju naglasili predstavnici gotovo svih zaštitarskih kuća. Velika anketa "Zaštite" pokazala je da, unatoč globalnoj, ali i nacionalnoj recesiji, industrija sigurnosti i zaštite u nas nastavlja bilježiti rast i razvoj. Oni su, doduše, nešto manji od očekivanog, no ipak su tu i na njih računaju gotovo svi veliki "igrači". Kao predsjednik Udruženja zaštitara pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, Damir Funčić, direktor riječke tvrtke Protect i dopredsjednik Udruge tjelesne zaštite pri Hrvatskom cehu zaštitara, zasigurno je najpozvaniji prokomentirati zaključke naše ankete.

Jesu li anketni odgovori kod vas izazvali radost ili zabrinutost?

U situaciji u kojoj zaštitari imaju sve više posla, kao poslovni čovjek ne mogu biti nezadovoljan. Ali kao stanovnik ove zemlje s tom sam činjenicom nezadovoljan jer to znači da je kriminala sve više. Takva je i percepcija naših građana koji smatraju da ga je mnogo. No treba otvoreno reći da - u komparaciji sa zemljama u okruženju, npr. s Austrijom, Mađarskom, Slovenijom i Italijom - kriminal kod nas još ipak nije uzeo toliko maha. Stanje sa zaštitarima u nas te ukupna sigurnosna situacija, unatoč općoj percepciji, nisu tako loši. Iako javnost misli da se zaštitare pljačka svako malo i da su s njima uvijek neki problemi, ako bolje pogledate novinske naslove, golema većina zaštitarskih tvrtki uopće nije prisutna u medijima.

Vidljivo je da gotovo sve tvrtke imaju rast prihoda i poslovanja. Je li to za vas iznenađenje ili ne?

Mene to nije iznenadilo. Cijela naša industrija otprilike bilježi godišnji rast od oko 20 posto, što je iznimno mnogo. Dokaz je to da je cijela industrija i dalje u punom zamahu i da još nije dostigla svoj maksimum. Poseban je problem, nažalost, što je udio zaštitarstva u cijelom gospodarstvu sitnih 0,21 posto! To znači da je ulaganje u sigurnost i zaštitu u Hrvatskoj nedopustivo malo.

Zašto se kod nas, za razliku od Europe, sigurnost i dalje uglavnom smatra troškom, a ne ulaganjem?

Mislim da je jedan od naših glavnih problema karika koja nedostaje, a zove se osiguranje. Prije nekoliko je godina jedan vrhunski stručnjak – Riječanin mr. Berislav Matijević iz "Croatia osiguranja" – pisao o "sinergiji zaštite i osiguranja". Mi smo na tom pravcu, u organizaciji HGK-a, Ceha zaštitara i Udruženja osiguratelja, u sklopu jednog "Interprotexa" održali i okrugli stol istog naslova. Nama, dakle, ta karika i dalje nedostaje. A pogledajte primjer iz Italije: sad u svibnju osiguratelji, recimo, najave da od 1.1.2010. sva blindirana vozila moraju imati određenu razinu zaštite, jer inače u slučaju pljačke oni neće priznati ni isplatiti štetu. I što se dogodi?
Nažalost, udio zaštitarstva u hrvatskom gospodarstvu iznosi jedva 0,21 posto, što znači da je ulaganje u sigurnost i zaštitu u Hrvatskoj nedopustivo malo!
Talijani sva svoja stara vozila prodaju nama Hrvatima, ali i drugima, dok talijanska industrija blindature doživi procvat, zaštitari dobiju bolja i sigurnija vozila, pa cijela priča ide naprijed. Kod nas toga nema pa je ulogu regulatora preuzela država svojim zakonskim i podzakonskim propisima. No, takva rješenja nisu uvijek sukladna potrebama struke jer su nerijetko donesena bez adekvatne konzultacije struke, a gotovo je nemoguće iz ureda ministarstva sagledati svu problematiku koju neki propis može prouzročiti u praksi. I baš zbog toga mi već duže vrijeme razmišljamo o osnivanju zaštitarske komore.

O nužnosti komore govorili ste i u zadnjem razgovoru za "Zaštitu", prije godinu i pol. Što je otad napravljeno, hoće li se u to krenuti?

Kratko i jasno – ne znam. U tom je smislu, recimo, vrlo jasan g. Zlatko Marić koji ima najjaču i najveću zaštitarsku kuću, iako ona u cijeloj zaštitarskoj industriji ima udio od 20 posto, a s druge strane ima oko 50 posto udjela u dobiti u cijeloj našoj industriji. On je, dakle, protiv bilo kakve komore, protiv bilo kakvog organiziranja i udruživanja jer je dovoljno velik da samostalno dolazi do svih državnih dužnosnika koji su mu potrebni. Otpora osnivanju komore ima i u okviru MUP-a. Naime, kad smo radili na Zakonu koji je sad na snazi, mi iz HGK-a i HUP-a predlagali smo formiranje nekog tijela, ili komore, koje bi u stručnom segmentu bilo konzultirano kod svake promjene zakona, pravilnika, propisa... Mi bismo, naime, htjeli podijeliti odgovornost s MUP-om kao zakonodavcem. Oni to, nažalost, nikad nisu htjeli akceptirati, a ta ideja ni danas ne pada na plodno tlo.

Jeste li o tome razgovarali i s ministrom Karamarkom?

Jesmo, i što je vrlo zanimljivo, on protiv toga nema ništa. Dapače, ministar blagonaklono gleda na tu ideju, baš kao i bivši ministar Kirin. Problem je, čini se, što otpor postoji i unutar ministarstva. Osim toga, tu su i sporenja o tome gdje bi ta komora djelovala. Svojedobno se spominjao Hrvatski ceh zaštitara, ali protiv toga su bile stručne službe HGK-a. One bi tu komoru htjele u sklopu HGK-a, što je možda i najlogičnije rješenje jer imaju resurse, kadrove, prostor… U zadnje je vrijeme sve više razmišljanja i prijedloga da komora bude posve samostalna, neovisna o bilo kojoj udruzi.

Što bi ta komora donijela, a da ne može postojeće udruženje na čijem ste čelu?

Udruženje zasad nema nikakvih javnopravnih ovlasti. U najmanju ruku suglasnost za davanje i oduzimanje zaštitarskih licenci. Mi ovako sada ne možemo ništa napraviti. Zbilo se, recimo, u Dubrovniku da je vlasnik jedne zaštitarske tvrtke sudjelovao u kaznenom djelu, ali je tvrtka nastavila egzistirati, iako se radilo o društvu osoba, a ne kapitala. Kako je to moguće? Znam da se ljudi u MUP-u i Inspektoratu svojski trude, mi s njima često razgovaramo, oni nastoje suzbiti nelojalnu konkurenciju, no očito je da, uza sav svoj trud i napor, dosad u tome nisu uspjeli. Sustav, dakle, ne funkcionira kako bi trebao. Mislim da bi komora to promijenila. I sami ste vidjeli da su u vašoj anketi svi redom naglasili problem – nelojalne konkurencije. Svi, uključujući i g. Marića, samo što on taj problem ne doživljava na isti način kao mi.

Kada ga već spominjete, on se u anketi zauzeo da poslove oko licenci i obrazovanja zaštitara vodi MUP, te da sve bude centralizirano. Zar to nije na tragu vaših zamisli?

Nikako, jer to bi značilo da bismo svi mi, vlasnici s imenima i prezimenima, morali hodočastiti u MUP. A zašto ne bismo razvili zasebnu stručnu instituciju, sustav, komoru, kroz koju bismo svi zajedno, sve zaštitarske kuće, artikulirali svoje interese i tek tada krenuli razgovarati s MUP-om i Vladom.
Zbog nelojalne konkurencije, gotovo je nemoguće postići adekvatnu cijenu usluge i na taj način podići plaće, a slijedom toga nemoguće je zadržati kvalitetan kadar

Mariću udruženje ne treba jer je i sam dovoljno velik, ali treba, npr. jednom Belušiću iz Labina ili Iveziću iz "Arsenala", koji imaju oko 200 ljudi. Ne smije se sve svoditi na to da netko može privatno nazvati ministra. Meni i ostalima treba udruženje s javnopravnim ovlastima, kroz koje ćemo moći artikulirati svoje interese i iznositi stručne stavove. Recimo, o tome da su neke stvari u zakonu i preregulirane.

Na koja točno rješenja mislite?

Pa evo, svojedobno je jedan pravilnik od zaštitara tražio da moraju zadovoljiti izvanredno visoke norme tjelesnih sposobnosti, kakve nema ni policija. To odgovorno tvrdim. Previše su zahtjevni i zdravstveni pregledi zaštitara, moramo ih na njih slati svake tri godine. Toliko često ne pregledavaju ni policajce. Srećom, došlo je do promjena u zakonu pa je sada, osim zaštitara, moguće imati i čuvare, a oni ne moraju imati tu visoku zdravstvenu sposobnost kakvu imaju zaštitari, već samo opću. Sad oni s naočalima, visokim krvnim tlakom ili drugom tegobom, ne moraju dobiti otkaz, nego rade kao čuvari. To je vrlo važna promjena nabolje jer ljudi pred mirovinom sada zato neće morati na ulicu.

A što je sa fizičkom spremom i sposobnošću zaštitara? Mnogi od njih i sami tvrde da njihove tvrtke o tome uopće ne brinu.

Mi kao Udruženje, a i ja osobno, predlagali smo više stvari koje nažalost nisu prihvaćene. Danas, recimo, imamo čuvare, zaštitare i zaštitare-tehničare, ali ne i pratitelje novca i intervente, što je najzahtjevniji i najdelikatniji posao u zaštitarstvu. Edukacija za čuvara traje 50 sati, a za zaštitara 100 sati plus polaganje ispita pri MUP-u. Uvedimo još i pratitelja novca pa mu nametnimo 150 sati i tražimo od njega strože kriterije fizičke spreme i bolju provjeru jer jeriječ o ljudima koji barataju novcem. Danas mnoge tvrtke imaju posebne odjele pratnje, za koje su dio zaštitara posebno educirali pa oni rade samo te poslove, ali to nije zakonska obveza. Neke tvrtke svoje radnike raspoređuju u redovne smjene na štićene objekte, a potom u "blindu" u pratnju novca, što nije protivno propisima, ali zasigurno nije najsretnije rješenje.

Unatoč činjenici da je posao zaštite osoba i imovine plemenit, ugled zaštitara i cijele profesije u javnosti je zabrinjavajuće slab. Zašto je tako te kako ga popraviti?

Smatram da je to dobrim dijelom nasljeđe prošlosti, ali i neadekvatnog pristupa danas. U bivšem sustavu u područje sigurnosti sklanjali su se ljudi koji su bili invalidi rada, ograničene radne sposobnosti, a nerijetko su tu bili i drugi problemi. I danas se u zaštitarstvu - zbog kroničnog manjka zaštitara - zapošljavaju praktički svi oni koji ispune zakonske uvjete, neovisno o stvarnoj sposobnosti za obaljvanje toga posla. S druge strane, moram se vratiti na problem nelojalne konkurencije, jer je upravo zbog nje vrlo teško postići adekvatnu cijenu usluge. Zbog nje ljude ne možemo adekvatno platiti pa je danas normalno da svatko tko nađe neko kvalitetnije rješenje, vrlo brzo ode iz branše. Nemoguće je, dakle, zadržati kvalitetan kadar. Čak ni mi u Protectu, iako su naše plaće, a osobito dodaci na plaću kao što su prekovremeni i noćni rad, u usporedbi s ostalima u samome vrhu.

Recite nam otvoreno – zbog čega su plaće zaštitara tako niske?

Osnovni je problem što su i plaće u hrvatskom gospodarstvu dosta niske. Kad pogledate prosjek plaća, iznad prosjeka su jedino grad Zagreb i Istarska županija. Svi ostali su ispod prosjeka, neki više, a neki manje. Zato je normalno i logično da i tvrtke koje rade na tom području ne mogu imati plaće veće od gospodarstva u kojem rade.

A zašto im plaće ne bi bile veće? Pa sami ste rekli da cijela zaštitarska industrija u Hrvatskoj i dalje raste!

Stvar je jednostavna. Ako mi povisimo cijene da bismo povećali plaće djelatnicima, onda ćemo uskoro i mi i oni - ostati bez posla. Klijenti će nam dati otkaz i formirati svoje, unutarnje službe koje će im biti jeftinije. Da se razumijemo, sadašnje stanje u kojem su plaće hrvatskih zaštitara 20-30 posto ispod prosjeka, jednako je neprihvatljivo. Zbog tih je plaća sasvim razumljiva velika fluktuacija među zaštitarima. Ništa bez većih plaća. A njih pak ne možemo previše dizati jer tad ne bismo bili konkurentni na tržištu, iskočili bismo izvan okvira gospodarstva.
Danas imamo čuvare, zaštitare i zaštitare-tehničare, ali ne i pratitelje novca, što je najzahtjevniji posao u zaštitarstvu. Trebalo bi stoga uvesti još i pratitelje novca od kojih bi se tražili najstroži kriteriji fizičke spreme
Zato smo i potpisali Kolektivni ugovor kako bismo i one koji idu s dampingom i čije su plaće neadekvatne, prisilili da kroz taj GKU podignu plaće i dostignu bar tu razinu. Ona nije baš jako iznad zakona o minimalnoj plaći, ali je ipak iznad. Jasno, taj je GKU odmah omogućio potpisivanje i kućnih KU-ova koji su išli iznad toga. Zato smo i mi u Protectu, i AKD, i Sokol Marić i Adriatic Security i Buzov, potpisali i KU-ove koji nude još nešto više od GKU-a. Mislim da su to dobri temelji. Za taj pregovarački proces najzaslužniji su bili ljudi iz HUP-a, i bivši predsjednik g. Grabić i aktualni g. Ivezić.

Vaš se Protect udružio s još dvije kuće – Adriatic Security i Sigurnost Buzov. Što time želite postići, je li to stvaranje "antisokolskog bloka"?

Nismo se mi udružili zbog Marića, nego zbog sebe. Ja sam, primjerice, na riječkom području priznat i poznat, tvrtka je tu vodeća, no na nacionalnoj je razini Protect po veličini tek 4. ili 5. Okrupnjavanje je naš način jačanja poslovanja.

Imate li za kraj možda kakvu poruku za sve naše zaštitarske kuće?

Mislim da trebamo ustrajati na provedbi Granskog kolektivnog ugovora, i da sada ne trebamo na stotine novih kućnih kolektivnih ugovora. Imamo ovaj Granski kolektivni ugovor i neka sada zaštitarske tvrtke i inspekcijske službe pozovu na red sve one koji idu ispod tih ugovorima utvrđenih prava. U tome sindikati imaju iznimno pozitivnu ulogu, da upozoravaju sve koji krše KU-ove.
Sindikati su se pokazali i vrlo konstruktivnima kod potpisivanja GKU-a. Mislim da smo mi sada zapravo u jednom protuprirodnom bludu – i mi i sindikati, naime, imamo iste ciljeve i interese. Hoćemo li i kada uspjeti sustići hrvatsko gospodarstvo, te biti u prosjeku ili barem neznatno ispod prosjeka, to je pitanje, a odgovor na njega ovisi o mnogočemu. Nažalost, ni u našem okruženju, u Europi, zaštitarstvu trenutačno baš ne cvjetaju ruže. I oni su kao usluga ispod prosjeka plaća u svojim gospodarstvima.
 

PREGLED NAJNOVIJEG BROJA

2014.
X. godina, broj V. 2014.