« Povratak na sadržaj Broj 1 | Godina 2009

MUP o prijedlogu podizanja sigurnosti uvođenjem videonadzora javnih prostora (1. dio)

Bez suradnje s lokalnim vlastima - ništa od kamera

Autorski trojac iz MUP-a RH u dva je broja „Zaštite“ s mnogo pravnih detalja i konkretnih podataka iz domaće i svjetske prakse obradio aktualnu problematiku – uvođenje videonadzora javnih prostora
Franjo Podhraški, dipl. krim.      
Stjepan Tršinski, dipl. krim
Krešo Kancir


Uvođenje videonadzora javnih prostora predstavljalo bi velik napredak u metodologiji rada nadležnih gradskih službi jer bi omogućilo da jedan službenik istodobno nadzire više javnih prostora. Osim brže reakcije na konkretan problem (inkriminirano ponašanje) videonadzor bi sigurno imao i preventivne učinke, jer bi potencijalne počinitelje odvraćao od namjere delikventnog ponašanja. Ako bi pak nadzorne kamere zabilježile inkriminirano ponašanje, videozapisi bi se mogli koristiti kao izvori spoznaja i dokazi u nekom od postupaka (kazneni, prekršajni) koji bi se vodili protiv osoba koje su ostvarile inkriminiranu radnju. Iskustva drugih država, pa i domaća, iako je uporaba videonadzora u samom začetku i nedovoljno normativno uređena, ukazuju na veliku važnost videonadzora kod unaprjeđenja rada operativnih gradskih službi. Stoga je i ovaj članak novo nastojanje da se rad tih službi osuvremeni te da se podizanjem razine sigurnosti podigne i kvaliteta života u urbanim sredinama.
Bez obzira na ograničenu uporabu tehničkih snimki kao dokaza u kaznenim postupcima u širem smislu (kazneni i prekršajni), u MUP-u smatramo da bi uvođenje videonadzora javnih prostora predstavljalo velik i nadasve važan korak u modernizaciji rada na prevenciji i sprječavanju delinkventnog ponašanja (kriminalitet, javni red, promet, sigurnost objekata, zaštita osoba i sl.). Uspostavom tog sustava nadležnim bi se službama (policiji, inspekciji, zaštitarskim tvrtkama) omogućio uvid u događaje na unaprijed izabranim operativno zanimljivim lokacijama uz znatno manji utrošak radnog vremena službenika, jer bi jedan službenik istodobno mogao nadzirati više lokacija. Videonadzor bi predstavljao i velik iskorak u pogledu veće interventne sposobnosti službi koja se sagledava kroz pravodobnu detekciju, brz izlazak na mjesto događaja s nužnim snagama i sredstvima, te učinkovito poduzimanje mjera i radnji s ciljem sprječavanja inkriminiranog ponašanja.
S obzirom na materijalne troškove koje podrazumijeva uspostava video i sličnih sustava, smatramo da bi ih bilo nužno razvijati u suradnji s lokalnom zajednicom te ga višenamjenski koristiti kako je rečeno. Takvo razvijanje partnerskih odnosa na poslovima sigurnosti s lokalnom zajednicom doprinijelo bi većoj učinkovitosti tih službi u pogledu poboljšanja cjelokupnog stanja sigurnosti i jačanja povjerenja građana u njihov rad.

Prva domaća iskustva
Određena iskustva s videonadzorom u Hrvatskoj imaju:  a) vatrogasne postrojbe (locirane kamere u primorskom pojasu radi brže detekcije požara), b) HAK (na autocestama prati protočnost i sigurnost prometa), c) policija (kod javnih okupljanja te u prometu za nadzor brzine, a u PU osječko-baranjskoj počeo je dogovor s Gradom oko mogućnosti „pokrivanja“ grada; u tijeku su i pregovori PU zagrebačke s predstavnicima Grada Zagreba o postavljanju videonadzora na frekventnim dijelovima grada, d) novčarske ustanove (banke, pošte, kladionice, mjenjačnice...), e) trgovački centri.
Na području PU osječko-baranjske, sukladno odredbama Zakona o minimalnim mjerama zaštite pri poslovanju gotovim novcem i vrijednostima, videonadzor je instaliran u 24 objekta, a u tri nije. U pojedinim su slučajevima korišteni snimljeni materijali videonadzora koji su tijekom 2004. doprinijeli otkrivanju počinitelja kaznenih djela krađe u pet slučajeva te jednog kaznenog djela razbojništva. U 2005. na istovjetan su način otkrivena tri počinitelja kaznenog djela krađe te dva počinitelja kaznenog djela teške krađe, a u 2006. na taj je način otkriveno sedam počinitelja kaznenih djela teške krađe, jedan počinitelj kaznenog djela uništenja i oštećenja tuđe stvari« (čl. 222. KZ RH) te počinitelj jedne razbojničke krađe.

Zapad premrežen kamerama
Videonadzorne sustave za sprječavanje kaznenih djela i prekršaja koristi njemačka policija (u gradovima kao što su Hannover, Berlin i Mainz). U Hannoveru se videonadzor obavlja iz jedne prostorije u vlasništvu Grada, a obavljaju ga djelatnici raznih službi kojima rukovodi visoki policijski časnik. Policija i druge službe (vatrogasci, hitna pomoć, cestari i sl.) povezane su s tim centrom (tj. prostorijom za videonadzor). Manje je poznato da je čak petina svih videonadzornih sustava locirana na području Velike Britanije. Prateći postupanje londonske policije nakon nedavnih terorističkih napada vidljivo je da je sustav videonadzora, postavljen po čitavom gradu, u vrlo kratkom vremenu omogućio policiji rekonstrukciju tijeka događaja i kretanja terorista, kao i njihova lica i imena, što je rezultiralo brzim uhićenjem i procesuiranjem. S obzirom na problematiku kaznenih djela i prekršaja, svi veći britanski gradovi pokriveni su sustavom videonadzora, tj. kamerama na javnim mjestima koje su umrežene u sustav nazvan CCTV („Closed Circuit TV“ - zatvorena kružna televizija). Nadzor nad sustavom provode uredi ustrojeni pri lokalnoj vlasti (gradu/okrugu).
Pariške kamere na svakih 500 metara autoceste
U Parizu se videonadzor koristi u svrhu sigurnosti prometa na autocestama, brzim i ostalim cestama jer su kamere postavljene na svakih 500 m autoceste (u Parizu te ostalim bitnim cestama i trgovima), a kolnik su ugrađeni magnetni senzori koji informacije šalju svakih 20 sekundi. Osim na autocestama, 350 kamera postavljeno je i po samom Parizu za potrebe praćenja stanja javnog reda i mira. U tu su svrhu posebno opremljene dvije dvorane - jedna za potrebe javnog reda i mira, a druga za praćenje prometa. Svaka ima veliki videozid na kojem je digitalna snimka Pariza zajedno s 40 monitora koji prenose sliku s tih kamera, a svaka se prema potrebi može prenijeti na videozid.
Tako je, primjerice, područje grada Granthama pokriveno sa 72 kamere čiji se rad nadgleda iz takvog ureda, u kojem radi 12 djelatnika (cca dva djelatnika u smjeni), gradskih službenika. Dakle, financiranje sustava videonadzora u domeni je gradskih vlasti, s tim da policija ima  pravo korištenja i uvid u rad kamera. Snimke se čuvaju 28 dana, a zatim se automatski presnime. Ako je snimljeno nešto što se može smatrati dokazom na sudu, snimka se na zahtjev policije izuzima i čuva za potrebe sudskog postupka. Važno je naglasiti da snimke s tih kamera, u skladu s važećim zakonskim propisima, predstavljaju valjan dokaz u sudskom postupku. Uz to, u Uredu postoji i policijski informacijski sustav, tzv. pretraživač vozila, koji predstavlja bazu podataka s ukupno 10 milijuna vozila, a djeluje na sljedeći način: kad neka od spomenute 72 kamere snimi registraciju vozila, sustav automatski pretražuje evidenciju i utvrđuje je li to vozilo registrirano, je li plaćen porez te je li za njim raspisana potraga. U slučaju da neki od tih parametara nije valjan, sustav zvučno i vizualno alarmira na uočenu nepravilnost, a zaposlenici o tome žurno izvješćuju nadležnu policijsku postaju.
 
Brza provjera dojave na snimci
Zbog veće učinkovitosti, policija tj. njezini operativno-komunikacijski centri na razini okruga (županija), imaju pravo uvida u sve postavljene kamere CCTV-a kroz 24 sata. Policijski službenici-operateri koji rade u OKC-u prema određenoj problematici prate i usmjeravaju rad policijskih postaja na području policijske uprave. Kad zaprimi telefonski poziv na centrali OKC-a, manipulant s obzirom na sadržaj poziva preusmjerava poziv na nekog od operatera. Operater koji zadužuje poziv u informacijski sustav unosi kratku informaciju sa sadržajem (tko poziva, što navodi, što traži itd). Pri zaprimanju poziva nastoji dobiti što više informacija kako ne bi nepotrebno slao policijske službenike na intervencije,  odnosno nastoji probleme građana riješiti i prikladnim savjetima, bez nepotrebne birokracije ili policijskog postupanja. Postoji li potreba za policijskom intervencijom, na nju se upućuju najbliža slobodna ophodnja ili policajac, a ako nitko nije slobodan, onda se nekoga zadužuje za pružanje intervencije kad se riješi prethodna.
Operater pred sobom ima tri ekrana od kojih je na jednom baza podataka koju popunjava po pozivu, drugi nudi plan područja na kojem su prikazane policijske ophodnje (prema sustavu veze Tetra na ekranu im je označeno koja je patrola zadužena za koji incident, mogu pratiti kretanje autoophodnji, ali ne i policajaca koji rade pješice, iako i to planiraju uvesti). Operater na trećem ekranu ima uvid u snimke CCTV-a  s više područja na kojem su postavljene, a za koje je operater nadležan. Nakon što je zaprimio dojavu, već tijekom razgovora može pogledati kamerom (ako je tamo postavljena) što se točno događa te je li dojava istinita (npr. tučnjava na ulici, prometna nezgoda i slično). Usmjeravanje kamere CCTV-a obavlja se preko ureda za sustav videonadzora s kojim je policija stalno povezana i informacijski umrežena. Zatim ophodnju ili policajca kojeg upućuje na intervenciju informira o svim bitnim podacima koji su mu u danom trenutku bitni za postupanje (npr. osoba je naoružana, sklona incidentima, pijana i sl). Na sustavu s planskom kartom područja operater ima mogućnost točnog lociranja adrese na koju upućuje policiju, a jedna od opcija koju mu sustav nudi jest i da jednim pritiskom tipke dobije uvid u evidenciju osoba koje žive na toj adresi. Svakom pozivu dodjeljuje se određeni broj pod kojim se on unosi u sustav.
 

PREGLED NAJNOVIJEG BROJA

2019.
XV. godina, broj IX. 2019.