« Povratak na sadržaj Broj 8 | Godina 2009

Klimatske promjene opasnije za globalnu sigurnost od terorizma

Više nije dovoljno samo procijeniti koliko mi utječemo na promjene okoliša. Sad je kucnuo čas da procijenimo koliko će promjene okoliša utjecati na nas, poručila je Cleo Paskal iz Londona, kao da je naslućivala fijasko na summitu UN-a u Kopenhagenu
[ Antun Krešimir Buterin ]

Činjenica je da zbog sve razornijih posljedica klimatskih promjena klima zapravo postaje veća prijetnja svjetskoj sigurnosti i stabilnosti od terorizma. Poplave, uragani, suše, požari, tornada, potresi, topljenje leda, širenje pustinja... sve nam se to "obija o glavu", reći će jedni, ili se "povijest samo ponavlja", kažu drugi. Bilo kako bilo, procjene stručnjaka sve su pesimističnije. Ima ih koji tvrde da će se svijet do 2020. zbog katastrofalnih nestašica, hrane, vode i energije pretvoriti u bojno polje.
Propast će urodi, pogodit će nas globalna glad, epidemije i masovne migracije... Uslijed rasta razine mora, ali i dezertifikacije, bez kuća bi moglo ostati više od 200 milijuna ljudi koji će morati emigrirati u druge zemlje. I to je potencijalna prijetnja globalnoj sigurnosti. Zbog osiguravanja i obrane zaliha pitke vode, hrane i energije, predviđa se i izbijanje nuklearnih sukoba. Ukratko, to je prijetnja ne nacionalnoj, nego međunarodnoj sigurnosti jer s druge strane nišana stoji nevidljivi neprijatelj koji se ne plaši puške i helikoptera, kojega se ne može otjerati topovima niti ga se može nadzirati. Neprijatelj je "klima" i pritom je nebitno jesmo li ga stvorili sami, ili je to Zemljin ciklus. 
S obzirom da je Zemlja na nedavnom klimatskom summitu u Danskoj, unatoč trulom kompromisu postignutom zadnjeg dana sastanka, zapravo zaradila pljusku posred lica, za ovaj smo broj iz mnoštva zanimljivih prezentacija s nedavne konferencije "Secure London" na kojoj je "Zaštita" bila ekskluzivni sudionik i gost, izdvojili izlaganje ugledne kanadske stručnjakinje za ekologiju Cleo Paskal. Tema ne može biti aktualnija: "Sigurnost i promjene okoliša".

Uvodeći nas u izlaganje, Pascal je preporučila da si, glede veze između sigurnosti i okolišnih promjena, postavimo neka ključna pitanja: "Što je uopće prijetnja?", "Kada će nas i gdje udariti?", "Koji sve izazovi stoje pred fizičkom infrastrukturom", "Koji sve izazovi stoje pred legislativnom infrastrukturom?". Odgovor na prvo pitanje glasi: Ljudski je okoliš zapravo infrastruktura na kojoj ljudi grade sve druge oblike svoje infrastrukture. Svi naši prometni sustavi, gradovi, obrambeni kapaciteti, agrikultura, elektrane, vodoopskrbni sustavi... sve je to "dizajnirano" za specifične parametre našeg fizičkog prirodnog okruženja. I upravo je to razlog zbog kojeg neplanirane promjene u okolišu gotovo uvijek imaju negativne posljedice. "Mi za njih jednostavno nismo ‘dizajnirani’", smatra Paskal. Kao primjere takvih akcidenata spomenula je klizanje tla u Salvadoru, propadanje tla na Novom Zelandu, eroziju u Francuskoj, potres u Los Angelesu, ali i razoran uragan Katrinu koja je 2005. poharala New Orleans pretvorivši ga u ruinu....
"U času udara na američku obalu, Katrina je bila tek uragan 3. kategorije, no posljedice su bile kao da je posrijedi najsnažniji uragan u povijesti svijeta i vijeka. Kasnije se ispostavilo da su tako razorne posljedice rezultat više ključnih pogrešaka kroz desetljeća neodgovornog ponašanja. Ponajprije su to bili krivo dizajnirani nasipi, nedostatak gradskih planova, isušivanje močvara, prekomjerno korištenje izvora pitke vode te neprikladno izgrađeni vodeni putovi". Konačne posljedice Katrine danas su bolno poznate cijeloj Americi. Materijalna se šteta procjenjuje na više od 100 milijardi dolara.

Usporedbe radi, iste su te godine SAD u Iraku na vojsku i diplomaciju potrošile 87,3 milijarde dolara. Oštećeno je 457 naftovoda, uništeno 113 naftnih platformi, proizvodnja nafte u Meksičkom zaljevu opala je 57 posto, a prirodnog plina 40 posto. Do temelja je uništena kritična infrastruktura, uključujući morske i zračne luke, željezničke pruge, a kasnije su svi ti objekti iznova podignuti – na istim, jednako ranjivim lokacijama!?
Na primjeru potresa, Paskal je pokušala objasniti djelovanje složenih sustava u prirodi. Naime, otkriveno je da neobično veliko ljetno otapanje ledenjaka, primijećeno na Grenlandu, može izazvati seizmičku aktivnost. Pod određenim uvjetima, jačanju seizmičkih aktivnosti mogu doprinijeti čak i ekstremne oborine, a isto vrijedi i za popularne projekte tzv. čistog razvoja koji podrazumijevaju gradnju većeg broja brana.
Paskal je poručila da naša ranjivost raste iz godine u godinu. "S rastom broja stanovnika i ukupne potrošnje, zbog sve većih promjena u korištenju tla i daljnjim porastom količine toksina, otpornost prirode u kojoj živimo dovedena je do same granice izdržljivosti. A s obzirom da istodobno složeni sustavi i dalje utječu jedni na druge, dolazimo u situaciju da sve manji ‘udari’ izazivaju sve veće posljedice. Zbog svega treba glasno reći - promjene u okolišu utječu i nastavit će utjecati na infrastrukturu cijele Zemlje.
Kao zaključak je ponudila sljedeće misli: "Ulazimo u razdoblje u kojem će gubici biti neizbježni, ali će njihovo ograničavanje biti jednako važno kao i zagovaranje razvoja. Propusti u "legalnoj" infrastrukturi bit će jednako problematični kao i propusti fizičke infrastrukture, ali i mnogo tragičniji jer njih se moglo izbjeći pravodobnim postupanjem. U oba slučaja", zaključuje Paskal, "prijetnje možemo ublažiti već i samim prihvaćanjem činjenice da više nije dovoljno samo procijeniti koliko mi utječemo na promjene okoliša. Sada moramo procijeniti koliko će promjene okoliša utjecati – na nas". I zatim djelovati...
 

PREGLED NAJNOVIJEG BROJA

2017.
XIII. godina, broj VI. 2017.
 
Svijet osiguranja

 

Svijet osiguranja
Institut za osiguranje
Institut za osiguranje