« Povratak na sadržaj Broj 6 | Godina 2009

Nakon novih slučajeva samoranjavanja: Nema slučajnog opaljenja, krivac je onaj tko ima oružje!

U incidentnim događanjima nehotičnih opaljenja vatrenog oružja krivnja se uglavnom prebacuje na nefunkcionalnost i neispravnost oružja iako su za to, u pravilu, jedini krivci osobe koje oružjem rukuju nepravilno i nesavjesno
[ Damir Stolnik ]

Da je vatreno oružje, ako se njime rukuje nepravilno i nesavjesno, vrlo opasna naprava još jednom smo se uvjerili prije nekoliko dana, kad se jednom zaštitaru opet omaknulo opaljenje,  pri čemu je i on stradao jer je došlo do samoranjavanja. Bio je to samo još jedan u nizu  incidenata nehotičnog opaljenja u proteklih nekoliko godina koji se događaju službenim osobama naoružanim vatrenim oružjem. Ne treba posebno isticati da ovakvi događaji uznemiruju javnost jer izravno dovode, ne samo do ugrožavanja osobne, već i opće sigurnost. Osim toga, neizravno stvaraju i osjećaj nesigurnosti kod osoblja i klijenata u štićenim objektima.
Prema šturim novinskim izvješćima, do opaljenja vatrenog oružja dolazi slučajno i nehotice, prilikom primopredaje ili čišćenja oružja ("Kad ga je repetirao, pištolj je opalio", "Neoprezno rukujući pištoljem, zaštitar slučajno ispalio hitac", "Opalio je nehotice, jer je mislio da je izvadio spremnik"...). Sudionici tih nemilih događaja uglavnom se pravdaju da je došlo do (samo)opaljenja oružja dok su ga provjeravali ili čistili. Dakle, krivnju prebacuju na oružje, a ne na sebe, iako su, u pravilu jedini krivci za takva događanja - upravo oni. Kako bi se takve stvari svele na najmanju moguću mjeru, još jednom valja podsjetiti, kako zaštitare i policajce, tako i sve ostale čitatelje koji posjeduju vatreno oružje, na temeljne sigurnosne komponente pri korištenju vatrenog oružja.

Sigurnost u funkcioniranju vatrenog oružja
Pri korištenju vatrenog oružja, dakle, postoje dvije temeljne sigurnosne komponente. To su sigurnost u rukovanju te sigurnost u funkcioniranju vatrenim oružjem.
Na prvu komponentu, koja se odnosi na sigurnost u rukovanju, korisnik vatrenog oružja može svjesno utjecati svojim radnjama i postupcima – namjerno ili nenamjerno, dok na drugu komponentu, koja se odnosi na sigurno funkcioniranje oružja, ne može, jer ona ovisi isključivo o konstrukcijskim rješenjima pojedinih vrsta oružja. To znači da su se konstruktori već pri izradi oružja pobrinuli da ono, rukuje li se njime na siguran način, funkcionira tako da ne može doći do ozljede ni samog korisnika oružja niti osoba u njegovoj neposrednoj blizini.
Danas na tržištu prevladavaju oružja vrlo visokih sigurnosnih karakteristika funkcioniranja, pa se zato sa sigurnošću može tvrditi da ne može doći do samoopaljenja oružja, nego je tu riječ o nesavjesnom i nestručnom rukovanju oružjem.
U vlasništvu zaštitarskih tvrtki danas prevladavaju moderna oružja savršenih sigurnosnih konstrukcijskih rješenja. To su, uglavnom, HS 2000, ČZ M75B, Glock... Zbog načina konstrukcijski riješenih sigurnosnih sustava, samoopaljenja kod ovih oružja nisu moguća. Svako od njih ima više sigurnosnih sustava – aktivnih i pasivnih, kojima se sprječava opaljenje oružja bez voljne radnje samog korisnika. Na žalost, ta voljna radnja nije uvijek namjerna i željena, što za posljedicu ima nenamjerno i neželjeno opaljenje oružja.

Sigurnost u rukovanju vatrenim oružjem
Sigurnost u rukovanju vatrenim oružjem mora biti najvažnija sigurnosna komponenta svakome tko koristi vatreno oružje; jer na nju, kako smo već naveli, korisnik vatrenog oružja svjesno utječe svojim radnjama i postupcima – namjerno ili nenamjerno.
Incidentno opaljenje iz vatrenog oružja od strane zaštitara posljedica je njegovih svjesnih, ali nenamjernih radnji i postupaka. Najčešće je riječ o tome da se kod primopredaje smjene, pri provjeri napunjenosti oružja, obavlja pogrešan slijed radnji potrebnih za sigurnu provjeru stanja napunjenosti oružja (prvo se "repetira" navlaka pa se izvadi spremnik iz rukohvata; umjesto da se prvo spremnik izvadi iz rukohvata pa se tek onda "repetira" navlaka), te se zatim, da bi se otpustila zapeta udarna igla (npr. kod pištolja HS 2000)  ili otpustio zapeti udarač (npr. kod ČZ M75B), nepotrebno povlači okidač!
Što je oružje manje u rukama, to je manja vjerojatnost da će doći do njegova neželjenog opaljenja. Zato oružje vadite iz futrole samo onda kad je to uistinu nužno - pri čišćenju, primopredaji ili neposrednoj uporabi

Druga svjesna radnja koja dovodi do incidentnog opaljenja vatrenog oružja ogleda se u tome što se za vrijeme službe zaštitar "igra" oružjem, pri čemu nesvjesno ubacuje naboj u cijev te nenamjerno povlači okidač, i tada dolazi do neželjenog opaljenja.
Dakle, kako vidimo, do opaljenja oružja ne može doći ako se ne povuče okidač. A sigurnosna pravila, koja su temelj izobrazbe svih osoba osposobljavanih za rukovanje vatrenim oružjem, nalažu i obvezuju korisnika oružja da ne povlači okidač ako nije svjestan stanja svoga oružja – mora biti siguran je li naboj u cijevi ili nije. Prema tome, osoba koja rukuje vatrenim oružjem, svako oružje mora tretirati kao da je napunjeno i spremno za paljbu sve dok se osobno ne uvjeri da je prazno i sigurno: kod pištolja se prvo izvadi spremnik, povuče navlaka u zadnji položaj, vizualno uvjeri da nema naboja u cijevi, otpusti navlaka, vrati spremnik, te, ima li pištolj vanjski otkriveni udarač, spusti ga se palcem slabije ruke.
Najčešća pogrešna radnja koja se obavlja pri provjeri stanja napunjenosti pištolja, a koju korisnik obavlja s ciljem otpuštanja zapetog udarača, jest kontrolno okidanje (okidanje "na suho") nakon stavljanja spremnika u rukohvat. Međutim, zapeti se udarač ni u kojem slučaju ne smije otpuštati povlačenjem okidača, jer se time stječe nepotrebna navika učestalog povlačenja okidača, što predstavlja potencijalno opasnu radnju koja može rezultirati nehotičnim opaljenjem uslijed krivog redoslijeda radnji kojima se provjerava stanje napunjenosti pištolja.
Nadalje, uzimanjem oružja u ruku, cijev uvijek mora biti usmjerena u siguran smjer, a to je onaj kod kojeg ne postoji mogućnost da slučajno ispaljeno zrno pogodi osobu ili objekt od kojeg će se ono odbiti. Pri tim radnjama kažiprst ne smije biti na okidaču sve dok osoba ne odluči pucati. Ali, prije pucanja obvezno provjerite svoj cilj (metu) te budite sigurni što je oko i iza cilja.

 

PREGLED NAJNOVIJEG BROJA

2019.
XIX. godina, broj VI. 2019.